Jž-313/2019-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Jž-313/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.Ć., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., VI Policijske postaje Z. broj 511-19-32/5-P-284/18, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 26. studenog 2018., broj: 4.Pp J-703/18-25, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., VI Policijske postaje Z. broj 511-19-32/5-P-284/18 kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 26. studenog 2018., broj: 4.Pp J-703/18-25, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), oslobođen je od optužbe okr. A.Ć. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelj u žalbi, nakon što sažeto reproducira pobijanu presudu i njene razloge, ističe da okrivljenika nije trebalo osloboditi od optužbe, smatra da je djelo dokazano iskazom ošt. I.H. koji je dala 21. lipnja 2018. u VI PP Zagreb te navodi da „u ovom slučaju nije sporno da se događaj opisan u Optužnom prijedlogu dogodio, već je sporno jedino vrijeme događaja, a što oštećena nije točno znala zbog proteka vremena“.

Međutim, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da, na temelju provedenih dokaza, nije utvrđeno da bi okr. A.Ć. počinio prekršaj za koji se optužuje. Naime, okrivljenik se optužnim prijedlogom tereti da bi u „petom mjesecu 2018.“ počinio psihičko nasilje u obitelji, a svjedokinja ošt. I.H. je u svom iskazu u dokaznom postupku, u više navrata, kategorički tvrdila da ni jedno ponašanje okrivljenika, koje se zbilo u svibnju mjesecu 2018., nije shvaćala ozbiljno, niti je kod nje izazvalo osjećaj straha, bojazni, ni uznemirenosti. S obzirom da je, sukladno odredbi čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, upravo prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti jedan od konstitutivnih elemenata bića inkriminiranog prekršaja, to znači da se u nedostatku navedene zakonske posljedice ne može smatrati da je počinjen prekršaj psihičkog nasilja u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to pravilno i osnovano zaključio prvostupanjski sud. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ošt. I.H., koji je dala 21. lipnja 2018. u VI PP Zagreb, budući da isti nije mogao biti korišten u postupku i na njemu se presuda nije mogla temeljiti.

Naime, sukladno odredbi čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona, da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama (čl. 283. – čl. 300.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), budući da na to izravno upućuje odredba čl. 173. Prekršajnog zakona.

Prema odredbi čl. 300. st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku, iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz čl. 288. st. 3. tog Zakona (da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku) nisu ubilježena u zapisnik.

Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje ošt. I.H. od 21. lipnja 2018. u VI PP Zagreb proizlazi da ista nije upozorena sukladno prethodno navedenim odredbama Zakona o kaznenom postupku. Naime, predmetni zapisnik o ispitivanju svjedokinje je tiskani formular, u kojima su, između ostalog, otisnuta i upozorenja za svjedoka (toč. 1. i 2.), ali ni na koji način, pa niti zaokruživanjem rednog broja ispred pojedinog sadržaja upozorenja, nije naznačeno da je svjedokinja prije ispitivanja doista i upoznata sa svojim pravima i obvezama. Radi se o tiskanom formularu, jednakom za sve svjedoke, u kojem je nužno na jasan i nedvojben način naznačiti koja su upozorenja dana kojem svjedoku, a što u ovom slučaju nije učinjeno. Stoga, po ocjeni ovog suda, svjedokinja ošt. I.H. 21. lipnja 2018. u VI PP Zagreb nije ispitana sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju privilegiranih svjedoka, slijedom čega se taj dokaz, na temelju čl. 300. st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku.

Nadalje, u odnosu na žalbeni navod da „u ovom slučaju nije sporno da se događaj opisan u Optužnom prijedlogu dogodio, već je sporno jedino vrijeme događaja, a što oštećena nije točno znala zbog proteka vremena“, treba navesti da prvostupanjski sud, sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, nije mogao mijenjati vrijeme počinjenja djela, jer bi time prekoračio objektivni identitet optužbe i okrivljenika proglasio krivim za neki drugi događaj za koji nije optužen, čime bi počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 195. st. 1. toč. 6. Prekršajnog zakona. Ovlašteni tužitelj je taj koji inicira pokretanje prekršajnog postupka i određuje opseg te predmet i granice odlučivanja u svakom konkretnom predmetu, jer se na taj način jamči akuzatornost postupka i objektivnost suda.

Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. svibnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu, CSS i tužitelja.