Supreme Administrative Court dismisses appeal regarding property restitution, ruling the claim must be raised in the existing administrative proceeding.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Administrative Court dismissed the appellant's appeal against a first-instance decision rejecting a counterclaim for property restitution. The appellant argued that the Law on Return of Nationalized and Confiscated Property allows filing a counterclaim in an ongoing administrative case to resolve the matter after 19 years. The court held that since the appellant's rights can be exercised in the existing proceeding (UsI-427/14), no separate remedy is permitted under the Administrative Disputes Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 3. Zakona o upravnim sporovima; čl. 67. u vezi s čl. 74. st. 1. Zakona o upravnim sporovima: If a party's rights can be exercised in an existing administrative proceeding, a separate appeal or counterclaim is inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: Usž-2312/15-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. B. A. iz R., kojeg zastupa opunomoćenik N. V., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, O. Č. iz Z., S. A. iz S., I. M. iz Z., i B. A. (nasljednice iza pokojnog V. A.) iz K., u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: UsI-3160/15-3 od 9. rujna 2015., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2016.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: UsI-3160/15-3 od 9. rujna 2015.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je protutužba koju je tužitelj podnio protiv uvodno navedenih tuženika i kojom je tražio donošenje presude kojom se vraća u vlasništvo 1/2 idealnog suvlasničkog dijela točno navedenih nekretnina.
Žalbu protiv ovog rješenja podnosi zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je Zakon o povratu nacionalizirane i konfiscirane imovine donesen 1997. a da njemu još uvijek nije vraćena imovina oduzeta konfiskacijom. Budući da je upravni spor spor pune jurisdikcije smatra da ima pravo na podnošenje protutužbe u već postojećem upravnom sporu koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod brojem UsI-427/14, a u kojem ima status zainteresirane osobe. Navodi da je u tom upravnom sporu podneskom od 3. srpnja 2015. detaljno obrazložio zbog čega smatra da prvostupanjski sud treba meritorno odlučiti i nasljednicima vratiti vlasništvo konfisciranog stana. Ističe da Zakon o upravnim sporovima izričito ne zabranjuje podnošenje protutužbe zbog čega smatra da je ima pravo podnijeti i da je pravodobna jer je podnesena tijekom trajanja prvostupanjskog postupka u predmetu UsI- 427/14. Smatra da je trebalo spojiti raspravljanje u svezi s podnesenom tužbom i protutužbom i konačno, nakon 19 godina meritorno riješiti predmet. Predlaže da Sud žalbu uvaži i rješenje prvostupanjskog suda ukine, a predmet vrati na ponovni postupak uz uputu prvostupanjskom sudu da spoji raspravljanje povodom tužbe i protutužbe.
Žalba nije osnovana.
Prvostupanjskim rješenjem protutužba tužitelja je odbačena uz obrazloženje prema kojem se pred tim sudom pod poslovnim brojem: UsI-427/14 vodi spor tužitelja O. Č. protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, a u svezi s ocjenom zakonitosti rješenja tuženika, klasa:
UP/II-942-01/10-01/998, urbroj: 514-04/01-13-04 od 18. prosinca 2013. kojim je poništen zaključak Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, klasa:
UP/I-942-01/04-06/2, urbroj: 251-14-02/306-10-30 od 7. siječnja 2010. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na nastavak postupka. U ovom postupku tužitelj ima pravni položaj zainteresirane osobe. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno da je rješenje tuženika dostavljeno tužitelju koji je imao mogućnost protiv istog izjaviti žalbu, što nije učinio u zakonom propisanom roku.
Kako je predmet upravnog spora propisan odredbom članka 3. Zakona o upravnim sporovima, između ostalog kao ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, a imajući u vidu da žalitelj svoja prava i pravne interese može ostvarivati u upravnom sporu koji se vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem UsI-427/14, to ovaj Sud u potpunosti prihvaća pravno stajalište izraženo u prvostupanjskom rješenju.
Slijedom navedenog Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 67., u svezi s odredbom članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14.), odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 20. siječnja 2016.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.