Rev-x-304/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 304/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz R., …, kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv tuženice C. O. d.d. Z., F. R., …, koju zastupa punomoćnica B. Š., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4192/07 od 7. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-583/90

od 2. travnja 2007., 21. listopada 2010.

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Tuženici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da se naloži tuženici naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 7.169,00 sa zateznom kamatom, kao i naknaditi mu parnični trošak (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak 6.949,00 kn (t. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08.), jer smatra da se radi o materijalnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a o tom pitanju revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje od kojeg pobijana odluka odstupa. Reviziju je izjavio zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženica ističe da revizija nije dopuštena pa predlaže istu odbaciti. Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Predmet ovog spora je naknada materijalne štete u iznosu 7.169,00 kn. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP).

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužitelj, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojeg izjavljuje reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Naime, tužitelj u reviziji navodi da podnosi reviziju zbog pitanja pravilne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 178. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO). Navedene formulacije iz revizije su u tolikoj mjeri uopćene tako da nije moguće identificirati pitanje zbog kojeg revident podnosi reviziju, a osim toga treba reći da kod primjene odredbe čl. 178. ZOO treba imati na umu okolnosti svakog konkretnog slučaja.

Pri tom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Osim toga, tužitelj se u podnesenoj reviziji bavi razmatranjem pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što je protivno odredbi čl. 385. ZPP, jer se i inače revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. ZPP riješeno kao u izreci.

Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 155. st. ZPP).

U Zagrebu 21. listopada 2010.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.