Criminal appeal dismissed; new facts required for retrial, not new interpretation of existing evidence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the first-instance court's rejection of a request to reopen criminal proceedings. The appellant argued that new facts regarding vehicle speeds and collision points could lead to acquittal, but the court found these were merely hypothetical re-evaluations of evidence already established. The court ruled that reopening proceedings requires new facts or evidence of sufficient quality, not a new interpretation of previously proven facts or expert opinions.
Legislator headnote
AI generatedčl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP-a; čl. 506. st. 1. ZKP-a; Reopening of criminal proceedings is permissible only on the basis of new facts and evidence of a certain quality, not on the basis of a new interpretation of previously established evidence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 954/10-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. A., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 6. rujna 2010., br. Kv-89/10 (K-66/09); u sjednici održanoj 30. lipnja 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba os. A. A. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku odbačen je zahtjev os. A. A. za obnovom kaznenog postupka.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik po svom branitelju, odvjetniku N. S. iz P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova kaznenog postupka koja je protiv osuđenika vođena u predmetu K-66/09 Općinskog suda u Korčuli te Županijskog suda u Dubrovniku u predmetu Kž-89/10.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kad smatra da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, posebno u onom dijelu u kojem sud prvog stupnja navodi da osuđenik svoj zahtjev za obnovom postupka temelji na činjenicama koje su bile poznate ranijim sudovima (kako prvostupanjskom, tako i drugostupanjskom) pri njihovom postupanju i odlučivanju.
Pritom žalitelj ponavlja sve svoje navode koje je iznio u zahtjevu za obnovom kaznenog postupka i smatra da bi se, utvrđivanjem novih činjenica vezanih za težinu teretnog vozila kojim je upravljao u trenutku prometne nesreće, kao i mjesta kontakta vozila, brzine vozila s kojim se sudario, kao i brzine vozila koje je preticao, što uključuje i pravilno utvrđenje brzine kojom se kretalo njegovo vozilo, kao i nove pravilne ocjene dužine puta
I Kž 954/10-4
potrebnog za pretjecanje, što sve sud prvog stupnja nije utvrdio, moglo je doći do drugačije ocjene svih tako utvrđenih činjenice, koje bi rezultirale oslobađajućom presudom.
Iz izloženog proizlazi da žalitelj ne ističe nove činjenice, niti nove dokaze već se suština zahtjeva za obnovom kaznenog postupka temelji na onim činjenicama i dokazima koji su utvrđeni tijekom ranijeg kaznenog postupka, prije svega po žalitelju drugačije ocjene vještačkog nalaza i mišljenja prometne vještakinje dipl. ing. B. B., zaboravljajući pritom da nikakav prigovor na taj nalaz i mišljenje prometne vještakinje tijekom postupka nije stavljen, a osuđenik je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće priznao, te se izjasnio da se osjeća krivim.
Pritom je bitno reći da se svi zaključci koji proizlaze iz sadržaja navedenog prometnog vještačenja, temelje prije svega na onim činjenicama koje su utvrđene očevidnim zapisnikom, skicom i foto-elaboratom, na temelju čega je i prometna vještakinja zaključila da je osuđenik, vršeći radnju preticanja, presjekao put kretanja vozila oštećenice „Renault Kangoo“, tako i u pogledu mjesto sudara koje se nalazilo na lijevoj polovini kolnika, gledano u smjeru kretanja vozila osuđenika, a radnju preticanja izvršio je na dionici puta nedovoljne dužine, time da je brzina vozila osuđenika iznosila 83 km/h, dok je u času sudara bila manja, uslijed kočenja, te iznosila 23 km/h.
Isto tako, nema nikakve dvojbe glede utvrđenja oštećenja na vozilu oštećenice „Renault Kangoo“ koja su jasno opisana u očevidnom zapisniku i bila temelj zaključivanja prometne vještakinje o uzroku prometne nesreće. Pritom je bitno reći da se radi o oštećenjima koja su vezana za stražnji lijevi dio vozila oštećenice (iskrivljeni stražnji lijevi blatobran i krovni nosač, iskrivljena krovna konstrukcija, razbijeno stražnje lijevo staklo, kao i otpadnuti sklop stražnjeg lijevog svijetla).
Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno tvrdnji žalitelja, mjesto primarnog kontakta teretnog vozila optuženika s vozilom „Kangoo“ utvrđeno je potpuno i pravilno na temelju očevidnog zapisnika skice i foto-elaborata, posebno fotografije F-…, koja je bila temeljem zaključivanja sadržanog u nalazu i mišljenju prometne vještakinje, pa je, dakle, primarni kontakt teretnog vozila optuženika s vozilom „Kangoo“ uslijedio prednjom lijevom stranom tog vozila sa stražnjom lijevom stranom vozila „Renault Kangoo“ što se u izreci pravomoćne presude, greškom u pisanju, pogrešno označava.
Sve ostale tvrdnje žalitelja u pogledu brzina kretanja navedenih vozila predstavljaju hipotetičke tvrdnje koje nemaju podlogu u svim naprijed provedenim dokazima, niti imaju značaj novih činjenica ili dokaza koje bi bile podobne same za sebe ili u svezi sa ranije utvrđenim činjenicama, koje su utvrđene tijekom kaznenog postupka, da dovedu do oslobađajuće presude. Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda treba zaključiti da nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je donijeta presuda u kaznenom postupku, čija se obnova traži.
Uz navedeno, temeljem čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP-a obnova kaznenog postupka može se tražiti samo na temelju takovih novih činjenica i dokaza koje moraju imati određenu kvalitetu, ali se ne može tražiti na temelju novog tumačenja ranijih dokaza, što upravo čini osuđenik u svom zahtjevu, koji se temelji na preocjeni svih činjenica i dokaza utvrđenih u ranijem kaznenom postupku, zbog čega obnova postupka ne može ići ni na izmjenu zauzetog
I Kž 954/10-4
pravnog stajališta o utvrđenoj protupravnosti u vožnji i krivnji, te kaznenoj odgovornosti osuđenika jer navodima žalitelja nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, temeljem kojeg je donesena presuda u kaznenom postupku čija se obnova traži (čl. 506. st. 1. ZKP-a – "Narodne novine", broj 152/08 i 76/09).
Iz naprijed iznesenih razloga, ovaj drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja osnovano odbacio zahtjev osuđenika za obnovom kaznenog postupka, zbog čega je trebao njegovu žalbu protiv tog rješenja odbiti kao neosnovanu te odlučiti na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a kao u izreci.
U Zagrebu, 30. lipnja 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Ileana Vinja, v.r.