Rev-415/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 415/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika O. O. iz S., zastupanog po punomoćnicima I. R. i V. G. K., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u S., protiv tuženika: 1) J. G., sada nepoznata boravišta, zastupane po privremenom zastupniku J. A. M., odvjetniku u S., 2) tuženika- protutužitelja A. T. pok. P. i 3) tuženika D. T., oba zastupana po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 6628/07 od 11. rujna 2009., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-577/01 od 28. rujna 2007., 30. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja-protutuženika O. O. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja O. O. kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. 249/5 upisane u zk. ul.516, k.o. P., za cijelo, u naravi kuća s pripadajućim dvorištem, te da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru koje se vode za k.o. P., upis uknjižbe prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva ove nekretnine sa imena tuženika. Pod toč. II. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja A. T. i tužitelju-protutuženiku O. O. je naloženo predati protutužitelju u suposjed obiteljsku stambenu kuću u P., sagrađenu na čest. zgr. 249/5, k.o. P.. Pod toč. III. izreke tužitelj-protuženik O. O. obvezan je naknaditi parnični trošak i to A. T. (tužitelju u ranijem spisu P-347/05) u iznosu od 1.350,00 kn, te tuženicima ad 2) A. T. i ad 3) D. T. u iznosu od 5.801,10 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima da su dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi u zemljišnim knjigama upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini čest. zgr. 249/5 zk. ul. 516 k.o. P., na svoje ime, uz istodobni upis brisanja prava vlasništva ove nekretnine sa imena tuženika, te u toč. II. izreke kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja A. T., kao i u toč. III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom cijele navedene nekretnine, u naravi kuća s pripadajućim dvorištem, i u tom je dijelu tužba odbačena.

Protiv te drugostupanjske presude i rješenja tužitelj-protutuženik O. O. je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda i rješenje preinače ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu je riječ o reviziji podnesenoj na temelju odredaba čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju revident navodi određena pravna pitanja (njih čak sedam) zbog kojih podnosi reviziju, ali kao razlog zbog kojeg smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP navodi da je stajalište drugostupanjskog suda suprotno odlukama istog suda u drugim predmetima, odlukama drugih žalbenih sudova, te ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Takvi navodi upućuju da revident smatra da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka iz primjerice navedenog razloga iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP (različita praksa drugostupanjskih sudova) ili iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP (odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda).

Međutim, ovako općenito navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da bi se neko pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. ZPP nisu dovoljni za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu. Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni bilo bi potrebno u reviziji konkretno navesti sudske odluke, drugostupanjske sudove koji su donijeli te odluke i priložiti primjerke tih odluka, odnosno navesti gdje su objavljene.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra neko pravno pitane važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa nije dopuštena.

Zbog toga je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. rujna 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.