Rev-1181/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1181/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz O., sada privremeno u Z., koju zastupa punomoćnik mr. D. M., odvjetnik iz O., protiv tuženika: 1/ G. O., 2/ Fond 3/ dr. I. V. iz O., koga zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik iz O., radi poništenja kupoprodajnog ugovora, rješavajući reviziju prvo i trećetuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 22. siječnja 1998. godine, br. Gž 1230/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. svibnja 1997. godine, br. P 22/97-42, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se revizije prvo i trećetuženika kao neosnovane.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 19. svibnja 1997. godine, br. P 22/97-42, je presuđeno:

"I) Utvrđuje se ništavim ugovor broj 47/02 od 19. svibnja 1994. godine o kupoprodaji trosobnog stana u O., a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i lođe, ukupne m2

površine od 54,93 , zaključen između Općine O. kao pravnog prednika tuženika Grada O., kao prodavatelja s jedne strane i tuženika V. dr. I. iz O., kao kupca, s druge strane, a na kojem stanu je nositelj stanarskog prava tužiteljica M.B. iz O.

II) Slijedom odluke pod I) izreke presude određuje se u Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku u evidenciji "PU" u z.k. ulošku broj 4 poduložak broj 7451 k.o. O., k.č.br. 6445/1 brisanje prava vlasništva s imena i vlasništva tuženika V. dr. I. te se nalaže I tuženiku Grad O. i III tuženiku V. dr. I. nadoknaditi tužiteljici solidarno prouzročeni joj

parnični trošak ovoga postupka a u iznosu od 8.602,00 kn, sve u roku od 15 dana od dana pravomćnosti ove presude, a pod prijetnjom prinudne ovrhe.

III) U odnosu na II tuženika Fond u stambenom gospodarstvu O., tužiteljica se s tužbom i tužbenim zahtjevom odbija."

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 22. siječnja 1998. godine, br. Gž 1230/97-2, odbijene su žalbe prvo i trećetuženika kao neosnovane i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja u izreci pod I i III.

Protiv drugostupanjske presude prvo i trećetuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a prvotuženik predlaže povrh toga da se tužbu odbaci.

U odgovoru na reviziju tužiteljica pobija navode revizije i predlaže da se revizije odbiju kao neosnovane i traži trošak revizije u iznosu od 976,00 kn.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o revizijama prvo i trećetuženika.

Revizije nisu osnovane.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan, jer se prigovor prekoračenja tužbenog zahtjeva može izjaviti u revizijskom postupku samo ako je ta povreda učinjena tek u postupku pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP).

Međutim, sud drugog stupnja odbio je navedeni prigovor iz razloga da tužbeni zahtjev nije prekoračen, jer je prvostupanjskom presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu preciziranom na podnesku tužiteljice od 11. veljače 1997. godine (str. lista 75 spisa). Dakle, ne radi se o prigovoru prekoračenja tužbenog zahtjeva učinjenog pred drugostupanjskim sudom.

Utvrđeno je, da je prvotuženik prodao sporni stan trećetuženiku ugovorom od 19. svibnja 1994. godine, br. 47/0Z, iako je na tom stanu nositelj stanarskog prava tužiteljica.

S obzirom na navedeno utvrđenje, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Sudovi nižeg stupnja pri tome su pravilno ocijenili, da je tužiteljica bila sunositelj stanarskog prava na spornom stanu, sa sada pok. mužem M.M., a poslije njegove smrti u cijelosti (čl. 64. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/85, 42/86, 29/92, 22/92 i 70/93), te da tužiteljici nije prestalo stanarsko pravo na spornom stanu budući da prvotuženik nije uspio u sporu za otkaz stanarskog prava tužiteljici zbog nekorištenja (čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima).

Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (pročišćeni tekst objavljen u "Narodnim novinama", broj 43/92, daljnje izmjene u br. 69/92, 25/93, 48/97, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 11/97 i 68/98) je propisano da stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima ovoga Zakona, a da se stanarom smatraju osobe određene propisima o stanovanju.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno ocjenili da je sporni ugovor o prodaji stana ništav, jer je zaključen suprotno prinudnom propisu (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), pa tuženik na temelju ništavog pravnog posla nije mogao steći pravo vlasništva na spornom stanu temeljem odredbe čl. 23. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo je revizije prvo i trećetuženika odbiti kao neosnovane (čl. 393. ZPP).

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer odgovor nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 29. kolovoza 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.