P-762/2019-29 · Općinski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-762/2019-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Brod, protiv tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po Belizaru Tomaić, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 3. srpnja 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Mije Kladarić, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ksenije Penić, odvjetnice iz Slavonskog Broda, 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 83541/05, od 7.7.2005. koji je solemniziran po Javnom bilježniku Stanki Jelinić iz Nove Gradiške, br. OU-269/2005-1, sklopljenog između EZ, čiji je nasljednik temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina od 8.4.2019. poslovni br. O-314/14 tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao pravnog sljednika Splitske banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kao kreditora, a koja u čl. 2. točka 1. glasi “…u kunskoj protuvrijednosti od CHF 34.800,00 (slovima: tridesetčetiritisućeosamsto švicarskih franaka), u dijelu odredbe čl. 5. "a)...,promjenljiva...;", u dijelu odredbe čl. 10.b) točka 1. "...,u iznosu od 369,95 CHF (slovima: tristošezdesetdevetšvicarskihfranakadevedesetpetcentima) i jedne (preostale) mjesečne rate u iznosu od 369,66 CHF (slovima: tristošezdesetdevetšvicarskihfranakašezdesetšestcentima) u kunskoj protuvrijednosti; određenog korištenjem kreditorovog prodajnom deviznog tečaja vrijedećeg za CHF - valutu Ugovora"; u dijelu odredbe čl. 10.b) točka 2.2.: "...Banka će primijeniti ugovoreni prodajni devizni tečaj,...", u dijelu odredbe čl. 10.b) točka 2.b.: "...prihvatiti/primijeniti prodajni devizni tečaj...", u dijelu odredbe čl. 10.b) točka 3.: "Banka uvijek zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja / uplata."; u dijelu odredbe čl. 11. točka 1.: "Redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom Kreditora."; u dijelu odredbe čl. 11. točka 2.: "Kod izmjene redovne kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos rate otplate kredita.:"; u dijelu odredbe čl. 19. točka 1.: "Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovome kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora."

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 5.940,27 eura na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 4,99% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. godine propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

