Rev-1285/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1285/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik E. M., diplomirani pravnik, protiv tuženika P. P. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžmal- 49/11 od 14. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-5084/09 od 2. studenog 2010., u sjednici održanoj 21. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. B. iz S. br. Ovrv-457/08 od 4. veljače 2008. kojim je obvezan tuženik u roku 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 320,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate po kamatnoj stopi određenoj čl.1 . Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju troškove tužitelja u iznosu od 790,80 kn.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP zbog rješenja materijalnopravnog pitanja navodeći da o istom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a važno je za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet ovog spora je plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 3. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“ broj 26/05 - dalje: Odluka Grada Splita), kojom je iza čl. 27. unesen novi članak 27. a., a kojim je propisano da se za povredu ugovora iz čl. 27. Odluke Grada Splita plaća ugovorna kazna u iznosima navedenim u točki 27.a st. 1. navedene Odluke.

Članak 3. Odluke Grada Splita, u dijelu u kojem su iza čl. 27. uneseni novi čl. 27.a i 27.b, ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-2131/08 od 17. ožujka 2009. s odgodom primjene do 31. prosinca 2009. Razlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske donio takvu odluku upućuju na pravno stajalište o istom pravnom pitanju izraženom u odlukama tog suda poslovni broj U-II-355/07 i U-II-3924/07 od 10. prosinca 2008.

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci zauzeo shvaćanje da se odredba čl. 27. a. Odluke Grada Splita ne može primijeniti jer je ta odredba u protivnosti s odredbom čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP zbog kojih tužitelj podnosi reviziju je:

- da li čl. 27.st.1. Odluke Grada Splita ostaje na snazi do isteka „roka prilagodbe“ (odgode primjene) po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-355/07 od 10.prosinca 2008.

Pobijanu drugostupanjsku presudu sud temelji na odredbi čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona jer je ocijenio da odredba čl. 27. a. Odluke nije u skladu s odredbom čl. 350. st. 3. ZOO, kojom je propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, zbog čega se ta odredba ne može primijeniti tako da se primjenjuje neposredno zakon. Ispitujući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na materijalnopravno pitanje koje je revident postavio u reviziji potrebno je istaknuti da je odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 49/02 – pročišćeni tekst) propisano da će sud ako u postupku utvrdi da drugi propis kojeg bi trebalo primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj neposredno primijeniti zakon.

Dakle, u ovom postupku, neovisno o tome je li ili više nije na snazi čl. 3. u dijelu u kojem su iza čl. 27. uneseni novi članci 27. a i 27.b Odluke grada Splita, za primjenu odredbe Odluke grada Splita kao drugog propisa (podzakonskog akta) u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona, odlučno je pitanje je li navedena odredba Odluke Grada Splita (podzakonskog akta) u skladu sa zakonom.

Prema tome, u konkretnom slučaju o postavljenom pitanju iz revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, niti drugostupanjski sud temelji odluku na negativnom stavu o tom pitanju, već tužbeni zahtjev smatra neosnovanim iz drugih razloga.

Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. ZPP za ocjenu je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa se to pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu te zakonske odredbe zbog kojeg bi revizija bila dopuštena.

Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21 .ožujka 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.