Gž-185/2017-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-185/2017-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, OIB; zastupanog po punomoćnicima B. K. Ž., L. A. N. i J. R. A., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva A. & partneri iz Z., protiv tuženika N. D. iz Z., OIB:, radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1122/13-32 od 30. rujna 2016., 7. prosinca 2017.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1122/13-32 od 30. rujna 2016.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D., br. Ovrv-2534/13 od 10.07.2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana tužitelju namiri novčanu tražbinu od 6.090,61 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci pobijane odluke od dana njihovih dospijeća do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka od 1.250,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

Dok, je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D., br. Ovrv-2534/13 od 10.07.2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka od 75,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 10.07.2013. pa do isplate.

Ujedno je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.582,83 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 30.rujna 2016. pa do isplate u roku od 8 dana.

Protiv navedene presude žalbu pravovremeno podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik ističe da on nije vlasnik prostora te se novi vlasnik prihvatio obveze podmiriti dugovanje kao što je to učinio i sa elektrom i vodovodom. Prema tome žalitelj smatra da isti nije niti bio pasivno legitimiran za podmirenje dugovanja s pravom tužitelja.

Žalbeni je prijedlog da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba tuženika nije osnovana.

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D., br. Ovrv-2534/13 od 10.07.2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana tužitelju namiri novčanu tražbinu od 6.090,61 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci presude od dana njihovih dospijeća pa do isplate

Tijekom ovog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće činjenice:

-da postoji potraživanje tužitelja po računima za mjesece kolovoz do prosinac 2011., siječanj do prosinac 2012., te siječanj, veljaču i ožujak 2013., u ukupnom iznosu od 6.090,61 kn, a koji iznos potraživanja proizlazi i iz računa za navedeno razdoblje,

-da s danom 04.06.1996. prestaje najam lokala površine 31 m2 na tržnici Špansko – namjene mesnica od strane J. M., te je isti dužan podmiriti sve troškove režija zaključno s danom 04.06.1996,

- da je Trgovinski obrt vl. N. D. izvjestio tužitelja da je zapisnikom od 04.06.1996. g. preuzeo lokal na tržnici Š. (bivša mesnica J.) sada Trgovinski obrt – mesnica, vlasnik N. D., te moli tužitelja da tu preinaku evidentira i račune šalje u Z.,

- da iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20.01.2012. proizlazi da je sklopljen između B. E., kao zakupodavca i M. F., kao zakupnika, za poslovni prostor u objektu tržnice Š. za registriranu djleatnost zakupca-mesnica za prodaju mesa i mesnih proizvoda, te da je dostavljen tužitelju 23.01.2014, kojim je izvješten o promjeni korisnika toplinske energije.

Slijedom takvog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se tuženik neosnovano poziva da nije u obvezi platiti utuženo potraživanje, jer je do 23.01.2014. bio prijavljen kao korisnik toplinske energije na predmetnoj adresi te je kao prijavljeni korisnik u obvezi podmiriti nastalo dugovanje tužitelju koji je uredno isporučivao toplinsku energiju, a navodi tuženika izjavljeni u prigovoru protiv rješenja o ovrsi da nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora je irelevantno za donošenje odluke u ovom postupku, budući je tužitelj tek 23.01.2014. dostavom ugovora o zakupu poslovnog prostora, obaviješten o promjeni kupca toplinske energije.

Budući je prema odredbi čl. 42. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (NN 129/06) propisana je obveza kupca (pravne ili fizičke osobe koja kupuje toplinsku energiju-čl. 2. t. 5. Općih uvjeta) da u roku od osam dana od dana nastale promjene pisanim putem prijavi distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose, osobito promjenu vlasništva, promjenu namjene i površine svojih prostora ili prostorija i promjene koje se odnose na mijenjanje instalirane snage ogrjevnih tijela.

Obzirom da tuženik nije na vrijeme prijavio promjenu korisnika predmetnog poslovnog prostora, a nije niti raskinuo ugovor o opskrbi toplinskom energijom, niti podmirio dugovanje po ispostavljenim računima za utuženo razdoblje, niti je dokazao da je po njihovu ispostavljanju prigovarao visini istih, to prvostupanjski sud smatra da tužitelj osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa potraživanja, niti je tuženik tijekom postupka predlagao dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva (čl.7., 219. st.1. i 221.a ZPP-a).

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda, da je sud prvog stupnja na, za ovaj spor pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao osnovan, prihvatio ovaj tužbeni zahtjev tužitelja.

Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da se radi o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP-a, pa se obzirom na odredbu čl. 467. st. 2. navedenog Zakona, tuženik nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).

Stoga, polazeći od ove zakonske pretpostavke, a cijeneći pri tome utvrđeno činjenično stanje po sudu prvog stupnja, i po ocjeni ovog suda, proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja o obvezi plaćanja utuženog iznosa tužitelju.

Naime, ta obveza postoji kraj činjenice da je tuženik za vrijeme utuženog razdoblja bio prijavljen kao korisnik toplinske energije na predmetnoj adresi, te mu je tužitelj isporučivao toplinsku energiju i za tu isporuku ispostavljao račune, pa je i po ocjeni ovog suda, tuženik je obveznik plaćanja utuženog iznosa, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

Žalbeni navodi tuženika da on nije vlasnik prostora te da se novi vlasnik prihvatio obveze podmiriti dugovanje tužitelju i po ocjeni ovog suda tuženik tijekom postupka nije dokazao, niti je dokazao da je obaviješten tužitelj o promjeni korisnika toplinske energije, te je u svezi navednih navoda na tuženiku bio teret dokaza, kako za tu činjenicu tuženik do zaključenja glavne rasprave sudu nije pružio dovoljno adekvatnih dokaza u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a. ZPP-a, zbog čega je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, a žalba žalitelja neosnovana.

Stoga, valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu, te sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 7. prosinca 2017.

Sudac:

Robert Fabris,v.r.