Za iznos od 3,84 eur počevši od 13.08.2005. godine

Za iznos od 7,69 eur počevši od 14.09.2005. godine

Za iznos od 6,33 eur počevši od 11.10.2005. godine

Za iznos od 4,98 eur počevši od 19.11.2005. godine

Za iznos od 8,28 eur počevši od 14.12.2005. godine

Za iznos od 5,02 eur počevši od 14.01.2006. godine

Za iznos od 2,16 eur počevši od 15.02.2006. godine

Za iznos od 1,28 eur počevši od 17.03.2006. godine

Za iznos od 1,14 eur počevši od 16.09.2006. godine

Za iznos od 10,24 eur počevši od 17.03.2007. godine

Za iznos od 11,15 eur počevši od 14.04.2007. godine

Za iznos od 10,58 eur počevši od 16.05.2007. godine

Za iznos od 10,86 eur počevši od 16.06.2007. godine

Za iznos od 10,33 eur počevši od 17.07.2007. godine

Za iznos od 10,76 eur počevši od 17.08.2007. godine

Za iznos od 10,70 eur počevši od 18.09.2007. godine

Za iznos od 10,08 eur počevši od 17.10.2007. godine

Za iznos od 10,60 eur počevši od 16.11.2007. godine

Za iznos od 9,98 eur počevši od 19.12.2007. godine

Za iznos od 10,60 eur počevši od 16.01.2008. godine

Za iznos od 10,54 eur počevši od 19.02.2008. godine

Za iznos od 11,61 eur počevši od 19.03.2008. godine

Za iznos od 10,22 eur počevši od 06.05.2008. godine

Za iznos od 9,78 eur počevši od 20.05.2008. godine

Za iznos od 10,11 eur počevši od 20.06.2008. godine

Za iznos od 9,70 eur počevši od 16.07.2008. godine

Za iznos od 9,87 eur počevši od 22.08.2008. godine

Za iznos od 9,88 eur počevši od 17.09.2008. godine

Za iznos od 13,95 eur počevši od 21.10.2008. godine

Za iznos od 15,41 eur počevši od 20.11.2008. godine

Za iznos od 17,09 eur počevši od 20.12.2008. godine

Za iznos od 29,62 eur počevši od 20.01.2019. godine

Za iznos od 39,73 eur počevši od 17.02.2009. godine

Za iznos od 32,52 eur počevši od 20.03.2009. godine

Za iznos od 32,78 eur počevši od 15.04.2009. godine

Za iznos od 32,49 eur počevši od 19.05.2009. godine

Za iznos od 29,67 eur počevši od 17.06.2009. godine

Za iznos od 30,29 eur počevši od 18.07.2009. godine

Za iznos od 28,89 eur počevši od 19.08.2009. godine

Za iznos od 29,91 eur počevši od 15.09.2009. godine

Za iznos od 25,77 eur počevši od 14.10.2009. godine

Za iznos od 28,80 eur počevši od 14.11.2009. godine

Za iznos od 27,01 eur počevši od 11.12.2009. godine

Za iznos od 41,56 eur počevši od 14.01.2010. godine

Za iznos od 44,52 eur počevši od 16.02.2010. godine

Za iznos od 41,02 eur počevši od 13.03.2010. godine

Za iznos od 47,24 eur počevši od 15.04.2010. godine

Za iznos od 49,98 eur počevši od 12.05.2010. godine

Za iznos od 56,40 eur počevši od 12.06.2010. godine

Za iznos od 64,26 eur počevši od 14.07.2010. godine

Za iznos od 53,91 eur počevši od 12.08.2010. godine

Za iznos od 79,61 eur počevši od 11.09.2010. godine

Za iznos od 66,42 eur počevši od 12.10.2010. godine

Za iznos od 69,78 eur počevši od 16.11.2010. godine

Za iznos od 80,18 eur počevši od 15.12.2010. godine

Za iznos od 83,78 eur počevši od 15.01.2011. godine

Za iznos od 74,13 eur počevši od 11.02.2011. godine

Za iznos od 76,25 eur počevši od 16.03.2011. godine

Za iznos od 71,59 eur počevši od 12.04.2011. godine

Za iznos od 84,58 eur počevši od 14.05.2011. godine

Za iznos od 100,83 eur počevši od 15.06.2011. godine

Za iznos od 117,78 eur počevši od 30.07.2011. godine

Za iznos od 124,90 eur počevši od 25.08.2011. godine

Za iznos od 103,00 eur počevši od 15.09.2011. godine

Za iznos od 92,00 eur počevši od 17.10.2011. godine

Za iznos od 95,24 eur počevši od 11.11.2011. godine

Za iznos od 93,65 eur počevši od 14.12.2011. godine

Za iznos od 99,97 eur počevši od 11.01.2012. godine

Za iznos od 103,85 eur počevši od 11.02.2012. godine

Za iznos od 103,13 eur počevši od 14.03.2012. godine

Za iznos od 101,19 eur počevši od 14.04.2012. godine

Za iznos od 94,80 eur počevši od 23.05.2012. godine

Za iznos od 103,14 eur počevši od 22.06.2012. godine

Za iznos od 100,41 eur počevši od 26.07.2012. godine

Za iznos od 98,74 eur počevši od 23.08.2012. godine

Za iznos od 91,43 eur počevši od 19.09.2012. godine

Za iznos od 99,42 eur počevši od 24.10.2012. godine

Za iznos od 100,04 eur počevši od 27.11.2012. godine

Za iznos od 95,01 eur počevši od 01.01.2013. godine

Za iznos od 89,05 eur počevši od 30.01.2013. godine

Za iznos od 97,74 eur počevši od 27.02.2013. godine

Za iznos od 93,39 eur počevši od 22.03.2013. godine

Za iznos od 95,72 eur počevši od 24.04.2013. godine

Za iznos od 85,64 eur počevši od 25.05.2013. godine

Za iznos od 87,77 eur počevši od 25.06.2013. godine

Za iznos od 86,09 eur počevši od 23.07.2013. godine

