Criminal appeal dismissed; court upheld acquittal due to insufficient evidence proving defendants knew currency was counterfeit.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal of two defendants for counterfeiting currency. The prosecutor argued the lower court failed to critically evaluate the defendants' defense regarding how they obtained and used the money, claiming inconsistencies in their explanations. The court rejected these claims, ruling that the defendants' actions, such as checking the bills at an exchange and allowing expert analysis, proved they did not know the notes were fake, and that the expert's finding of an average counterfeit did not meet the burden of proof required for conviction.
Legislator headnote
AI generatedčl. 350. toč. 3. ZKP; čl. 360. ZKP; čl. 366. ZKP; čl. 374. ZKP: An appeal based on incorrectly ascertained facts is inadmissible when the first-instance court's factual findings are supported by valid reasons and evidence, and the appellate court finds no legal violations necessitating a retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 447/1993-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milivoja Mikora, mr. Rudolfa Frančule i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Senke Klarić-Baranović, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.D. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 1. travnja 1993.g. K 51/93, u sjednici održanoj 15. studenog 1994.g., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.V.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Okružni sud u Zagrebu temeljem čl. 350. toč. 3. ZKP oslobodio je optužbe opt. P.C.R.F. i opt. S.D. da bi počinili krivično djelo krivotvorenja novca iz čl. 168. st. 1. OKZRH činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.
Protiv te presude žalbu je podnio Okružni državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Vračajući spis temeljem čl. 360. ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Na temelju rezultata glavne rasprave sud prvog stupnja izveo je pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženici počinili krivično djelo za koje se optužuju. Za svoja činjenična utvrđenja sud je naveo iscrpne i valjane razloge, koje kao valjane i potkrijepljene izvedenim dokazima u svemu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
Žalbenim navodima državni odvjetnik ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenih činjenica odlučnih za donošenje pravilne i valjane presude.
U svezi s ovom žalbenom osnovom žalitelj navodi kako su se obrane obojice optuženika, te iskaz svjedoka D.K. trebale cijeniti s puno više kritičnosti. Prije svega, smatra žalitelj, nelogična je obrana optuženika da su do falsificiranog novca došli na način da im je taj novac dao u Švedskoj prijatelj pod dug opt. P.F. a iz razloga jer su znali da se USA $ bolje mijenjaju u Hrvatskoj nego Švedske krune. Nadalje, tvrdi žalitelj, opt. P. nije imao nikakvog razloga da posuđuje lažan novac i to 100 do 200 USA $ opt. S. i mlt. R.. U tome dijelu a u pogledu kada je novac predan je nedosljedna obrana opt. S.. žalitelj drži nelogičnim i obranu optuženika da su račun hotela platili Švedskim krunama da bi zatim USA $ pokušali mijenjati na željezničkom kolodvoru. Nadalje, žalitelj postavlja pitanje kako to da opt. S. nije i ovoga puta plaćao račune čekom, budući u svojoj obrani tvrdi da je to ranije uvijek činio. U odnosu na ove prigovore žalitelja treba reći da se radi o tvrdnjama za koje nedostaju (manjkaju) dokazi već se one temelje samo na pretpostavkama. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kad utvrđuje da se te činjenice u odnosu na koje žalitelj iznosi svoje sumnje, budući bi išle na teret optuženika, moraju s izvješnošću utvrditi, pa kako se to ne može dakle, ostaju dvojbene, tada treba uzeti kao da nisu postojale. Osim obrane optuženika koji tvrde kako su lažan novac pribavili i kako ga je opt. P. dao ostalima, ne postoje nikakvi drugi dokazi u spisu.
Okolnost da su optuženici platili taxi i hotel Švedskim krunama a ne lažnim USA $ i da su pokušali USA $ mijenjati na željezničkoj stanici, može predstavljati izvjesnu sumnju, ali nedostatnu za zaključivanje kako to čini državni odvjetnik u svojoj žalbi.
Žalitelj, nadalje, tvrdi da iz ponašanja optuženika od trenutka kada su svjedoku Dž.K. ponudili lažan novac da ga kupi se može zaključiti da su optuženici znali da su novčanice falsificirane. Posebno pri tome žalitelj ističe da optuženici nisu mogli pobjeći jer su policajci bili u blizini, i da su odbijali da idu na policijsku stanicu.
Protivno tim navodima žalitelja, pravilno sud prvog stupnja upravo iz ponašanja optuženika koji odlaze zajedno s svjedokom Dž.K. na njegov prijedlog u mjenjačnicu da se vidi da li su novčanice prave, utvrđuje da nije dokazano da bi oni ranije znali kako se radi o lažnim novčanicama. Opravdano zaključuje sud da u protivnom ne bi pristali da se novac kontrolira u mjenjačnici, a posve sigurno ne bi obojica zajedno s svjedokom ušli u mjenjačnicu. Također i okolnost, da je prisutni mlt. R. dao svoju novčanicu, koju je dobio od opt. P., na kontrolu blagajnici u prisustvu ostale dvojice optuženika, ukazuje da je osnovan zaključak suda kako optuženici nisu znali da se radi o krivotvorenom novcu.
Pored svega s pravom sud ukazuje i na nalaz vještaka, prema kojem se radi o osrednjem falsifikatu kod kojeg prosječan čovjek, koji nema puno iskustva s novčanicama USA $, ne može lako uočiti da se radi o lažnom novcu. Kako nema nikakvih podataka da bi optuženici bili osobe koje imadu iskustva s tim novčanicama, opravdano sud ukazuje da ostaje dvojba da li su oni znali da se radi o falsificiranim novčanicama, što znači, da rezultat postupka nije bio takav da bi potpuno uvjerio sud u krivnju optuženika.
Iz svega navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za ocjenu da li su optuženici učinili krivično djelo za koje se optužuju.
Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kako žalba nije osnovana, ovaj sud je temeljem čl. 366. ZKP ispitao pobijanu presudu i nije našao da bi bile počinjene povrede zakona na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.
Zbog svega navedenog, temeljem čl. 374. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 15. studenog 1994.g.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Senka Klarić-Baranović, v.r.
Milan Gudelj, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
/Štefica Klepac/