Revr-9/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 9/17-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. I. pok. J. iz S. G., (OIB: …), zastupane po punomoćnici Ž. K., odvjetnici iz T., protiv tuženika A. M. d.d. iz S. D., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. R., V. G. K. iz S., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžri-71/15-2 od 7. rujna 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru posl. br. P-61/13 od 30. prosinca 2014., u sjednici održanoj 28. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžri-71/15-2 od 7. rujna 2016. i presuda Općinskog suda u Trogiru posl. br. P-61/13 od 30. prosinca 2014. u dijelu kojim su zahtjevi tužiteljice ocijenjeni osnovanim i prihvaćeni - i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

A/ - u stavku I. izreke, odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. (u odluci kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. … sklopljen između tužiteljice i tuženika 30. siječnja 2007. s Aneksom Ugovora o radu br. … sklopljenim 1. lipnja 2007. i Aneksom Ugovora o radu br. … sklopljenim 20. svibnja 2011., a kojeg je "tuženik izjavio tužiteljici dana 19. prosinca 2012." - te u odluci na utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao) i II. izreke (u odluci kojom je određeno da je "na dan zaključenja glavne rasprave kod prvostupanjskog suda" prestao navedeni Ugovor o radu s navedenim Aneksima),

B/ - u stavku II. izreke, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana a djelomično prihvaćena kao osnovana tako da je prvostupanjska presuda:

a) potvrđena u točki I/III. (u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici s naslova plaće za razdoblje od 1. srpnja 2013. "do zaključenja glavne rasprave kod prvostupanjskog suda" 79.516,27 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama) i II. izreke (u odluci kojom je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi trošak postupka od 8.500,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama),

b) preinačena u odluci kojom je tužiteljici priznata zatezna kamata na dosuđene joj iznose od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi većoj od dosuđene, tako da je zahtjev tužiteljice za isplatu i tih kamata odbijen kao neosnovan.

Protiv dijela drugostupanjske presude u odlukama kojima je udovoljeno zahtjevima tužiteljice tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tuženika je da se obje nižestupanjske presude preinače i zahtjevi tužiteljice odbiju, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog kojeg, prema sadržaju revizije, tuženik pobija drugostupanjsku presudu.

Predmetom spora zahtjev je na utvrđenje nedopuštenom Odluke od 19. prosinca 2012. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom 30. siječnja 2007. (s Aneksom Ugovora o radu br. … sklopljenog 1. lipnja 2007. i Aneksom Ugovora o radu br. … sklopljenog 20. svibnja 2011.) - te da radni odnos tužiteljice nije prestao, kumuliran s zahtjevom za sudski raskid toga Ugovora o radu s navedenim Aneksima "na dan zaključenja glavne rasprave kod prvostupanjskog suda" i zahtjevom na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici s naslova plaće za razdoblje od 1. srpnja 2013. "do zaključenja glavne rasprave kod prvostupanjskog suda" 79.516,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je 30. siječnja 2007. tužiteljica sklopila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu poslovođe hortikulture, s time da je potom na temelju sklopljenog Aneksa tome Ugovoru raspoređena na radno mjesto poslovne tajnice,

- da je 19. prosinca 2012. tuženik donio Odluku kojom je otkazao s tužiteljicom sklopljen Ugovor o radu iz gospodarskih razloga - poslovno uvjetovanim otkazom Ugovora.

Predmet spora valja razmotriti u smislu čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR-a), i to:

- odredbe st. 1. podstavak 1., prema kojoj: "Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)",

- odredbe st. 2., prema kojoj: "Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.",

- odredbe st. 3., prema kojoj: "Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.",

- odredbe st. 4., prema kojoj: "Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.".

To sve polazeći od jedinog pravilnog shvaćanja:

- da opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. podstavak 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima,

- da su navedenom odredbom čl. 107. st. 3. ZR-a samo propisani kriteriji kojim se poslodavac treba voditi prilikom utvrđenja za kojim je radnicima prestala potreba, ali tom odredbom nije isključena mogućnost da poslodavac da prioritet nekom od ovih kriterija: poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu mora voditi računa o socijalnim kriterijima iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a (o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja radnika) kao i drugim koje je propisao i bio ovlašten (obzirom da su navedeni socijalni i drugi razlozi za otkaz u odredbi čl. 107. st. 3. ZR-a navedeni samo poimence i primjerice, pa se mogu dopunjavati i profesionalnim sposobnostima samoga zaposlenika) propisati, onim kriterijima koji se odnose na osobine radnika koje su u svezi s poslom koji obavlja na temelju ugovora o radu - ali ima autonomno pravo odlučiti (jer se prilikom uvažavanja tih kriterija iz čl. 107. st. 3. ZR-a od poslodavca ne očekuje da isključivo matematički pristupi primjeni te odredbe: poslodavcu se ne može ograničiti sloboda odlučivanja i onemogućiti da autonomno odlučuje kojemu će od navedenih kriterija dati prednost pri odabiru radnika kojeg će zadržati u ugovornom radnom odnosu) koju će važnost dati svakom pojedinom od svih tih kriterija,

