Croatian Supreme Court acquits one defendant and amends another's charge due to new drug law provisions.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia amended the first-instance judgment regarding two defendants involved in drug offenses. The court found that the new Criminal Law abolished the specific charge of unauthorized possession for one defendant, leading to his acquittal, while reclassifying the other defendant's crime to match the new statutory definition. Consequently, the court reduced the sentence for the convicted defendant and adjusted the confiscation of illicit gains to align with the updated legislation.
Legislator headnote
AI generatedČl. 383 ZKP/97; Čl. 3 st. 2 KZ/11: Upon the entry into force of a new Criminal Law that abolishes a specific offense or redefines it, the court must apply the benefit of the new law to acquit the defendant or amend the charge accordingly.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 429/12-6
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Marina Mrčele, Melite Božičević-Grbić i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. J. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. J. M. podnesenih protiv presude Županijskog suda u Zadru od 21. ožujka 2012. broj K-58/09, u sjednici održanoj 23. rujna 2014.,
p r e s u d i o je :
I Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. J. M., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97) opisano pod točkom 2. izreke zbog kojeg je opt. N. J.-Š. proglašen krivim i na temelju čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP/97), izriče opt. N. J.-Š. – (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi 4. rujna 2009. oko 12,00 sati u Z. u prolazu stambene zgrade u Ulici … protivno čl. 3 Zakona o suzbijanju opojnih droga od opt. J. M. kupio za iznos od 1.200,00 kuna jednu žutu PVC vrećicu sa sadržajem od 4,77 grama opojne droge heroina, a koja droga se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga i koja je pronađena kod njega odmah nakon primopredaje,
dakle, neovlašteno posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,
- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ/97.
I Kž 429/12-6
Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97, troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.
Na temelju čl. 463. st. 1. ZKP/97 od opt. N. J.-Š. se oduzima droga heroin mase 4,77 grama privremeno oduzeta prema potvrdi PU zadarske o privremenom oduzimanju predmeta broj …, koja se ima po pravomoćnosti presude uništiti.
II Povodom žalbi opt. J. M. i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelom opisanim pod točkom 1. izreke za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu. KZ/11).
III Uslijed odluke pod II i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. J. M., preinačuje se prvostupanjska presuda
- u odluci o kazni te se optuženik za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 za koje je sada proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, koja se kazna zatvora na temelju članka 55. stavak 1. i stavak 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.
Ako se optuženi u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak na rad za opće dobro započinje postupak izvršenja kazne na koju je osuđen. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.
- u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 od opt. J. M. oduzima 1.200,00 kuna imovine koristi ostvarene kaznenim djelom.
IV Žalba državnog odvjetnika i u ostalom se dijelu žalba opt. J. M. odbijaju kao neosnovane te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zadru proglašeni su krivima opt. J. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ/97, te je uz primjenu čl. 57 st. 2, 3 i 4 c KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i opt. N. J. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 1 KZ/97 kojem je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i po odredbi čl. 67 st. 1, 2 i 3 KZ/97 primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine.
Na temelju čl. 80 st. 3 u vezi čl. 173 st. 7 KZ/97 opt. N. J.-Š. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta opojne droge heroin mase 4,77 grama privremeno oduzete prema potvrdi PU zadarske o privremenom oduzimanju predmeta od 4. rujna 2009 godine broj ...
Na temelju čl. 82 st. 1 i 3 KZ/97 od opt. J. M. oduzima se 1.200,00 kuna imovinske koristi ostvarene počinjenim kaznenim djelom.
I Kž 429/12-6
Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. J. M. po branitelju A. K. odvjetniku iz Z.
Državni odvjetnik se žali u dijelu presude u kojem je opt. J. M. proglašen krivim zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu „ u smislu navoda iz žalbe“.
Opt. J. M. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da optuženika osudi na blažu kaznu.
Ujedno je u žalbi zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no kako sjednici vijeća nisu pristupili ni optuženik niti njegov branitelj, unatoč uredno primljenim pozivima, to je u skladu s odredbom čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica održana u njihovoj odsutnosti.
Opt. J. M. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
U skladu s odredbom čl. 373 st. 2 ZKP/97 spis je dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Po odredbi čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba opt. J. M. djelomično osnovana.
