Gzp-1549/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1549/09-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja „M. P.“ d.o.o., iz S. K., kojeg zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. rujna 2008., 19. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-3052/09 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju „M. P.“ d.o.o., iz S. K., u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 16. rujna 2008., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1081/01.

Županijski sud u Zagrebu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet radi donošenja odluke povodom žalbe vodi kod toga suda pod posl. br. Gž-3052/09, rješenjem posl. br. Gzp-1115/08 od 13. kolovoza 2009. oglasio nenadležnim, ustupivši predmet ovom sudu 16. listopada 2009., kao stvarno nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-1081/01, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 9 Su-918/09 od 20. travnja 2009., te službene provjere kod Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 24. svibnja 1999. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja „M. P.“ d.o.o. iz S. K., … (ovdje predlagatelja), protiv ovršenice Republike Hrvatske – Ministarstva razvitka i obnove, …, Z., radi naplate tražbine u iznosu od 91.724,76 kuna na ime neisplaćenih kamata, i to zabranom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika;

- Trgovački sud oglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari rješenjem od 11. lipnja 1999., te je dopisom od 21. prosinca 1999. ustupio spis Općinskom sudu u Zagrebu (dalje: sud) kao stvarno i mjesno nadležnom sudu;

- sud je rješenje o ovrsi donio 31. siječnja 2000., a spis se vodio pod poslovnim brojem Ovrv-963/2000;

- tuženik je podnio prigovor protiv potonjeg rješenja 21. veljače 2000.;

- rješenjem od 7. studenog 2000. sud je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te je riješeno da će se postupak dalje nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Spis se vodio pod brojem P- 1081/01;

- na ročištu održanom 18. svibnja 2001. nije pristupio nitko od stranaka, iako je dostava objema bila uredno obavljena te je sud utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari nastupilo mirovanje postupka;

- 13. kolovoza 2001. tužitelj je podnio prijedlog za nastavak postupka;

- tužitelj je podneskom od 29. ožujka 2002. obavijestio sud o izabranom punomoćniku za zastupanje;

- dopisom od 23. travnja 2002. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu (dalje: ODO) zatražilo je spis ovog predmeta na uvid, čemu je sud udovoljio 8. svibnja 2002. ODO je uz dopis od 16. svibnja 2002. vratilo spis sudu;

- sud je rješenjem od 2. travnja 2003. naložio tužitelju dostaviti relevantnu dokumentaciju, te urediti tužbeni zahtjev, sve u roku od 30 dana, čemu je tužitelj udovoljio u određenom roku, podneskom od 9. svibnja 2003.;

- tuženica je podnijela odgovor na tužbu 11. kolovoza 2003., na koji se tužitelj očitovao podneskom od 15. listopada 2003., predloživši izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja;

- rješenjem od 20. veljače 2004. određeno je izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja, te je naloženo tužitelju uplatiti predujam u roku 15 dana. Tužitelj je navedeno rješenje zaprimio 1. ožujka 2004.;

- podneskom od 29. ožujka 2004. tužitelj je dostavio dokaz o uplati navedenog predujma, izvršenoj 25. ožujka 2004., predloživši imenovanje drugog vještaka uz obrazloženje da je u sporu s određenim vještakom. Sud mu je stoga rješenjem od 19. travnja 2004. dodijelio rok od 15 dana za očitovanje o potonjem prijedlogu, naloživši da dostavi relevantan dokaz o sporu s navedenim vještakom, što je tužitelj učinio podneskom od 6. svibnja 2004.;

- rješenjem od 13. svibnja 2004. određeno je izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja po drugom financijskom vještaku;

- nalaz i mišljenje vještaka sud je zaprimio 13. lipnja 2005., te je rješenjem od 28. lipnja 2005. pozvao stranke očitovati se na isti, u roku od 30 dana;

- podneskom od 27. srpnja 2005. tuženica je zamolila za produženje potonjeg roka, dok je tužitelj istog dana podneskom prigovorio nalazu i mišljenju vještaka;

- na ročištu održanom 20. ožujka 2007. tuženica je u spis predala podnesak kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i izveden je dokaz saslušanjem vještaka, u svezi čega se tužitelj očitovao podneskom od 12. travnja 2007., priloživši i daljnju relevantnu dokumentaciju i predloživši dopunsko očitovanje vještaka;

