Croatian Supreme Court dismisses appeal for lack of grounds regarding procedural violations and material law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the lower court's judgment confirming a debt of over 123,000 kn. The appellant argued for a fundamental violation of civil procedure and incorrect application of material law, but the court found these claims invalid. The court ruled that the appellant's arguments regarding procedural errors were merely objections to factual findings, while claims of material law error relied on facts not established in the lower proceedings.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. a. ZPP; čl. 385. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: A revision based on alleged procedural violations must cite specific provisions, and claims of incorrect material law application cannot rely on facts not established in the lower proceedings.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 11/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, Ljubice Munić, Nenada Perina i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poduzeće W. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Z. A. iz S., kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-492/05 od 26. listopada 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-846/03 od 1. prosinca 2004., u sjednici održanoj 21. listopada 2008.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:
1. Dužan je tuženik Z. A. iz S., isplatiti tužitelju Poduzeću W. d.o.o. S., iznos od 123.918,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2003.g. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Dužan je tuženik uroku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju cjelokupni parnični trošak ."
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove parbenog postupka u iznosu od 19.196,70 kn."
Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama određeno navedenih razloga u reviziji.
U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident, osim pozivanja na sadržaj odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ne navodi ništa određeno. Svi navodi revidenta su zapravo prigovori činjeničnim utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Zbog toga navedeni revizijski razlog nije niti mogao biti uzet u razmatranje.
U ovom predmetu nižestupanjski sudovi temelje odluku na zaključku da tužitelj, osim činjenice da su stranke bile učesnici višestruke kompenzacije, nije dokazao postojanje dužničko-vjerovničkog odnosa između stranaka iz kojeg bi proizlazila osnovanost predmetnog potraživanja tužitelja prema tuženiku (čl. 262. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91 i dr.).
U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident u reviziji polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima navodeći i ponavljajući u više navrata (str. 3 i 4 revizije) da je "nesporno da je tuženik ostao dužan tužitelju utuženi iznos". Također, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke – suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.
Na takve navode treba, prije svega, reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident u ovom predmetu.
Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, samo vidi kao posljedicu bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 21. listopada 2008.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.