Legislator Case Law & Legislation
Revr-1233/2015-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for labor dispute regarding termination and severance pay.

Case Number Revr-1233/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected her claim for severance pay following her employer's termination of her employment contract. The plaintiff argued for an extraordinary appeal based on alleged procedural violations and incorrect application of labor law, but the court found these grounds insufficient. The court determined that the appeal did not raise general legal questions necessary for uniform application of law, as it merely challenged the specific factual assessment of the lower court.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. toč. 2. i st. 2. i 3. ZPP-a; čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a: An extraordinary appeal in labor disputes is inadmissible if it only contests the factual assessment of the lower court without raising general legal questions essential for the uniform application of law.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal labor dispute severance pay uniform application of law inadmissible appeal factual assessment Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. toč. 2. i st. 2. i 3. ZPP-a
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i st. 2. i 3. ZPP-a, naznačujući je kao redovnu, a zbog (kako drži) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.
čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a
Stoga je reviziju tužiteljice valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a).
čl. 392.a st. 2. ZPP-a
- revizijski sud (zbog toga, a polazeći i od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a, prema kojoj: "U povodu revizije iz članka 382.
čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), stranke mogu u sporu o kojemu je u toj odredbi riječ izjaviti tzv.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1233/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. I. iz P., (OIB: …), zastupane po punomoćnici M. B. V., odvjetnici iz P., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., (OIB: …), radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-192/15-2 od 2. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1647/13-13 od 25. rujna 2014., u sjednici održanoj 8. studenoga 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice:

- na utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu s ponudom Ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 13. studenoga 2013. "nezakonita i ne proizvodi pravne učinke" u točki IV., koja se "odnosi na pravo na isplatu otpremnine prema čl. 119. Zakona o radu", tako da tužiteljica ima pravo na isplatu otpremnine u iznosu od pola prosječne bruto plaće koju je ostvarila u zadnja tri mjeseca koja prethode mjesecu otkaza Ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada u banci,

- na (slijedom toga) obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici 12.162,42 kn bruto "kao preostalog dijela otpremnine", s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i st. 2. i 3. ZPP-a, naznačujući je kao redovnu, a zbog (kako drži) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i čl. 354. st. 1., koja je učinjena pred drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene odredbi materijalnog prava, podredno (ako revizijski sud nađe "da nema uvjete za podnošenje redovne revizije) i kao "izvanrednu reviziju". Predlaže da se osporena presuda preinači i njezin tužbeni zahtjev usvoji u cjelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), stranke mogu u sporu o kojemu je u toj odredbi riječ izjaviti tzv. redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

U konkretnom slučaju nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili o sporu radi utvrđenja postojanja radnog odnosa: predmetom spora zahtjev je tužiteljice na utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu s ponudom Ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 13. studenoga 2013. "nezakonita i ne proizvodi pravne učinke" - ali samo u točki IV., koja se "odnosi na pravo na isplatu otpremnine", kumuliran s zahtjevom na utvrđenje da tužiteljica ima pravo na isplatu otpremnine u iznosu od pola prosječne bruto plaće koju je ostvarila u zadnja tri mjeseca koja prethode mjesecu otkaza Ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada u banci - te na (slijedom toga) obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici 12.162,42 kn bruto "kao preostalog dijela otpremnine", s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama - pa time (tzv. redovna) revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a (na koju se revidentica poziva) ovdje, u ovome sporu (u kojemu se ima suditi o visini otpremnine koju je tuženik neosporno dužan isplatiti tužiteljici) nije dopuštena.

Podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovne revizije niti po vrijednosnom kriteriju (iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, prema kojoj je revizija dopuštena samo ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn) - obzirom da niti vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn.

Dopuštenost tzv. izvanredne revizije ocjenjuje se primjenom odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, prema kojima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužiteljica je reviziju podnijela i kao izvanrednu, na temelju odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, te u njoj postavila pitanja:

1) "Da li se radniku može ponuditi obavljanje radnih poslova izvan Istarske županije iako je Ugovorom o radu kao mjesto rada navedena Istarska županija bez da mu se u ponudi za novo radno mjesto ne specificiraju svi bitni sastojci ugovora (plaća, dodaci, godišnji, tjedni, dnevni odmor, troškovi putovanja, smještaja, dnevnice…)",