- da je u situaciji kada radnik može provjeriti prema kojim je kriterijima utvrđen kao višak - i kada je u donesenoj odluci o otkazu navedeno da se pri otkazu vodilo računa o trajanju radnog odnosa radnika, njegovoj starosti te obvezama uzdržavanja koje ga terete, kao i drugim kriterijima utvrđenim po tuženiku, na radniku teret dokaza da tuženik nije vodio brigu o svim propisanim kriterijima: obzirom da radnik, a da bi se mogla vršiti usporedba u kojoj su mjeri propisani kriteriji iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a i iz akata tuženika uzeti u obzir kod drugih radnika koji su zadržani na radu - za koje je tuženik ocijenio (uzeo) da su u odnosu na radnika (utvrđenog viškom) u prednosti, treba navesti one za koje drži da su po tuženiku neopravdano (nepravilno) bili privilegirani (u boljem socijalno ekonomskom položaju) - i to (što je ovdje bitno) toliko (s takvim, konkretnim razlozima) da bi bez te privilegije on ostvario uspjeh (o kojim se to radnicima ili radniku radi),

- da, isto tako, ako poslodavac u odluci o otkazu navede da radnika ne može zaposliti na nekim drugim poslovima ili ga obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima - na radniku je teret dokaza da je poslodavac to ipak mogao učiniti, a sve budući da poslodavac ne može dokazivati negativnu činjenicu: da radnika nije mogao zaposliti na drugim poslovima, odnosno da ga nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima.

Sporno je u revizijskom stupnju je li tuženik prilikom otkazivanja Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom postupio sukladno odredbi čl. 107. st. 3. ZR-a i prema prethodno iznijetom shvaćanju u odnosu na tu odredbu. Tužiteljica drži da prilikom primjene kriterija iz te odredbe nije imala isti tretman kao drugi radnici tuženika.

Prvostupanjski sud je zahtjeve tužiteljice ocijenio osnovanim i prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da je tuženik kod otkazivanja ugovora o radu vodio računa o vremenu koje je tužiteljica provela kod njega na radu, odnosno o duljini radnog staža, jednako kao i o starosti i obvezi uzdržavanja (tako da je kao poslodavac u ovom slučaju poštivao kriterije iz članka 107. stavak 3. ZR-a),

- da "tuženik tužiteljici nije ponudio neko drugo radno mjesto prema njezinoj stručnoj spremi",

- da je tužiteljica "istakla kako joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika",

- da (prema rezultatu dokaznog postupka) u konkretnom slučaju otkaz ugovora o radu nije dopušten "iz razloga što nisu ispunjeni svi uvjeti iz odredaba čl. 113. stav 2. do 4. Zakona o radu"..."iako je poslodavac poštivao proceduru prije otkazivanja, te nije bilo propusta pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, te je vodio računa o trajanju radnog odnosa te o životnoj dobi tužitelja te o njegovim obvezama uzdržavanja" - jer su ("međutim") parnične stranke tijekom postupka postavile zahtjev za sudski raskid ugovora o radu "budući da postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa tužitelja nije moguć", a tužiteljica više "nema interesa radi vraćanja na posao kod tuženika, te ne postoji objektivna mogućnost vraćanja tužiteljice na radno mjesto na kojem je ranije radila, imajući u vidu da je smanjen broj radnika, odnosno izvršitelja za navedeno radno mjesto".

Drugostupanjski sud je tu prvostupanjsku presudu potvrdio - ali primjenom odredaba čl. 373.a ZPP-a kojima je propisano: (stavak I.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.“, (stavak II.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“, (stavak III.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona“, a uz shvaćanje:

- da u prvostupanjskoj presudi "nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama" - čime je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ali (da) obzirom da je činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu - postoje pretpostavke za potvrdu prvostupanjske presude,

- da iz podataka u spisu ne proizlazi da je tuženik dokazao da je postupio u smislu odredaba čl. 107. st. 2., 3. i 4. ZR-a: da tužiteljicu nije mogao zaposliti na drugim poslovima ili je obrazovati ili osposobiti za rad na tim poslovima - ali i da je primijenio sve kriterije po kojima bi se mogla napraviti usporedba između tužiteljice i radnika koje je zadržao na radu,

- da to zahtjevima tužiteljice daje značaj osnovanih.

