I Kr-14/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-14/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i više savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv mlt. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2000. godine broj Km-5/98 (Kv-723/99), u sjednici održanoj dana 7. rujna 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev mlt. S.M. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. srpnja 1999. godine broj Kž-355/99 kojom je preinačena u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 1999. godine, mlt. S.M. osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od osam godina.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je mlt. S.M., u kojem kao nove okolnosti navodi podatak da je 22. svibnja 1998. godine priznao očinstvo svoje kćeri B., koju bi želio vidjeti, a sa suprugom je u dobrim odnosima i vodi zajedničku brigu o djetetu.

Smatra da su izložene okolnosti nove, i da se na temelju njih može prihvatiti njegov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne.

Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, te državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, sukladno čl. 414. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, ili sud nije tada o njima znao, iako su postojale, a koje su takove prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Osuđenik kao nove okolnosti ističe podatak da iz izvanbračne zajednice s M.J. ima maloljetnu kćer B., koju uzdržava i o kojoj vodi brigu zajedno sa izvanbračnom majkom.

Međutim, iz podataka Centra za socijalnu skrb proizlazi suprotno tj. da se majka maloljetnog djeteta nalazi na izdržavanju kazne zatvora u P., kao i roditelji osuđenika, tako da se dijete sada nalazi na uzdržavanju i brizi kod roditelja M.J., izvanbračne supruge osuđenika.

Podnositelj zahtjeva, dakle, iznosi okolnosti koje nisu nove, jer je sud imao saznanja da je osuđenik izvanbračni otac mlt. B., djeteta rođenog u izvanbračnoj zajednici s M.J., kako to proizlazi iz podataka u spisu na listi br. 539/II spisa, te na listu br. 588 spisa.

Istovremeno, okolnost da osuđenik nije vidio malodobno dijete već pet mjeseci, iako o njemu vodi svu brigu i skrb, nije okolnost takvog značaja da bi s obzirom na težinu djela, te kaznenu odgovornost osuđenika, očito dovela do blaže osude, a osim toga iz podataka navedenog centra ne proizlazi istinitost tvrdnji osuđenika.

Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 414., to je odlučeno na temelju čl. 416. st. 6. ZKP kao u izreci ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 7. rujna 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.