Rev-962/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 962/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. i Lj. T. iz Z., koje zastupa J. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženika SOUR ŽTP iz Z., OOUR S. Glavni kolodvor, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. listopada 1989. br. Gž-6736/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 1989. br. Pn-1971/87-15, u sjednici održanoj dana 25. rujna 1990.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda odbijen je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi štetu u iznosu od 320 konvertibilnih (prijašnjih 3,200.000) dinara svakome, zajedno sa zateznom kamatom i troškovima postupka.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje. Traže trošak postupka revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelji su kao roditelji oštećenika S. T. tražili od tuženika naknadu štete zbog psihičkih boli koji trpe zbog trajnog invaliditeta imenovanoga.

Nije sporno da tuženik odgovara za štetu proizašlu iz konkretnog štetnog dogadjaja. Prvostepeni sud je utvrdio da je oštećenik u štetnom dogadjaju dobio tjelesne ozljede, od kojih su ostale trajne posljedice, i to amputirana mu je desna ruka, a grudni koš mu je deformiran s naglašenom kifozom u području 11 i 12 grudnog kralješka, te skoliozom torakolumbalnog dijela kralježnice, uslijed čega su ograničene kretnje kralježnice.

Zbog tih posljedica njegova opća i radna sposobnost je smanjena za 95%.

Po odredbi čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

U konkretnom slučaju nedvojbeno je da se radi o teškom invaliditetu, jer je oštećenik u mladoj životnoj dobi ostao bez desne ruke, a grudni koš mu je teško pokretan.

Medjutim to nije slučaj naročito teškog invaliditeta kad zakon priznaje naknadu nematerijalne štete i odredjenom krugu tzv. posrednih oštećenika. Nije naime dovoljno da se radi o teškom invaliditetu, u koji se može ubrojiti i invaliditet oštećenika S. T., već se pretpostavlja naročito težak slučaj invaliditeta, dakle takvoga koji bi se redovito morao kretati u granicama potpunog invaliditeta.

Kako to nije slučaj u konkretnom sporu, to su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 25. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v. r.