Rev-753/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 753/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice - protutužene K. M. iz S., ..., koju zastupa A.-M. B., odvjetnica iz S., protiv tuženika - protutužitelja K. H. iz S., ..., kojeg zastupa H. U., odvjetnik iz S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 23. XI. 1989. br. Gž-1287/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Sisku od 20. travnja 1989. br. P-1/89, u sjednici održanoj dana 22. kolovoza 1990.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika-protutužitelja K. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina k.č. br. 277/4 izgradjeno zemljište s kućom i jedna zgrada od 56 m i 30 m i dvorište od 574 m sa gospodarskim zgradama upisanim u z.k.ul. br. 2569, k.o. S. S. izmedju tužiteljice K. M. i tuženika K. H., civilnom diobom.

Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrdjuje se da je protutužitelj isključivi vlasnik nekretnina opisanih u z.k.ul. br. 2569, k.o. S. S. koje se sastoje od prava korištenja kat. čest. br. 277/4 i prava vlasništva prizemne kuće br. 42 izgradjene na čest. br. 277/4 što je protutužena K. M. dužna priznati 1 izdati ispravu protutužitelju za zemljišnoknjižni prijenos, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda."

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Revizijom tuženik pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači a tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom odnosno da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se javni tužioc izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama revidenta u postupku pred nižestepenim sudovima nisu počinjene nikakove bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP pa ni one iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP kako se to neargumentirano navodi u reviziji.

Obje nižestepene presude sadrže valjane razloge o svim činjenicama od značaja za odluku, a izreke odluka nisu suprotne i proturiječne same sebi a niti razlozima koji se navode u obrazloženju. Kako, pazeći i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, ovaj revizioni sud ne nalazi ni takovih povreda, ukazuje se revizija u tom dijelu neosnovanom.

Kada je pak u valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdjeno:

- da su stranke zajednički uloženim novčanim sredstvima kupile predmetnu kuću,

- da su zajedničkim sredstvima i radom za trajanja bračne zajednice dogradile kuću, izgradile gospodarske zgrade, svinjac i garažu,

- da je u svemu tome njihov doprinos bio podjednak, tada su pravilnom primjenom materijalnog prava nižestepeni sudovi udovoljili tužbenom zahtjevu tužiteljice i razvrgli suvlasničku zajednicu već označenih nekretnina, a odbili udovoljiti protutužbenom zahtjevu tuženika da bi on bio isključivi vlasnik istih nekretnina, s obzirom da se za to nisu ispunile pretpostavke iz čl. 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89) već je naprotiv utvrdjeno da su suvlasnički dijelovi stranaka jednaki, a to tim više što je bio takav i doprinos stranaka u stjecanju te imovine.

Konačno sam tuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužiteljici pravo na 1/3 dijela nekretnina (na dvorišnoj zgradi), pa je to tim više razlog da se ne prihvate njegove tvrdnje, da bi on bio samovlasnik predmetnih nekretnina.

Tvrdnje, da je ugovor o kupnji kuće, zaključen neposredno prije zaključenja braka ništav, jer da je ništav i brak, apsurdne su s obzirom da je brak stranaka trajao punih 18 godina i nije poništen već je razveden, niti one mogu biti od utjecaja na poništenje pravnog posla koji je valjano sklopljen izmedju stranaka kao kupaca predmetne kuće i prodavaoca iste kuće.

Konačno, tuženik u reviziji isključivo nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrdjenja nižestepenih sudova, zanemarujući medjutim pri tome da se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja niti ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Trebalo je s obzirom na sve izloženo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393.

ZPP).

U Zagrebu, 22. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v. r.