2) "Da li se ponuda radniku za sklapanje novog Ugovora o radu koja sadrži samo novo mjesto rada (bez ostalih bitnih sastojaka ugovora) može smatrati ponudom iz članka 253. ZOO koja određuje da ponuda mora sadržavati sve bitne sastojke ugovora, ili su bitni sastojci ugovora i plaća, dodaci na plaću, odmori, otpremnina, jubilarne nagrade, dodaci na plaću s osnova odvojenog života, putovanja i sl. i da li takvu ponudu radnik ima pravo odbiti jer je takva ponuda neodrediva, pa samim time i ništetna",

i (obrazlažući razloge važnosti tih pitanja) istakla da je "pitanje premještaja radnika na radna mjesta koja su udaljena izvan mjesta stanovanja i do cca 300 km bitno za rješavanje radnog odnosa i utvrđenja postojanja Ugovora o radu, a sve imajući u vidu i nove odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14)", ali i da ta pitanja valja sagledati imajući na umu da se osporenom presudom "tuženiku omogućuje zakonito provođenje mobinga, jer otkazujući postojeće Ugovore o radu zbog poslovnih razloga i nudeći nove ugovore u udaljenim mjestima RH, tuženik vrši pritisak na radnike kako bi prihvatili otkaze i isplatom malih otpremnina rješava se viška radnika".

Međutim, samo time što je tako odredila razloge revizije te konstatirala da je podnosi prema odredbama čl. 382. st. 3. ZPP-a i zbog navedenih pitanja, tužiteljica nije i postupila prema navedenim odredbama.

Podnesenu reviziju valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na koje bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te naznaku različite sudske prakse ili one koju bi trebalo promijeniti, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog (konkretno određenog) suda ili sudskom (konkretno određenom) praksom te novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse ili postoje razlozi da se ona promijeni) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („zbog jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni“) - te time ispuniti svrhu izvanredne revizije,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga zbog kojih bi trebalo ujednačavati primjenu prava ili promijeniti postojeću sudsku praksu, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta - ali i da time pogoduje jednoj stranki.

Takav se pristup zahtjeva za dopuštenost izvanredne revizije zbog njezine specifičnosti - u kojoj se razlikuje od redovne revizije, a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju revizije: revident mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo izvanredne revizije - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima je temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj izvanrednoj reviziji - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

U konkretnom slučaju, revizija revidentice u suštini svodi se samo na isticanje navedenih pitanja i razloga (obrazloženja) njezinog shvaćanja da su u postupku pogrešno ocijenjeni dokazi i njezini navodi te pogrešno primijenjeno materijalno pravo - sve prema utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno samo na izlaganje razloga shvaćanja da je po njoj postavljeni tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti.

Polazeći od prethodno navedenog, a budući:

- da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo uz konstataciju (navod) da postoje pitanja: mora se raditi o pravnim pitanjima o kojima (prema razlozima kojima se pitanja obrazlažu) ovisi ne samo odluka u konkretnom sporu (pobijana odluka mora biti posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na ta pravna pitanja) - nego koja bi (ovdje odlučno) ujedno bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i takva da bi revizijski sud na njih mogao dati određeni odgovor - koji ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog slučaja pojedinačno (kao u konkretnom slučaju),

- da se navodi (razlozi) u predmetnoj reviziji odnose samo na način odlučivanja u ovome sporu prema činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja i je li pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu - u pravilno vođenom postupku,

valja prihvatiti da revizija tužiteljice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost.

Konkretno:

- revizija u svezi s u njoj naznačenim pitanjima ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: u čemu su pitanja postavljena u svezi s shvaćanjem koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene presude i shvaćanjem nekog drugog suda ili s sudskom praksom (i to konkretiziranog suda i konkretizirane prakse: konkretizacija kojih je potrebna za dopuštenost izvanredne revizije), odnosno zašto bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,

- revizijski sud (zbog toga, a polazeći i od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a, prema kojoj: "U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.") ne nalazi da bi u svezi s navodima iz revizije i postavljenim pitanjima (te ovdje bitno: razlozima kojima ih obrazlaže) imao ili mogao ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu i ostvarivati svrhu izvanredne revizije („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“).

Uostalom, osporena drugostupanjska odluka nije ni donesena na temelju zauzetog stava o nekom prijepornom postupovnopravnom ili materijalnopravnom pitanju u svezi razloga na kojima revidentica temelji reviziju - a koje bi bilo u suprotnosti s nekim drugim načelnim shvaćanjem, već samo na temelju ocjene konkretnog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava na takvo činjenično stanje, a u svezi takve ocjene izvanrednoj reviziji nema mjesta.

Stoga je reviziju tužiteljice valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a).

Zagreb, 8. studenoga 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.