Za iznos od 87,73 eur počevši od 27.08.2013. godine

Za iznos od 91,35 eur počevši od 25.09.2013. godine

Za iznos od 89,51 eur počevši od 30.10.2013. godine

Za iznos od 90,52 eur počevši od 20.11.2013. godine

Za iznos od 91,44 eur počevši od 24.12.2013. godine

Za iznos od 84,70 eur počevši od 25.01.2014. godine

Za iznos od 83,86 eur počevši od 01.03.2014. godine

Za iznos od 81,59 eur počevši od 23.04.2014. godine

Za iznos od 81,59 eur počevši od 23.04.2014. godine

Za iznos od 37,78 eur počevši od 25.04.2014. godine

Za iznos od 37,86 eur počevši od 04.07.2014. godine

Za iznos od 37,86 eur počevši od 04.07.2014. godine

Za iznos od 753,09 eur počevši od 05.07.2014. godine

sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.341,39 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od donošenja prvostupanjske presude do dana plaćanja.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 250,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su Ugovorom o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva broj 83541/05 od ..2005. BZ i tuženik ugovorili kredit u kunskoj protuvrijenosti od 34.800,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, koji ugovor je sklopljen na rok od 10 godina, s mjesečnom anuitetom od 369,95 CHF, tako da je EZ isplaćen novčani iznos od 163.283,06 kuna.

1.1. Navodi da je HZ preminuo ..2014. a da je VZ, ovdje tužitelj, proglašen nasljednikom prava na novčano potraživanje po ovom ugovoru.

1.2. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 5.7.2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6332/17 od 14.6.2018. navodeći da je navedenim presudama utvrđeno da su poslovne banke, među kojima je bila i Splitska banka d.d., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu u cijelosti informirali potrošače o svim parametrima potrebni za donošenje valjane odluke.

1.3. U tužbi navodi da tuženik nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljem niti o stopi ugovorene kamate što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Smatra da je tuženik povrijedio jedno od osnovnih načela obveznog prava – načelo savjesnosti i poštenja dovodeći tužitelja u neravnopravan položaj. Svoje pravo potraživanja na ime stečenog bez osnove temeljem promjenjive kamatne stope, temelji na odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.6.2014.

1.3. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim odredaba članka 1., 5., 10, 11. i 19 ugovora o kreditu i isplatu stečenog bez osnove iznosa od 46.449,95 kn skupa sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini anuitet od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se Splitska banka d.d., Domovinskog rata 61, pripojila ovdje tuženiku OTP banci d.d. Split, odnosno ne čini spornom pasivnu legitimaciju naznačenog tuženika, međutim ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

2.1. Ne osporava da je prednik tuženika sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 83541/05 od 7.7.2005 kojim je tužitelju odobren iznos kredita u visini od 234.800,00 CHF u protuvrijednosti u kunama na rok otplate od 120 mjeseca, te nije sporno da je člankom 5. Ugovora bila ugovorena kamatna stopa od 4,99 % godišnje, promjenjiva sukladno Odlukama banke, i da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima prema prodajnom tečaju banke za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta.

2.2. Tuženik se protivi tvrdnjama tužitelja u kojima se navodi da je ugovor u suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima.

2.3. Ističe da se pravna argumentacija tužitelja u predmetnoj tužbi zasniva na utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013 . i na navodnoj potrebi njene izravne primjene na ovaj spor, vezano uz koje tuženik smatra da se u ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne parnice.

2.4. Nastavno tuženik ističe prigovor zastare tužiteljeva novčanog potraživanja te navodi da ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete da bi se u tom slučaju imao primijeniti zastarni rok iz čl. 376.Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. Obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je navodno tužitelju prouzročila štetu to da je očito da je subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta da bi se primjenjivao zastarni rok iz čl. 372 ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćeni tuženiku kao anuiteti stoga da sukladno odredbi čl. 372 ZOO-a tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti radilo o stjecanju bez osnove zastarni rok da je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla.

