Extraordinary appeal dismissed for failure to specify legal issue and lack of precedent alignment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the extraordinary appeal filed by the plaintiff against the second-instance judgment. The plaintiff argued that the lower court's qualification of the legal relationship differed from established case law, but failed to clearly specify the precise legal question requiring uniform application. The court ruled that the appeal was inadmissible because the plaintiff merely contested factual conclusions without identifying a specific legal issue or demonstrating that the cited precedents actually addressed the same point.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku; extraordinary appeals require the appellant to explicitly identify the specific legal issue and demonstrate its importance for uniform application of law, as vague challenges to factual findings do not meet these statutory prerequisites.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 137/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Đ. iz B. G., sada na privremenom radu u Š., B., koga zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u V., protiv tuženice R. Š. iz J., koju zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-320/2013-2 od 26. rujna 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru, br. P-12/12-14 od 29. studenoga 2012., u sjednici održanoj 28. veljače 2018.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev na nalaganje tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.057,60 CHF i iznos od 12.220,41 EUR, sve u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznom kamatom, te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.786,66 kuna sa zateznom kamatom koje teku od 29. studenoga 2012. do isplate. U stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 10.477,42 kune.
Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) smatra da u ovom predmetu odluka u sporu ovisi o rješenju materijalno odnosno postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom da je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u pravno i činjenično vrlo sličnom predmetu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).
Prema st. 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U tom pravcu revident postavlja slijedeće pitanje:
- Je li sud mora ocijeniti (kvalificirati) vrstu pravnog odnosa između stranaka prije donošenja meritorne odluke?
Iz ovako navedenog sadržaja postavljenog pitanja očigledno je da revident nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi.
Kada bi se postavljenom pitanju revidenta mogao dati značaj određenog postavljenog pravnog pitanja još uvijek revizija tuženika nije dopuštena.
Kao razlog važnosti postavljenog pitanja revident se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 769/07-2 od 21. svibnja 2008., Rev 588/2002-3 od 22. svibnja 2002., Revr 1121/2011-2 od 24. travnja 2012., Rev 1450/2002 od 28. siječnja 2004., Rev 501/2003-2 od 10. kolovoza 2005. i Rev 620/99 od 17. srpnja 2007. uz tvrdnju da je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju iz navedenih odluka.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).
Imajući u vidu navedeno, kao i cjelokupni sadržaj revizije, ovaj sud zaključuje kako revident, zapravo, revizijom osporava činjenični zaključak drugostupanjskog suda. Analizirajući pravna shvaćanja koja su izražena u odlukama ovog suda na koje se revident poziva kao razlog važnosti postavljenog pitanja valja reći da niti u jednoj od navedenih odluka nije izraženo shvaćanje glede postavljenog pitanja u reviziji. Radi navedenog naznačeno pitanje ne opravdava intervenciju revizijskog suda radi ujednačavanja sudske prakse.
Slijedom navedenog postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
S obzirom na navedeno revizija ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbom čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je valjalo reviziju tužitelja protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.
Zagreb, 28. veljače 2018.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.