Legislator Case Law & Legislation
Gzp-551/2010-3 AI generated

Supreme Court allows claim for 10,000 Kuna compensation for violation of right to trial within reasonable time.

Case Number Gzp-551/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ruled that the County Court must decide on the underlying case within three months and awarded 10,000 Kuna in compensation to the plaintiff. The plaintiff argued that a civil lawsuit initiated in 2001 had not been resolved by June 2010, violating his constitutional right to a trial within a reasonable time. The Court found the nine-year duration excessive due to a lack of procedural concentration and economic efficiency, despite the plaintiff's minor delays, and ordered the state to pay the compensation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 27. st. 1. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may file a direct request for protection of the right to a trial within a reasonable time, and a prolonged duration of proceedings without sufficient procedural efficiency constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time violation of constitutional rights state compensation for delay procedural economy and efficiency direct request to higher court

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima
čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 551/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja Z. C. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 10. listopada 2008., dana 2. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-47/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Z. C. iz V. G., u iznosu od 10.000,00 kn (slovima:desettisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 10. listopada 2008. podnio Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07,113/08 i 153/09-dalje: ZS) u kojem je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-5802/01. Županijski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Gzp-1219/08-6 od 25. siječnja 2010. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu jer se spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5802/01 od 8. siječnja 2010. nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu i vodi pod poslovnim brojem Gžn- 47/10.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5802/01, izvješća Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. listopada 2009. i službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 10. rujna 2001. tužbom tužitelja Z. C. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika S. Š., radi naknade štete, predmet je zaprimljen pod poslovnim brojem Pn-5802/01,

-na ročištu 12. veljače 2002. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženik je podnio odgovor na tužbu kojim je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i osporio tužbu i zahtjev u cijelosti, tužitelju je naloženo u roku od 15 dana očitovati se na odgovor na tužbu tuženika, čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 26. veljače 2002.,

-na ročištu 26. travnja 2002. punomoćnica tužitelja ispričala je nedolazak tužitelja, stranke su ostale kod dotadašnjih navoda, radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ročište je odgođeno za 7. studenoga 2002. na kojem su saslušani svjedoci A. B. i G. A., nakon očitovanja stranaka i predlaganja dokaza ročište je odgođeno za 15. siječnja 2003. radi saslušanja stranaka,

-na ročištu 15. siječnja 2003. utvrđeno je da nisu pristupile stranke, iako uredno pozvane te je zakazano ročište za 15. travnja 2003. na kojem su uz svjedoke saslušane i parnične stranke, tužitelj je pozvan na plaćanje predujma za provođenje očevida na licu mjesta koji je proveden 23. svibnja 2003.,

-tužitelj je podneskom od 28. svibnja 2003. obavijestio sud da je u međuvremenu podnio tužbu protiv drugih tuženika radi naknade štete iz istog štetnog događaja, predlažući spajanje spisa, na koji se tuženik očitovao podneskom od 10. lipnja 2003.,

-sud je dopisima od 12. listopada 2004. i 1. prosinca 2004. pozvao punomoćnicu tužitelja u roku od 30 dana dostaviti točnu adresu tuženika čemu je udovoljeno podneskom od 16. prosinca 2004.,

-sud je dopisom od 4. siječnja 2005. zatražio od CZSS postavljanje skrbnika tuženiku M. Š. te je 26. rujna 2005. zaprimljeno rješenje CZSS o postavljanju istog,

-sud je rješenjem od 5. listopada 2005. dostavio tuženicima tužbu radi podnošenja odgovora na tužbu te je II-tuženik podnio odgovor na tužbu 18. listopada 2005. na koju se tužitelj očitovao podneskom od 10. studenoga 2005.,

-na ročištu 27. travnja 2006. tužitelj je predložio donošenje presude zbog izostanka u odnosu na III-tuženika, dok je u odnosu na ostale tuženike predložio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem, sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnosti tužbe, naložio tužitelju uplatiti predujam i imenovao vještaka,

-sud je rješenjem od 19. svibnja 2006. odredio izvođenje dokaza vještačenjem, imenovao vještaka i pozvao ga preuzeti spis i izraditi pisani nalaz i mišljenje,

-vještak je 27. lipnja 2006. zatražio dodatnu dokumentaciju te se tužitelj na isto očitovao podneskom od 9. ožujka 2007. nakon čega je sud dopisom od 27. travnja 2007. pozvao dostaviti fotografije vozila na koje se pozvao u podnesku od 16. svibnja 2007.,

-vještak je 5. lipnja 2007. dostavio nalaz i mišljenje, na koje se tužitelj očitovao podneskom od 21. lipnja 2007., a II-tuženik podneskom od 27. lipnja 2007.,

-na ročištu 29. siječnja 2008. tužitelj je naveo da će dostaviti adrese I- i III-tuženika, čemu je udovoljio podneskom od 7. ožujka 2008.,

-ročište zakazano za 23. rujna 2008. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za ročište I-i III-tuženiku, dok je ročište zakazano za 20. siječnja 2009. odgođeno jer dostava poziva za ročište za III-tuženika je vraćena s naznakom „nije tražio“,

-na ročištu 17. ožujka 2009. zaključena je glavna rasprava te je određeno ročište za objavu presude za 9. travnja 2009. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj Pn-5802/01 kojom je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev, presuda je otpremljena strankama 5. svibnja 2009.,

-povodom žalbe II-tuženika protiv presude (14. svibnja 2009.) spis je otpremljen na Županijski sud u Zagrebu 8. siječnja 2010., vodi se pod poslovnim brojem Gžn-47/10 i do dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja nije riješen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe sudu (10. rujna 2001.), a obzirom da je postupak još u tijeku, traje do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (2. lipnja 2010.), što ukupno iznosi 9 (devet) godina, 8 (osam) mjeseci i 23 (dvadeset i tri) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Iako je nadležni općinski sud u pravno relevantnom razdoblju održao veći broj ročišta, proveo prometno vještačenje, očevid na licu mjesta, saslušao svjedoke i parnične stranke te poduzimao druge radnje u postupku koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, njegovo postupanje se ne može ocijeniti potpuno ažurnim jer se nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelima koncentracije i jedinstva glavne rasprave i ekonomičnosti postupka i nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta i sa što manje troškova (članak 311. stavak 2. i članak 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08-dalje: ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima za naknadom materijalne štete na vozilu tužitelja te je imajući u vidu dokaze izvedene tijekom postupka i činjenicu da je na strani tuženika sudjelovao veći broj osoba kao i da je sud tijekom postupka spojio dva predmeta radi zajedničkog raspravljanja riječ o sudskom postupku koji je u određenoj mjeri činjenično i procesno složen.

Prema ocjeni ovog suda predlagatelj kao tužitelj svojim procesnim držanjem tijekom parnice doprinio je u izvjesnoj mjeri duljini trajanja postupka jer nije pristupio na ročište 15. siječnja 2003. određeno radi saslušanja parničnih stranaka kao i time što je po nalogu suda od 12. listopada 2004. i 1. prosinca 2004. kojim je pozvan dostaviti točnu adresu tuženika postupio dostavljanjem podneska od 16. prosinca 2004.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 10.000,00 kn, imajući na umu sve navedene okolnosti, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. lipnja 2010.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.