II Kž-440/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 440/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 6. studenog 2019. broj Kov-12/2019-12., o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv okrivljenog D. G. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. i u vezi s člankom 98. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 3. ZKP/08., istražni zatvor protiv okrivljenog D. G. zamijenjen je mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta izvan granica mjesta Č. te obveze redovitog javljanja Policijskoj postaji Č. dvaput tjedno (ponedjeljak i četvrtak), službenoj osobi koju će odrediti Policijska postaja Č. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, a uslijed odluke pod I., protiv okrivljenika je ukinut istražni zatvor te je određeno da se okrivljeni D. G. ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza te mjere zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te protiv okrivljenog D. G. produljiti istražni zatvor na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

II Kž 440/2019-4

Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljeniku i branitelju okrivljenika, odvjetniku S. G.

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano državni odvjetnik ističe da u konkretnoj situaciji i nadalje postoje razlozi koji ukazuju na neophodnost primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužne i za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni D. G. počinio inkriminirano mu kazneno djelo, kao opća pretpostavka primjene mjere istražnog zatvora, a koja proizlazi iz podignute optužnice, kao i dokaza na kojima se optužnica temelji i koje je prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijanog rješenja, i naveo. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se kod okrivljenog D. G. svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može postići i blažim mjerama, odnosno mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1. i 3. ZKP/08. Opravdanje za takav zaključak prvostupanjski sud nalazi u okrivljenikovoj skrbi o dvoje maloljetne djece, te okolnosti da je osnovano sumnjiv za poticanje na kazneno djelo koje je ostalo u pokušaju. Pri tomu je sud prvog stupnja imao na umu i načelo razmjernosti, odnosno dosadašnji okrivljenikov boravak u istražnom zatvoru od gotovo četiri mjeseca.

Nasuprot tomu, opravdano je državni odvjetnik u žalbi istaknuo da okolnosti koje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kao razloge zbog kojih ukida istražni zatvor protiv okrivljenika po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega. Naime, okrivljenik je i do sada iskazivao upornost u protupravnom postupanju, pa je vidljivo da niti dosadašnja okrivljenikova osuđivanost nije utjecala na okrivljenika na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već se, naprotiv, njegovo kriminalno ponašanje nastavilo i pritom progrediralo, pa je sada osnovano sumnjiv za počinjenje teškog kaznenog djela. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik od 2006. pa nadalje u deset navrata osuđivan, i to zbog kaznenih djela nasilničkog ponašanja, prijetnji, krivotvorenja isprave, krivotvorenja novca, zlouporabe opojnih droga, krađa, teških krađa, te povrede dužnosti uzdržavanja. Vidljivo je da je okrivljenik specijalni povratnik jer se u jednom dijelu radi o kaznenim djelima s obilježjem nasilja, a u drugom dijelu o kaznenim djelima kojima je zaštitni objekt imovina. Sve izloženo pokazuje znatnu upornost i kriminalnu volju okrivljenika te njegovu odlučnost u protupravnom postupanju. To tim više kada se ima na umu da je kazneno djelo za koje je okrivljenik sada osnovano sumnjiv prema optužbi počinjeno za vrijeme trajanja uvjetne osude koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-46/2017-19. Pored toga, sud prvog stupnja propustio je pravilno vrednovati način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik sada osnovano sumnjiv, koje također upućuju na visok stupanj upornosti, drskosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju.

Na takav zaključak, osim već ranije navedenog, upućuju i njegovi osobni podaci. Naime, okrivljenik je, prema vlastitom kazivanju, nezaposlena osoba, bez imovine i bez

II Kž 440/2019-4

ikakvih izvora prihoda, a sada je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela istovrsnog onima za koja je već pravomoćno osuđen. Imovina je zaštitni objekt kaznenog djela koje se sada inkriminira okrivljeniku, iz čega proizlazi da mu je činjenje takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja materijalnih sredstava.

Nadalje, sud prvog stupnja propustio je pravilno ocijeniti obiteljsku situaciju okrivljenika, kada je okrivljenikovu navodnu skrb o maloljetnoj djeci smatrao jednom od okolnosti zbog koje se svrha istražnog zatvora može ostvariti naloženim mjerama opreza. Naime, prema okrivljenikovim osobnim podacima, okrivljenik je razveden, a brigu o maloljetnoj djeci vodi okrivljenikova bivša supruga, s kojom djeca žive. Pored toga, okrivljenik je presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 16. srpnja 2018. broj Kzd-46/2017- 19., koja je pravomoćna 16. listopada 2018., osuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. st. 2. KZ/11., što ne upućuje na primjeren odnos okrivljenika prema skrbi o vlastitoj maloljetnoj djeci.

Također je potrebno napomenuti da isticanje činjenice da je okrivljenik osnovano sumnjiv za poticanje na kazneno djelo koje je ostalo u pokušaju nije okolnost koja je u ovom stadiju postupka od odlučnog značaja. Naime, odluku o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika i stupnju njegove krivnje donijeti će raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Osim toga, kod ocjene da će se primjenom izrečenih mjera opreza postići svrha primjene istražnog zatvora, prvostupanjski sud uzima u obzir i vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru („gotovo četiri mjeseca“), smatrajući da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može efikasno prevenirati naloženim mjerama opreza. Prvostupanjski je sud, naravno, dužan imati na umu odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. te voditi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, te pri odlučivanju o mjerama osiguranja okrivljenikove prisutnosti po službenoj dužnosti paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.). No, razmatrajući značaj svih prethodno navedenih okolnosti, ovaj sud nalazi da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Stoga je, protivno stavu prvostupanjskog suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, zbog čega je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. prosinca 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Žarko Dundović, v.r.