I Kž-111/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IKž 111/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Frančula mr. Rudlofa i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. I., zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. i čl. 9. Krivičnog zakona SFRJ, preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. listopada 1990. br. K 94/90, u sjednici održanoj 10. prosinca 1992, u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. K. I. i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. K. I., zbog kriv. djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. i čl.

9. st. 3. KZJ, pa je za to djelo, na temelju čl. 35. st.

1. KZH, uz primjenu čl. 42. t. 1. i čl. 43. st. 1. t. 1. KZJ osudjen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 69. KZJ od optuženika je oduzet kuhinjski nož, a na temelju čl. 98. st. 4. Zakona o krivičnom postupku, preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), optuženik je oslobodjen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

I Kž 111/1991-3

Protiv te presude podnio je žalbu opt. K. I., po svom branitelju K. I., odvjetniku iz D. S., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se optužba odbije zbog procesnih nedostataka (ustvari, da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje) odnosno, da se prvostepena presuda preinači u pravnoj oznaci djela u smislu postupanja na mah, a u svakom slučaju da mu se izrekne blaža krivična sankcija.

Ujedno je zatražio primjenu čl. 371. ZKP, medjutim, u skladu s odredbom čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/91) primjena citirane zakonske odredbe ne dolazi u obzir.

Javno tužiteljstvo Republike Hrvatske, vraćajući spis, u smislu čl. 370. st. 2. ZKP dostavilo je pismeni prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostepena presuda da se potvrdi, a kod istog mišljenja je ostao sjednici prisutan zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske, Papac Baldo.

Žalba nije osnovana.

Nikakva bitna povreda odredaba krivičnog postupka (koja bi se, prema sadržaju žalbe, imala sastojati u nenavodjenju odnosno nejasnoći razloga o odlučnim činjenicama), nije ostvarena pred prvostepenim sudom.

Protivno tome, u obrazloženju presude prvostepeni je sud, nakon okolnosne i opsežne analize rezultata cjelokupnog provedenog postupka dao valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, bića ovog krivičnog djela i krivnji optuženika, što njegovom žalbom nije dovedeno u sumnju. U tom smislu žalbeni navodi ustvari pobijaju ispravnost i potpunost činjeničnih utvrdjenja prvostepenog suda, a ne žalbeni osnov bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

U ovom postupku radnje optuženika nedvojbeno su dokazane, kako na temelju optuženikova djelomičnog priznanja, tako i na temelju analize iskaza ošt. Š. V. i svj. T. M., - te provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, što se žalbom posebno niti ne pobija. Već iz vlastite obrane optuženika proizlazi da je oštećenika povrijedio nožem (nakon što gaje prethodno oštećenik napao i udario šakom u glavu). Daje optuženik prije dogadjaja prijetio nožem oštećeniku,

I Kž 111/1991-3

dokazano je na temelju u tom dijelu podudarnih iskaza ošt. Š. V. i svjedoka T. M.. Cijeneći činjenicu da je imenovana pastorka optuženika, te vanbračna supruga oštećenika, a da svojim iskazom nije išla niti jednome od njih u prilog, očigledno ukazuje na istinitost njezina iskazivanja, te joj je prvostepeni sud opravdano povjerovao.

Optuženik se tokom ovog postupka branio isključivo nužnom obranom, odnosno njezinim prekoračenjem (a to je njegov branitelj i elaborirao u završnoj riječi), što je prvostepeni sud tokom postupka i utvrdio, pa su neosnovani njegovi žalbeni navodi da se ustvari radi o postupanju na mah.

Naime, pod pojmom jake razdraženosti podrazumijeva se takva afektivna erupcija, koja je iz posebnih razloga nastupila neposredno prije izvršenja krivičnog djela, uzrokovana, prema objektivnoj ocjeni napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijedjanjem od strane oštećenika. Optuženikovo ponašanje inkriminirane zgode prema njegovoj vlastitoj obrani, te prema iskazima saslušanih svjedoka očigledno govori da se o takvom afektu i unatoč što ga je oštećenik prethodno udario šakom, nije radilo. Odgovoranje udarcem nožem na ponovnu prijetnju udaranjem šake od strane oštećenika, nesumnjivo predstavlja obranu daleko jačeg intenziteta nego li je bio napad, a usmjerenost udarca nožem te sama lokacija povrede oštećenika govore u prilog zaključku da se radilo o postupanju u prekoračenju nužne obrane, s eventualnim umišljajem na ubojstvo, koje je ostalo u pokušaju.

Optuženikova uračunljivost tempore criminis tokom postupka nije dovedena u sumnju. Iako je toksikološkim vještačenjem utvrdjeno da se optuženik tada nalazio u pijanom stanju, a psihijatrijskog vještačenja nije bilo, nikakva razmatranja u žalbi koja polaze od pretpostavke daje optuženik bio bitno smanjeno uračunljiv, odnosno eventualno i neuračunljiv ne dovode u pitanje zaključak prvostepenog suda daje optuženik bio svjestan onoga što čini, te da zbog toga može nastupiti zabranjena posljedica na koju je pristao. Kako je optuženik opisivao vlastito ponašanje (što su potvrdili i svjedoci), te dapače i sam istakao da "nije imao osjećaj daje pod utjecajem alkohola", njegova alkoholiziranost očigledno nije dovela do poremećaja u svjesnoj i voljnoj sferi, da bi došlo do takvog suženja svijesti koje bi dovelo u pitanje njegovu uračunljivost.

Slijedom svega izloženog prvostepeni je sud na temelju potpuno i pravilno utvrdjenog činjeničnog stanja

I Kž 111/1991-3

ispravno zaključio da su se u radnjama optuženika stekli svi bitni elementi krivičnog djela pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 35. st. 1. KZH, u vezi čl.

19. i čl. 9. KZJ, pa takvom pravnom kvalifikacijom nije povrijedjen krivični zakon.

Za utvrdjeno krivično djelo prvostepeni je sud ispravno optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pravilno ocijenivši značaj svih okolnosti koje u smislu čl. 41. KZJ govore o vrsti i visini krivične sankcije. Ovakva kazna primjerena je težini učinjenog krivičnog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika, i podobna za ostvarenje zakonom predvidjenih svrha kažnjavanja iz čl. 5. i čl. 33. KZJ. Konačno, blažu kaznu od one izrečene optuženiku i nije moguće izreći za ovakvo krivično djelo.

Budući daje oglašen krivim, optuženiku je pravilno na temelju čl. 69. KZJ oduzet kuhinjski nož, kao sredstvo izvršenja djela.

Ispitujući pobijanu presudu prema odredbi čl. 376. st. 1. ZKP po službenoj dužnosti, nije nadjeno da bi bila učinjena kakva bitna povreda odredaba krivičnog postupka, ili povreda krivičnog zakona na štetu optuženika.

Slijedom svih izloženih razloga, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 10. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r. Horvatinović mr. Ružica, v.r.