Na žalbu opt. J. M. osim zbog odluke o kazni
Iako u uvodu žalbe optuženik ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz razloga žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka. Unatoč tome, sud drugog stupnja po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP/97 ispitao je prvostupanjsku presudu, te je utvrdio da nije ostvarena niti jedna od bitnih povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 1, 5, 6 do 11 i st. 2 ZKP/97, a niti je glavna rasprava protivno odredbama ZKP/97 održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja.
Nasuprot tvrdnjama u žalbi opt. J. M., sud prvog stupnja temeljitom je analizom i ocjenom provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Ovaj žalitelj prvenstveno
I Kž 429/12-6
osporava iskaze policijskih službenika ispitanih u svojstvu svjedoka, ističući da su njihovi iskazi međusobno proturječni, pa je stoga upitna njihova vjerodostojnost. Naprotiv, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i usporedbom njihovih iskaza osnovano zaključio da su oba svjedoka vrlo vjerno opisala događaj s obzirom na mjesto gdje su se nalazili i od kuda je svaki od njih mogao promatrati susret opt. J. M. i opt. N. J.- Š. Naime, obojica svjedoka prilikom opservacije kuće u kojoj stanuje opt. J. M. vidjeli su susret optuženika, koji je po njihovom suglasnom iskazivanju trajao jako kratko pa se može smatrati samo kontaktom, s tim da se svjedok J. B. nalazio na udaljenosti od oko 100 do 150 metara, pa navodi da je svjedok B. R. koji se po vlastitom iskazivanju nalazio na udaljenosti od optuženika od svega par metara, mogao vidjeti sve detalje. Svjedok B. R. potvrđuje ovaj navod svjedoka J. B., te vrlo precizno i detaljno opisuje ovaj kratki kontakt rukama između dvojice optuženika, pri kojem je opt. J. M. predao u ruku žutu PVC vrećicu, a opt. N. J.-Š. ovome novac smotan u ruci. Na istinitost iskaza ovog svjedoka upućuje navod u obrani opt. J. M. u koji objašnjava kako se prilikom susreta rukovao s opt. N. J.- Š., s opravdanjem da se ne vide često pa se priliko susreta rukuju, što je ne samo u suprotnosti s navodom u obrani ovog drugog optuženika koji iskazuje kako su se njih dvojica susreli po telefonskom dogovoru nešto ranije, a zatim drugi puta ispred kuće u kojoj stanuje opt. J. M., već i činjenicom da su ova dvojica optuženika susjedi, jer s stanuju na razdaljini od svega 100 metara, pa je tvrdnja o rukovanju kao uobičajenom pozdravljanju ljudi koji se vide rijetko, sasvim neuvjerljiva. Nadalje, obojica svjedoka govore o jako kratkom susretu između dvojice optuženika, koji se praktički sveo samo na kontakt rukama, pa stoga njihova obrana da je susret trebao poslužiti dogovoru oko detalja kupoprodaje grožđa prije berbe, što bi zahtijevalo nešto više vremena za razgovor, a ne samo rukovanje kako to tvrdi opt. J. M., također sasvim neuvjerljiva.
Također nije osnovan prigovor u žalbi opt. J. M. da se iskazi svjedoka razilaze u izričaju mjesta gdje su se optuženici susreli („portun“ ili prolaz), što po ovom žalitelju ukazuje ne nevjerodostojnost njihov iskazivanja. To iz razloga, što nema dvojbe da su ova dvojica svjedoka prilikom opservacije vidjela njihov susret na otvorenom, jer to posredno potvrđuju svojim obranama optuženici koji opisuju svoj susret i razloge njihovog sastanka, u nastojanju da protumače svoju verziju sadržaja onoga što su vidjeli svjedoci J. B. i B. R. i na taj način osporili njihove iskaze. Stoga je neosnovan dokazni prijedlog obrane o potrebi provođenja rekonstrukcije događaja radi utvrđivanja mjesta gdje su stajali optuženici, jer već iz samih njihovih obrana proizlazi da su ih svjedoci mogli vidjeti, budući da je očito da se nije radilo o nekom sasvim skrivenom ili zatvorenom prostoru. Konačno, opt. N. J.-Š. zatečen je odmah nakon tog susreta s PVC vrećicom čiji je sadržaj bio 4,77 grama opojne droge heroin, pri čemu je njegova naknadna tvrdnja da je taj heroin kupio ranije od M. L., neuvjerljiva iz razloga što je ova osoba ispitana u svojstvu svjedoka porekla tu tvrdnju, a i okolnosti da se radilo o većoj količini tzv. teške opojne droge, koja se, što je opće poznato, ne nosi sa sobom po gradu kada se ide u neke druge dogovore i susrete po gradu, već se nastoji odmah sakriti zbog njene ilegalne kupoprodaje.
Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u potpunosti dokazano da je opt. J. M. prodao opt. N. J.-Š. 4,77 grama heroina i to za iznos od 1.200,00 kuna koju cijenu ove opojne droge u obrani navodi opt. N. J.- Š., dakle da je neovlašteno prodao tvar koja je proglašena opojnom drogom, zbog čega u tom dijelu žalba opt. J. M. nije osnovana. Odluka po službenoj dužnosti u odnosu na opt. J. M. i opt. N. J.-Š.
I Kž 429/12-6
S obzirom na okolnost da je u međuvremenu stupio na snagu dana 1. siječnja 2013 godine novi KZ/11 koji je blaži po počinitelja, a postoji pravni kontinuitet između odredbe čl. 173 st. 2 KZ/97 i odredbe čl.190 st. 2 KZ/11, to je valjalo u odnosu na opt. J. M. po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 3 st. 2 KZ/11 preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela za koje je optuženik prvostupanjskom presudom proglašen krivim na kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190 st. 2 KZ/11.
U odnosu na opt. N. J.-Š. utvrđeno je, da je stupanjem na snagu novog KZ/11 po kojem posjedovanje opojne droge iz čl. 173 st. 1 KZ/97 za koje je proglašen krivim više ne postoji kao kazneno djelo. Stoga je povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. J. M. u skladu s odredbom čl. 383 ZKP/97 (benefitium cohaesionis) po službenoj dužnosti u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je na temelju čl. 354 t. 1 ZKP/97 opt. opt. N. J.-Š. oslobođen od optužbe za kazneno djelo iz čl. 173 st. 1 KZ/97 činjenično opisano pod t. 2 izreke prvostupanjske presude. Sukladno ovoj presudi, troškovi ovog dijela kaznenog postupka po čl. 123 st. 1 ZKP/97 padaju na teret proračunskih sredstava.
U skladu s odredbom čl. 463 st. 1 ZKP/97 zbog zaštite probitaka javne sigurnosti od opt. N. J.-Š. oduzima se opojna droga heroin koja je od ovog optuženika privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj … i ta opojna droga se na temelju pravomoćnosti ove presude ima uništiti.
Na žalbe državnog odvjetnika i opt. J. M. u odnosu na odluku o kazni
Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna preblaga s obzirom na količinu opojne droge i njenu cijenu, budući da se ne radi o izrazito velikoj količini, pa se ta okolnost ne može uzeti u obzir kao posebno otegotna. Nasuprot tome, u pravu je opt. J. M. kada u žalbi ističe kao olakotne okolnosti njegovu dosadašnju neosuđivanost i radno aktivni život budući da je stalnom radnom odnosu. Slijedom primjene blažeg zakona i prihvaćanjem žalbe optuženika u odnosu na odluku o kazni Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja stajališta je da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedna dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, primjerena svim utvrđenim okolnostima i težini djela, te je takvom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.
U skladu s odredbom čl. 382 ZKP/97 povodom žalbe opt. J. M. ispitana je odluka o oduzimanju imovinske koristi ostvarene počinjenjem kaznenog djela, te je utvrđeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio njenu visinu, što je u dovoljnoj mjeri obrazložio u presudi, no stupanjem na snagu novog KZ/11 ova odluka usklađena je u izričaju na način da se imovinska korist oduzima na temelju čl. 77 st. 1 KZ/11.
Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/97, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog zakona na koju se pazi po službenoj dužnosti, a povreda kaznenog zakona sanirana je ovom presudom, to je po odredbi čl. 390 st.1 i čl. 387 ZKP/97 presuđeno kao u izreci.
I Kž 429/12-6
U Zagrebu 23. rujna 2014 godine
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Maja Ivanović Stilinović, v. r.
dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.