2.5. Vezano uz postavljeno traženje tuženik drži da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom da je potrebno da se kumulativno ispune uvjeti i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva te da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja no kako niti jedna od ovih pretpostavki nije ispunjena da se ne može primijeniti odredba čl.210.st.3. ZOO.

2.6. Tuženik osporava da bi donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili mogao biti upoznat. Tužitelju da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene Odlukom o kamatama banke a što da je interni akt tuženika i dostupan svima. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima Republike Hrvatske te da eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava.

2.7. U odnosu na ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu tuženik ističe da presuda Visokog trgovačkog suda ne daje pojedinom potrošaču subjektivna prava, s obzirom da je takva presuda usmjerena na apstraktnu zaštitu prosječnog potrošača kao pravnog standarda, stoga da je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da je jasna, uočljiva i razumljiva slijedom čega da ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti.

2.8. Ističe da za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača da je bitno odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija a ne naknadno povećanih obveza jedne strane uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti te da je tuženik kao i tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani da ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke.

2.9. Zaključno, protivi se tužbi i tužbeno zahtjevu u cijelosti.

3. Predmet ovog parničnog spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu broj 83541/05 i to kako po osnovi ugovorene promjenjive kamatne stope tako i po osnovu valutne klauzule kojom se glavnica veže za valutu CHF, za koje odredbe tužitelj smatra da su ništetne i potražuje stečeno bez osnove temeljem navedenih odredbi.

4. Nesporno je u postupku utvrđeno da je prednik tužitelja, kao korisnik kredita, 7.srpnja 2005. s bankom HVB Splitska banka d.d., pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu broj 83541/05 na iznos od 34.800,00 CHF u protuvrijednosti od kunama prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, promjenjivom kamatnom stopom od 4,99 % godišnje i rokom otplate od 120 mjeseci. Nesporno je i da je kredit u cijelosti otplaćen. Nesporno je da tužitelju pripada pravo na novčano potraživanje temeljem Ugovora o kreditu koji je sklopio njegov sada pokojni otac i prednik tuženika.

5. Sporno je da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž 7129/13 od 13.06.2014. godine, presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018. godine i da li su odredbe Ugovora o kreditu broj 83541/05 sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 7. srpnja 2005. (list 9-12 spisa), u izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 83541/05 (list 13-14 spisa), u Izvod po kreditu (list 15-19 spisa), u rješenje poslovni broj O-314/14 (list 20 spisa), u dopis Splitskoj banci d.d. od 2. svibnja 2019. (list 21-22 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-18/9778-3 od 3. prosinca 2018. (list 36- 38 spisa). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Filipu Tolić iz [adresa] čiji je nalaz pročitan (str. 136-166 spisa) te je tužitelj saslušan kao stranka.

7. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje, sve iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužitelj je prihvatio nalaz i u skladu sa istim postavio konačni tužbeni zahtjev.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Uvidom u Ugovor o kreditu 83541/05 utvrđeno je da je prednik tužitelja kao korisnik kredita, s prednikom tuženika 7.srpnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva s ugovorenom namjenom za refinanciranje i adaptaciju stambenog objekta (čl.2.) u iznosu od 34.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju banke na dan korištenja kredita (čl. 1.) s kamatama po promjenjivoj stopi od 4,99% godišnje (čl.5.) i rokom otplate od 120 mjeseci (čl.4.).

10. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da je kredit realizirao njegov pokojni otac, čiji je on nasljednik u dijelu potraživanja iznosa temeljem navedenog ugovora, a vezano uz koji se vodi ovaj postupak. Koliko mu je poznato kredit je realizirao radi kupovine stana u [adresa]. Sjeća se da je otišao u Splitsku banku jer je jedino u njoj imao uvijete za realizaciju kredita i to u valuti CHF. Koliko je njemu poznato nismo baš imali saznanja niti on niti ja što znači valuta CHF, ali taj kredit koji je realizirao je jedino imao uvijete pod kojima je mogao otac sklopiti ugovor. Nije mu ništa pričao o samom kreditu ali zna da je u to vrijeme sve se svodilo na prikupljanje dokumentacije za realizaciju kredita. Nije bilo govora o bilo čemu što bi upućivalo na to da kredit ima nekakva skrivena svojstva i da postoji nekakva opasnost od realizacije takvog ugovora. Otac je bio zadovoljan potpisanim kreditom jer mu je odgovarala rata kredita i period otplate. Sjeća se da je nakon nekog vremena rata počela jako rasti i misli da je otišla skoro duplo. Otac je preminuo prije isteka kredita, 15. ožujka 2014., a nakon čega je on preuzeo i otplatio kredit u cijelosti do kraja. U vrijeme realizacije kredita otac na sebi nije imao nikakav obrt niti udjele u trgovačkom društvu. Bio je zaposlenik u osiguravajućoj kući. Stan u [adresa] je kupio upravo iz razloga što je na tom području radio kao zastupnik u osiguranju i prodavao police osiguranja tako da je stan korišten u privatne svrhe. Istakao je da je i on u isto vrijeme uzimao stambeni kredit kod iste banke i pod istim uvjetima, vezan uz valutu CHF i on je jedino tamo mogao dobiti kredit pošto je radio u privatnom društvu. U njegovom slučaju nije bilo nikakvog razgovora vezano uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, niti je bio upozoren na bilo kakav rizik realizacije takvog kredita, tako da pretpostavlja pošto se radi o istoj banci i istom periodu realizacije kredita, da je tako bilo i u slučaju kredita koji je realizirao njegov otac. Istakao je da nije bilo mogućnosti nikakvog pregovaranja vezano uz kredit već ga je ugovor čekao unaprijed sačinjen pod kojim uvjetima je jedino mogao isti realizirati. Nema saznanja da bi se njegov otac s bilo kim savjetovao vezano uz kredit ili išao u drugu banku. Zna da je otac nešto primao od banke, ali mu nije poznato što, i nakon što je otišao u mirovinu, poznato mu je da je bio aktivan pri udruzi Franak.

11. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da prema njegovom saznanju, a i iz osobnog iskustva, o spornim odredbama Ugovora o kreditu se nije pregovaralo. Osim toga, tuženik nije imao primjedbe na iskaz tužitelja niti je predložio bilo kakvi dokaz kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo i da su predniku tužitelja prižene sve potrebne informacije na kojoj bi temelji odluku o sklapanju ugovora o kreditu s prednikom tuženika. Nadalje, njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu iz koje je utvrđeno da je predniku tužitelju tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla. Osim toga, iz pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu utvrđeno je da je početna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u visini od 4,99% tijekom cijelog razdoblja otplate mijenjana te jednom vrijeme iznosila i 7,00% (str. 141-144 spisa).

12. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je kredit realiziran za refinanciranje i adaptaciju stambenog objekta koji je koristio za privatne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je prednik tužitelja bilo u ugovornom odnosu s prednikom tuženika sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno prednika tužitelja, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF. Na ove okolnosti tuženik nije predložio niti jedan dokaz.

14. Pozivom na članak 81. i 82. ZZP sud je stava da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 10.b. Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/1811 od 16. rujna 2019. zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i prednik tuženika u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. (u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljem) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Niti o tim odredbama prednik tužitelja nije dobio mogućnost pregovaranja, a riječ je o ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. Prednika tuženika.

15. Stoga je odredba čl. 10.b. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP), jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza prednika tužitelja je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz pregleda uplata po kreditu.

16. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je prednik tužitelja kao potrošač bio u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Tužitelj je po zanimanju zastupnik u osiguranju i nema financijskih znanja kao tuženik, niti je mogao sa njime ravnopravno razgovarati.

