Rev-1238/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1238/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Aleksandra Peruzovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz V., protiv I-tuženika T. d.o.o. Z., II-tuženika Z. V. iz Z., radi povrata zajma, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5500/09-2 od 11. ožujka 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-11264/02-21 od 8. veljače 2006., u sjednici održanoj 27. siječnja 2010.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica kojim je traženo da se tuženicima naloži solidarno isplatiti tužitelju iznos bivših 60.000,00 DEM, sada 30.612,24 EUR, što na dan podnošenja tužbe iznosi 225.811,25 kn uz zakonsku zateznu kamatu počev od 15. studenoga 2000. do isplate, te da mu tuženici solidarno naknade trošak parničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno ih preinači na način tako da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i tuženike obveže na naknadu troškova postupka.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, – dalje: ZPP).

Suprotno revizijskim navodima pobijane presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor. Razlozi navedeni u obrazloženju presude su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava (posebno glede postojanja viza u putovnicama - zapisnik sa ročišta 12. svibnja 2005. - list 44 spisa, te dopisa V. K. N. od 17. lipnja 2005. - list 46 spisa), i iskaza danih u tijeku postupka i samih tih isprava i zapisnika. Dakle, presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nadalje, suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud se u svojoj odluci osvrnuo na sve relevantne žalbene navode dajući za njih valjane i obrazložene razloge, zbog čega nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

Revizijski navodi tužitelja kojima prigovara pravilnost ocjene provedenih dokaza faktično su prigovori činjenične naravi, što međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP nije dopušteno ocjenjivati u revizijskom stadiju postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate navedeni iznos po osnovu povrata zajma na temelju ugovora o kreditu od 5. listopada 1998.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su stranke sklopile ugovor o kreditu 15. listopada 1998. prema kojem se tužitelj obvezo tuženicima dati novčani kredit u iznosu 60.000 DEM a tuženici se obvezali ovjeriti svoje potpise na ugovoru, što su učinili 16. listopada 1998.,

- da se zajmodavac - tužitelj obvezao isplatiti kreditni iznos zajmoprimcima - tuženicima po potpisu tog ugovora odnosno po ovjeri potpisa zajmoprimaca po javnom bilježniku, a da su se zajmoprimci obvezali potvrditi preuzimanje kreditnog iznosa zasebnom priznanicom,

- da takve priznanice nema,

- da su za državljane Republike Hrvatske za ulaz u Nizozemsku sve do 15. studenoga 1999. bile potrebne vize, te

- da u ranijoj i sada važećoj putovnici II-tuženika nema otisnutih viza za ulazak u zemlje B. u razdoblju od 15. listopada do 26. studenoga 1998.

Slijedom tih utvrđenja, sudovi su zaključili da tužitelj nije predao ugovoreni novčani iznos tuženicima odnosno da nije došlo do ispunjenja ugovora o kreditu, a time ni ispunjenja potrebnih uvjeta iz čl. 557. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05).

Pravilno su sudovi ocijenili neosnovanim navode tužitelja da premda je on ugovorni iznos predao tuženicima, do potpisivanja priznanice nije došlo zbog toga što je cijeli pravni posao bio utemeljen na povjerenju, jer da se radilo o takvom odnosu uzajamnog povjerenja, u tom slučaju se ne bi sklapao pisani ugovor o kreditu među strankama.

Polazeći od utvrđenja da tužitelj naznačeni iznos novca tuženicima nije predao, nižestupanjski su sudovi pravilno ocijenili da ne postoji obveza tuženika na vraćanje spornog iznosa, u smislu čl. 557. ZOO, te odbili tužbeni zahtjev.

Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.