Rev-975/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedDa li je drugostupanjski sud dužan u svojoj odluci odgovoriti na sva pitanja iznijeta u žalbi, odnosno da li je dužan u cijelosti raspraviti sve žalbene razloge? Da li je drugostupanjski sud dužan voditi računa o tome da prvostupanjski sud raspravi sva sporna pitanja na koja je taj isti drugostupanjski sud uputio u svojoj prethodnoj odluci (rješenju) kojim je ukinuta prethodna odluka suda prvog stupnja?
Legislator headnote
AI generatedRev-975/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju tuženika i preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 975/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Novigrada, zastupanog po punomoćniku D. Ž., odvjetniku u N., protiv tuženika T. T. C. iz U., zastupanog po punomoćniku R. F., odvjetniku u P., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 506/11-2 od 10. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama-Buie broj P-494/10-33 od 10. prosinca 2010., u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I/ izreke naloženo je tuženiku da tužitelju preda u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao k.č.br. 1534 iz k.o. N. (k.č.br. 1534/1 i 1534/2), dok je u toč. II/ izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.780,00 kn. U toč. III/ izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju tuženika i preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tuženik je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP navodeći slijedeća pravna pitanja:
1. Da li je drugostupanjski sud dužan u svojoj odluci odgovoriti na sva pitanja iznijeta u žalbi, odnosno da li je dužan u cijelosti raspraviti sve žalbene razloge?
2. Da li je drugostupanjski sud dužan voditi računa o tome da prvostupanjski sud raspravi sva sporna pitanja na koja je taj isti drugostupanjski sud uputio u svojoj prethodnoj odluci (rješenju) kojim je ukinuta prethodna odluka suda prvog stupnja?
3. Da li se predmetna presuda može kao takva ovršiti, odnosno da li je podobna za ovrhu, te s tim u svezi da li je pravilno označena pasivna strana – tj. tuženik, te da li se pravne osobe u parničnom postupku mogu označavati potpuno paušalno i pogrešno?
4. Da li se u konkretnom slučaju na građanskopravne odnose mogu primjenjivati zastarjele odredbe koje su važile samo u ratnom razdoblju i koje su kao takve bile privremenog karaktera, tj. da li postoji opravdanost primjenjivanja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske od 17. srpnja 1991. ("Narodne novine", broj 36/91), kojom je bilo zabranjeno raspolaganje i opterećenje, prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i slično na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, a koja se je odnosila i na poduzeća, kao i na druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, u današnje vrijeme kada je Republika Hrvatska na pragu ulaska u Europsku uniju?
Iz navoda revizije proizlazilo bi da tuženik u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali iz navoda revizije ne proizlaze razlozi zbog kojih tužitelj smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik u reviziji samo analizira nižestupanjske presude i iznosi svoje viđenje o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, nigdje u reviziji tuženik nije naveo razloge zbog čega smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao što su npr. da postoji odluka ovog revizijskog suda u kojem bi bilo pravno shvaćanje suprotno odluci drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari ili primjerice odluka drugog drugostupanjskog suda s drugačijim pravnim shvaćanjem.
Obzirom da revizija podnesena po tuženiku u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer ne sadrži razloge zbog kojih tuženik smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revizija je nedopuštena, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. rujna 2017.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.