I Kr-325/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 325/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinje i Melite Božićević Grbić, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 27. travnja 2010. broj Kv-189/10 (K-41/08), u sjednici održanoj dana 8. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. I. K. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 4. prosinca 2008. broj K-42/08, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2009. broj I Kž-129/09, opt. I. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 318. st. 1. KZ, kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ i dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. KZ (i to jednog iz st. 1., a drugog iz st. 5. KZ), te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora mu je po čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. ožujka 2008.

Osuđeniku kazna teče od 19. ožujka 2008. pa nadalje.

Dana 22. ožujka 2010. osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne. Navodi da se u kaznionici uzorno ponaša i da se podvrgnuo liječenju od ovisnosti. Nakon pravomoćnosti presude umro mu je otac, dok se majka teško razboljela od karcinoma, te trenutno boravi kod drugog sina koji joj pomaže za trajanja terapije. Sve to ga je psihički dotuklo pa je i sam počeo uzimati jake lijekove. Priložio je smrtni list za oca i otpusno pismo KBC S. od … za majku (listovi 210 i 211).

I Kr 325/10-3

Dostavljajući ovom sudu zahtjev Županijski sud u Splitu mišljenja je da zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne treba odbiti, a negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne je prema odredbi čl. 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; nastavno: ZKP) dopušteno kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili ako sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Uvidom u spis utvrđeno je da su prilikom odmjeravanja kazne sudovi olakotnim osuđeniku cijenili njegovu smanjenu ubrojivost, potrebu da se liječi od ovisnosti, te manju društvenu opasnost sadržanu u kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ, dok su otegotnim valorizirali njegovu raniju višestruku osuđivanost, podatak da se radi o specijalnom povratniku u pogledu kaznenog djela zlouporabe opojnih droga i imovinskih delikata, te brutalno ponašanje koje je ispoljio pri izvršenju kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ i napada na službenu osobu iz čl. 318. st. 1. KZ.

Podaci koje osuđenik navodi u zahtjevu, a odnose se na bolest njegove majke i smrt oca stoga su doista novi, no, po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu takve naravi i kvalitete da bi rezultirali blažom kaznom, cijeni li ih se u ukupnosti s gore iznesenim okolnostima koje su utjecale na visinu izrečene jedinstvene kazne zatvora. Za napomenuti je pritom da osuđenikova majka, kako se to i u zahtjevu navodi, ima i drugog sina, kod kojeg boravi i koji joj pruža potrebnu pomoć i skrb, čime je značaj tog podatka za ublažavanje kazne dodatno relativiziran.

Osuđenikovo podvrgavanje liječenju od ovisnosti o opojnim drogama, pak, nužno je povezano i rezultira iz pravomoćno primijenjene sigurnosne mjere iz čl. 76. KZ, a u kojem svjetlu valja razmatrati i u zahtjevu spomenutu terapiju koja uključuje uzimanje određenih sedativa i drugih lijekova. Najzad, podaci o njegovu vladanju i ponašanju na izdržavanju kazne relevantni su kod odlučivanja o uvjetnom otpustu, a ne mogu biti cijenjeni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Imajući u vidu sve navedeno, a s obzirom da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je zahtjev osuđenika, na temelju odredbe čl. 416. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 8. srpnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.