Gž-7/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 7/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz Z., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Z., radi zaštite zbog nezakonite radnje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 1998. godine broj Pnz-10/97-2, u sjednici održanoj dana 7. listopada 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 1998. godine broj Pnz-10/97-2.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu svojom presudom od 21. travnja 1998. godine broj Pnz- 10/97-2 odbio je tužitelja s tužbenim zahtjevom, da bude naloženo Hrvatskoj elektroprivredi d.d. Z. da u obliku akta navede razloge poništenja ugovora, te da tužitelju odgovori na predstavku nazvanu "očitovanje s prijedlozima" od 6. listopada 1995. godine u roku od 3 dana od dostave presude pod prijetnjom ovrhe i kazne.

Obrazlažući svoju presudu Županijski sud u Zagrebu navodi da nisu ispunjene pretpostavke potrebne za tužbu radi zaštite od nezakonite radnje, a te su da je povrijeđeno jedno Ustavom zajamčeno pravo i sloboda građana, zatim da je to pravo povrijeđeno nezakonitom radnjom službene osobe u tijelu državne vlasti ili ovlaštene osobe u tvrtci ili drugoj ustanovi i da za to nije osigurana druga sudska zaštita. Prvostupanjski sud smatra da tuženik nije državno, a niti javno tijelo koje ima u vidu odredba čl. 46. Ustava Republike Hrvatske, a tužitelj smatra da je takovo tijelo nezakonitim radom povrijedilo njegovo pravo. Protiv te presude izjavio je žalbu tužitelj, kako navodi iz svih razloga. Tužitelj smatra da su ispunjene sve pretpostavke za pružanje zaštite od nezakonite radnje. U žalbi tvrdi da je tuženi imao javne ovlasti, a da to proizlazi iz Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine", broj 37/90, 41/90, 26/93, 78/94), budući da obavlja djelatnost od općeg interesa. Nadalje, žalitelj tvrdi da je presuda protuslovna, budući da je sud tužbu trebao odbaciti, ako nisu ispunjeni uvjeti za zaštitu od nezakonite radnje, a ne tužbu odbiti kako je postupio. Zbog toga predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev. Protivna strana nije dala odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u svezi sa čl. 74. st. 2. i 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91 i 9/92, dalje ZUS) ovaj je sud utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje žalba.

Prema odredbi čl. 67. ZUS-a pokreće se tužbom postupak zbog nezakonite radnje za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ukoliko je takva sloboda ili pravo povrijeđeno nezakonitom radnjom službene osobe u tijelima državne vlasti ili ovlaštene osobe u poduzećima i drugim pravnim osobama, ako nije osigurana druga sudska zaštita.

Ovaj sud smatra da je u pravu prvostupanjski sud, kada zaključuje da tuženik nije državno tijelo, odnosno nije javno tijelo, koje ima u vidu odredba Ustava Republike Hrvatske u čl. 46. Ustava ("Narodne novine", broj 56/90, 8/98, 124/00). Samim time što je u čl. 1. prije spomenutog Zakona o elektroprivredi određeno, da je tuženi od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku to ne znači da je tuženi javno tijelo u smislu čl. 46. Ustava. Obavljanje posla od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku je značajka djelatnosti tuženika kao trgovačkog društva, koje kao takovo nastupa u pravnom prometu sukladno propisima koji određuju prava i obveze trgovačkih društava u prometu, odnosno u obavljanju njihove registrirane djelatnosti.

Ugovori koje tuženi sklapa u obavljanju svoje djelatnosti mogu biti i često jesu od općeg interesa za Republiku Hrvatsku, međutim time tuženi ne postaje javno tijelo u smislu čl. 46. Ustava.

Tuženik je dioničko društvo. Njegov pravni položaj u javnom prometu određen je Zakonom o elektroprivredi, statutom i Zakonom o trgovačkim društvima. Ugovori koje on sklapa u okviru svoje djelatnosti ili ih poništava su podvrgnuti općim načelima o prometu roba i usluga na tržištu s određenim posebnostima, koje proizlaze iz činjenice da je djelatnost tuženika obzirom na svoj sadržaj od posebnog značaja za državu kao cjelinu, ali kako je već istaknuto to tuženika ne čini javnim tijelom u smislu čl. 46. Ustava, već je po tome tuženik samo trgovačko društvo koje obavlja djelatnost od javnog značaja, odnosno od značaja za državu kao cjelinu.

Prema tome, time što tuženi tužitelju nije odgovorio na predstavku od 6. listopada 1995. godine u obliku akta i naveo razloge poništenja ugovora nije povrijeđeno nikakvo tužiteljevo Ustavom zajamčeno pravo niti slobode. Sklapanje odnosno poništenje ugovora u ovom slučaju nije ustavna kategorija posebno ne iz čl. 46. Ustava Republike Hrvatske, već se radi o kategoriji trgovačkog odnosno obveznog prava.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za žalbu kako oni na koje upućuje žalitelj tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 368. ZPP u svezi sa čl. 74. st. 2. i 6. ZUS-a presudio kao u izreci.

U Zagrebu, 7. listopada 2004. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v. r.