17. Sud smatra da je u konkretnom slučaju dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba čl. 10.b. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP.

18. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 10.b. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da predniku tužitelja nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača.

19. Jednako tako, prema mišljenju suda, tužitelj se vezano za utvrđenje nepoštenosti promjenjive kamatne stope, osnovano poziva na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i prednik tuženika, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

20. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje, promjenjiva. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, niti je tuženik u postupku dokazao da su predniku tužitelja isti pojašnjeni prilikom sklapanja Ugovora. U postupku tuženik nije niti pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog promjenjive kamatne stope. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva.

21. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužitelja utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Prema stavu suda u konkretnom su slučaju ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane prednika tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj kao potrošač nije dobio mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 4.99% porasla do 7,00%. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužitelja kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 4.a. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

24. Slijedom navedenog odlučeno kao u točki I. izreke.

25. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF i uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, tužitelj više platio po osnovi promjene tečaja iznos od 34.144,30 kn / 4.531,73 eura a po osnovi promjene kamatne stope 10.612,68 kn / 1.408.54 eura ili ukupno po oba osnova iznos od 44.756,98 kn/ 5.940,27 eura. Istovremeno manje je plaćeno po osnovi promjene tečaja CHF u iznosu od 1.442,43 kn / 191,44 eura.

26. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao nikakvih primjedbi i tužbeni zahtjev je postavio u skladu s nalazom vještaka podneskom od 23.5.2025.

27. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, no prigovorio je nalazu iz razloga što je temeljen na premisi da je među strankama ugovoren fiksni tečaj, odnosno fiksna kamata, što nije bila ugovorna volja stranaka. Ustrajao je na tvrdnjama da su sve promjene kamata u tijeku otplate kredita bile u skladu sa zakonskim propisima. Sud navedeno nije cijenio osnovanim jer je u suprotnosti s utvrđenjima iz presuda po kolektivnim tužbama zaštite interesa potrošača kao i dokazima iz ovog postupka. Istakao je i prigovor prijeboja tražeći da se izračunom obuhvati i svi iznosi manje plaćenih anuiteta.

28. Sud je naveden prigovor prijeboja tuženika odbio kao neosnovan iz razloga što sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Navedeno je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023.

29. Nesporno je da je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom, djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 224,70 eura kojem se povlačenju tuženik nije protivio i zbog čega je sud navedeno utvrdio na glavnoj raspravi 3. srpnja 2025.

30. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO), da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

31. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

32. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

33. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima).

34. Što se tiče kondemnatornog dijela zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 14. lipnja 2018. godine donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

35. Vezano uz kondemnatorni dio zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek s danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekala mogućnost da zahtijeva povrat novčana iznosa plaćena po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi.

36. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

37. Kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019., to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se računa počev od 13. lipnja 2014. za preplaćene kamate, odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

38. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, odnosno kako su utvrđene nalazom vještaka, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

39. Slijedom navedenog, tužitelju kao nasljedniku iza pokojnog HZ, sud je dodijelio pravo na isplatu iznos koje je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, skupa sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to odlučeno pod II. izreke presude.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i slijedom, sud tužitelju dodjeljuje puno pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

41. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 2.591,39 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 29.11.2021. i 3.7.2025. za svako po 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak ročišta za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 9.9.2019., 1.4.2021., 23.5.2025. i 10.6.2025. za svako 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.500,00 eura skupa s pripadajućim PDV-om od 375,00 eura, ukupno 1.875,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 108,04 eura i trošak naknade za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 358,35 eura. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.341,39 eura.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

43. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 28.5.2019. u iznosu od 200,00 eura skupa s pripadajućim iznosom PDV-a, ukupno 250,00 eura jer isti nije bio nužan za vođenje predmetnog postupka, niti pretpostavka za podnošenje tužbe.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

Slavonski Brod, 22. srpnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna: 1. Odvj.ŽZ, [adresa],

2. Odvj. Belizar Tomaić, Osijek.