I Kž-12/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 12/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. V., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika podnesenom protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. listopada 2010., broj K-7/10, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. Z. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sudu Splitu odbio je prijedlog opt. Z. V. da se iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz izdvoji potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 09 prosinca 2009., broja 0441301, o oduzimanju PVC vrećice sa sadržajem zelene biljne materije izgleda i mirisa karakterističnog za canabis težine 33,8 g.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja I. S., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 399. u vezi s člankom 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u svom pismenom mišljenju od 14. ožujka 2011., broj Kž-DO-92/11 predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je pobijano rješenje proturječno jer da su navodi obrazloženja u suprotnosti s iskazima svjedoka G. R. i S. M. Naime, sud prvog stupnja je potpuno opravdano prihvatio kao vjerodostojne iskaze navedenih svjedoka jer su oni u pogledu odlučnih činjenica iskazivali gotovo suglasno. Tako su oba svjedoka istakla da su kritične zgode jasno vidjeli kroz otvorena vrata garaže optuženika kako prodaje D. M. vrećicu sa sumnjivom tvari i kako nisu obavili pretragu optuženikove garaže, već im je optuženik dragovoljno predao spornu vrećicu s drogom.

I Kž 12/11-4

Prema tome, u pogledu ovih bitnih okolnosti ne postoji nikakva proturječnost u pobijanom rješenju jer je sud na temelju navedenih iskaza ispravno zaključio da se u konkretnom slučaju nije radilo o formalnoj radnji pretrage za koju bi bio potreban nalog istražnog suca, već se radilo o dragovoljnoj predaji predmeta.

Dakle, u ovom slučaju se radilo o tome da su policajci, koji su u smislu odredbe čl. 177. st. 1. ZKP-a opservirali optuženikovu garažu, kroz otvorena vrata jasno vidjeli u osvijetljenoj garaži optuženika, upravo u trenutku kada je u rukama imao vrećicu s drogom koju je predavao kupcu D. M., a kada su ga, stojeći izvan garaže, pozvali da im objasni o čemu se radi, on im je, očito nemajući drugog izlaza, dragovoljno predao drogu.

Evidentno je da policija nije vršila pretragu garaže kao istražnu radnju tako da joj nalog za pretragu nije niti bio potreban. Nadalje, u pogledu pitanja ulaska policije u garažu, ovakvoj situaciji, kada je u pitanju dragovoljna predaja droge od strane optuženika, sve da su policajci i ušli u garažu kroz otvorena vrata, ne bi se radilo o nezakonitoj pribavi dokaza jer oni sporne zgode nisu uopće obavili pretragu garaže.

Drugo je pitanje da su policajci obavili pretragu garaže pozivajući se na pristanak optuženika, jer bi se u tom slučaju radilo o nezakonitim postupanju. Naime, Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97) je u odredbi čl. 216. st. 1. toč. 1. omogućavao redarstvenim vlastima da i bez naloga o pretrazi uđu u stan i obave pretragu ako držatelj stana to želi. Međutim, ta je odredba izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama ZKP-a ("Narodne novine" broj 58/02) tako da se pretraga sada više ne može obaviti bez naloga, pa čak i uz pristanak držatelja. Međutim, ovdje se radi o dragovoljnoj predaji predmeta policiji od strane optuženika koja ne pretpostavlja nikakvu posebnu formu u postupanju.

Kraj takvog stanja svari, kako su oduzeti predmeti pribavljeni na zakonit način, to niti potvrda o privremenom oduzimanju predmeta nije nezakonit dokaz u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZKP-a koji bi se morao izdvojiti iz spisa, tako da je pobijano rješenje na zakonu utemeljeno. Zbog toga žalbeni navodi nisu osnovani, kao niti dokazni prijedlog da se ispita kao svjedok D. M., jer su sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene.

Prema tome, kako žalba optuženika nije osnovana, a prilikom ispitivanja pobijanog rješenja nisu nađene povrede iz čl. 398. st. 4. ZKP-a, na koje sud drugog stupnja uvijek pazi po službenoj dužnosti, trebalo ju je kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 13. travnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.