II Kž-79/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 79/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. veljače 2015. broj Kv-51/15, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog M. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. H. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. H. putem branitelja D. M., odvjetnika iz S., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da ga se pusti na slobodu, podredno da se ,,odredi prikladna mjera opreza javljanja u prostorije nadležne Policijske postaje S.“.

Žalba nije osnovana.

II Kž 79/15-4

Suprotno žalbenim prigovorima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Tako, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz citirane osnove prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da je optuženik već prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjenog na štetu, pored ostalih, svoje supruge, N. H., dok se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom tereti da joj je, u nakani da ju usmrti, u teškom pijanom stanju, kuhinjskim nožem zadao ubodnu ranu iznad lijeve ključne kosti, pa kada je oštećenica pala na pod, stao nogom na njezino prsište te, dok se ona izmicala, nožem zahvatio s desne strane njezinog prsnog koša u predjelu ispod pazuha, čime joj je nanio plitku reznu ranu ispod pazuha, dok ga je u daljnjem napadu spriječio njihov zajednički sin.

Uporište za takav zaključak, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika da ničim nije utvrđeno da boluje od alkoholizma niti da bi ga konzumacija alkohola poticala na izvršenje kaznenog djela, prvostupanjski sud ispravno nalazi i u rezultatima psihijatrijskog vještačenja. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik ovisnik o alkoholu te, kao posljedicu kroničnog alkoholizma, ima psihoorganske promjene na mozgu te oštećenja na drugim organskim sustavima. Tempore criminis se nalazio u alkoholiziranom stanju pa je bio smanjenih mogućnosti shvaćanja značenja svojih postupaka upravljanja svojom voljom, odnosno smanjeno ubrojiv (u bitnoj mjeri). Također, s obzirom na razloge koji su doveli do redukcije njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, mišljenje je vještaka psihijatra da postoji opasnost da bi optuženik i ubuduće mogao počiniti kaznena djela, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i dalje predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi, unatoč njegovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, počiniti isto ili slično ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Ovo osobito kada se ima na umu da su daljnje posljedice njegovog protupravnog postupanja, a time i smrtna posljedica, izostale ponajprije zbog dolaska zajedničkog sina optuženika i oštećenice.

Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je protiv optuženog M. H. neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08, čija svrha se ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora blažim mjerama, a osobito ne mjerom opreza redovitog javljanja Policijskoj postaji S., kako to neosnovano predlaže žalitelj. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovor optuženika da je prošao rehabilitacijski rok od tri godine od pravomoćnosti prekršajne presude kojom je proglašen krivim zbog prekršaja protiv nasilja u obitelji, slijedom čega se ima smatrati prekršajno neosuđivanim, nema značaja na pravilnost pobijanog rješenja.

Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi kojima optuženik, ističući da se nalazi u istražnom zatvoru dulje od četiri mjeseca, u biti upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08, treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i

II Kž 79/15-4

trajanja istražnog zatvora, pa ovaj drugostupanjski sud nalazi da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.