Rev-3258/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3258/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Pule, protiv tuženika poduzeća "L. " d.o.o. P., … , zastupanog po A.R., odvjetniku iz P., radi predaje poslovnih prostorija u posjed, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli od 6. lipnja 1994. godine br. Gž-616/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 23. veljače 1994. godine br. P-1246/93, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isprazni i preda tužitelju slobodno od osoba i stvari poslovne prostorije u P., … , te da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.800,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) uz prijedlog da revizijski sud ukine obje presude nižestupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju tužitelj nije odgovorio, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su prednica tužitelja (mjesna zajednica "M. " iz P. ) kao zakupodavac i tuženik kao zakupac zaključili ugovor o zakupu poslovnih prostorija u P., da je taj ugovor zaključen na određeno vrijeme (godinu dana), koji ističe 20. srpnja 1993. godine, kao i da je tužitelj pismom obavijestio tuženog da ugovor neće produžiti, i da tuženik navedene poslovne prostorije nije predao tužitelju.

Prema odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("NN" br. 52/71) ugovor o zakupu zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je zaključen.

Kada je tužitelj prije isteka zaključenja ugovora o zakupu obavijestio tuženika da se ugovor neće produžiti i zatražio da mu tuženik preda prostorije, onda su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i to čl. 47. st. 1. citiranog Zakona prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja za ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora.

Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili prigovor retencije tj. prava zadržaja poslovnog prostora zbog isplate troškova ulaganja u taj prostor, a koji prigovor tuženik ponovno ističe i u reviziji pozivom na odredbu čl. 38. st. 7. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("NN" br. 53/91).

Pravilan je stav nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni citirane odredbe jer se radi o obveznopravnom odnosu stranaka nastalim ugovorom o zakupu i to o zakupu poslovnih prostorija koji je reguliran odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("NN" br. 52/71). Odredbe tog zakona posebno ne predviđaju mogućnost prava zadržaja poslovnih prostorija radi osiguranja namirenja uloženih sredstava, ali predviđa mogućnost prebijanja uloženih sredstava s odgovarajućim dijelom najamnine pod određenim pretpostavkama.

Doduše, pravo zadržanja regulirano je odredbama čl. 286. do 289. Zakona oobveznim odnosima ("NN" 53/91).

Jedna od osnovnih pretpostavki za vršenje prava zadržaja temeljem gore citiranih odredbi prvenstveno je da vjerovnik ima dospjelo potraživanje prema dužniku (čl. 286. st. 1. ZOO), a u konkretnom slučaju iz rezultata postupka proizlazi da je upravo u tijeku parnica tuženika protiv tužitelja za isplatu troškova ulaganja, koje je potraživanje sporno.

Valjalo je stoga, a jer nisu se ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. st. 3. ZPP, jer nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U Zagrebu, 22. siječnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.