Međutim, nižestupanjske presude ne sadrže razloge iz kojih bi se mogle ispitati: iz prvostupanjske presude nejasnim ostaje razlog ocjene da su zahtjevi tužiteljice osnovani - kada je već prihvaćeno da je "poslodavac poštivao proceduru prije otkazivanja, te nije bilo propusta pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, te je vodio računa o trajanju radnog odnosa te o životnoj dobi tužitelja te o njegovim obvezama uzdržavanja" (pri čemu okolnost postojanja razloga za sudski raskid ugovora o radu ne može imati značaj razloga za utvrđenje otkaza nedopuštenim) - dok drugostupanjskoj presudi nedostaju razlozi iz kojih bi proizlazilo da je temeljena na istaknutom jedinom pravilnom pravnom shvaćanju o dosegu odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a, odnosno razlozi za stav da tuženik prilikom otkazivanja Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom nije poštivao pretpostavke za takvo otkazivanje propisane odredbama čl. 107. st. 2., 3. i 4. ZR-a i da pored više kriterija (za koje tvrdi da ih je cijenio) nije imao osnove prednost dati samo jednome iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a.

Gledano u tome svijetlu, tuženik u reviziji pravilno ističe da nižestupanjskim presudama nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izložena shvaćanja iz njihovih obrazloženja i potvrđivali činjenično utvrđenje na kojemu su ta shvaćanja temeljena, odnosno da su u njima dani razlozi o činjenicama - a koji su proturječni iskazima danim u postupku te sadržaju sačinjenih zapisnika i isprava priloženih spisu, a sve pored dokaza na kojima je temeljio svoj položaj u postupku i provedenih tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom - koji (gledano u smislu navedenih pravnih shvaćanja revizijskog suda) upućuju na shvaćanje suprotno izloženom.

Pritom valja imati na umu:

- da u sudskom postupku u kojemu radnik ostvaruje zaštitu prava kojeg drži povrijeđenim odlukom poslodavca o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu, poslodavac ne može s uspjehom pozivati se na razloge koje ne sadrži ta odluka o otkazu ili na kojima nije temeljena, ali se (u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a, prema kojoj poslodavac mora dokazati opravdane razloge za otkaz) niti radnik (tužitelj) ne može dovoditi u situaciju da u takvome postupku istražuje na temelju kojeg je to razloga njemu otkazan Ugovor - jer bi (da bi uspio u sporu) odluku o otkazu morao osporavati samo u odnosu na razloge iz njezina sadržaja (one razloge postojanje kojih bi se po zahtjevu radnika trebale preispitati),

- da sud ima pravo na ocjenu dokaza te prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti,

- da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio takav zaključak.

S prethodno navedenim u svezi, budući da osporena i prvostupanjska presuda ne sadrže određene razloge odlučne za ocjenu je li tuženik prilikom otkazivanja Ugovora o radu postupio sukladno odredbama čl. 107. st. 2., 3. i 4. ZR-a i razloge o dokazima kojima je stvoren zaključak da bi ovdje trebalo prihvatiti činjenično utvrđenje da tuženik nije poštivao te odredbe - jer takav zaključak ne proizlazi niti iz jednog dokaza navedenog u osporenoj presudi, odnosno budući da su dani razlozi u odnosu na to pitanje u proturječju (na što nedvosmisleno i revident upućuje) s podacima u spisu, takve se presude ne mogu ispitati - i njihovim donošenjem bez tih razloga počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Stoga je uz prihvaćanje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u svezi odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem (na temelju kojeg su donesene i odluke revizijskog suda posl. br. Revr 901/15-2 od 6. listopada 2015. i Revr 2134/15-3 od 1. veljače 2017., prva "potvrđujuća" a druga "ukidajuća" - obje u svezi postupka otkazivanja ugovora po tuženiku, kakav je i ovaj) i razmotriti u ovoj odluci iznijete okolnosti - te navode revidenta glede takvih, te ovisno o rezultatu ocjene svih činjenica relevantnih za odluku o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ponovno odlučiti o zahtjevima tužiteljice, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a.

Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl.166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.