- rješenjem od 22. svibnja 2007. sud je pozvao vještaka da u roku od 15 dana preuzme spis, te da u roku od 30 dana izradi dopunu nalaza i mišljenja, u svezi s čime je tužitelj podneskom od 23. travnja 2007. dostavio dokaz o uplati predujma, izvršenoj 16. travnja 2007.;

- vještak se dopunski očitovao podneskom od 24. kolovoza 2007.;

- tužitelj je podneskom od 21. rujna 2007. prigovorio dopunskom očitovanju vještaka;

- na ročištu održanom 8. travnja 2008. vještak se usmeno očitovao na prigovore, te je tuženici dodijeljen rok od 15 dana za očitovanje na dopunski nalaz i mišljenje vještaka;

- na ročištu održanom 6. svibnja 2008. zaključena je glavna rasprava;

- na ročištu za objavu presude održanom 21. svibnja 2008. sud je donio i objavio presudu, posl. br. P-1081/01;

- tuženica je podneskom od 23. srpnja 2008. zatražila donošenje dopunske odluke, povodom čega je 4. rujna 2008. godine sud donio dopunsko rješenje o parničnom trošku, istog poslovnog broja;

- tužitelj je dana 10. rujna 2008. podnio žalbu protiv navedene presude, a dana 23. rujna 2008. i žalbu na rješenje o parničnom trošku;

- povodom navedenih žalbi tužitelja spis je upućen na Županijski sud dana 14. travnja 2009., gdje je zaprimljen 22. travnja 2009. pod poslovnim brojem Gž-3052/09. Postupak je u tijeku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja ovršnog prijedloga (sada tužbe), 24. svibnja 1999., do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (19. siječnja 2010.), što iznosi ukupno 10 (deset) godina, 7 (sedam) mjeseci i 26 (dvadesetišest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko deset godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega izrazito neažurnog te neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Zagrebu (kasnije Općinskog građanskog suda u Zagrebu).

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno pet ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze provođenjem vještačenja i saslušanjem vještaka. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno. Razdoblje potpune neaktivnosti suda zamijećeno je u dva navrata, prvi puta od rješenja kojim je određeno provođenje financijskog vještačenja 13. svibnja 2004., pa do zaprimanja nalaza vještaka 13. lipnja 2005., dakle u razdoblju od točno trinaest mjeseci, dok je drugo razdoblje izostanka procesnih aktivnosti uslijedilo nakon podneska tuženice od 27. srpnja 2005., sve do ročišta održanog 20. ožujka 2007., što u naravi iznosi gotovo dvadeset mjeseci.

Nadalje, kako je uočeno da je od sud odredio pet i održao četiri ročišta, te činjenica da sud nije učinkovito rukovodio provođenjem financijskog vještačenja (sukladno čl. 259. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91), obzirom da je od rješenja kojim je određeno izvođenje tog dokaza pa do dostave nalaza i mišljenja vještaka proteklo četrnaest mjeseci, za vrijeme kojih sud nije poduzeo niti jednu mjeru za brži dovršetak navedene radnje – a osobito obzirom na činjenicu da je sud propustio donijeti odluku o parničnom trošku, zbog čega je tuženica morala zatražiti donošenje dopunske odluke, protiv koje je tužitelj konzekventno podnio i dodatnu žalbu, sve zajedno zorno ukazuju da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku ovrhovoditelj, kasnije tužitelj) svojim držanjem u ovrsi i parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako se, zbog podnošenja prijedloga za ovrhu nenadležnom sudu (Trgovačkom sudu u Zagrebu) navedeni sud morao oglasiti nenadležnim, te ustupiti predmet Općinskom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nadalje, tužitelj nije pristupio na ročište određeno 18. svibnja 2001., iako mu je dostava poziva za navedeno ročište bila uredno obavljena, a izostanak nije niti opravdao, slijedom čega je, u sprezi s neopravdanim izostankom također uredno pozvanog tuženika, u predmetnoj pravnoj stvari nastupilo mirovanje postupka; jednako tako, tužitelj nije odmah po upućivanju u parnicu dostavio sve isprave i dokazne prijedloge (analogno čl. 186. st. 1. ZPP), već je dokumentaciju dostavljao tek naknadno i po pozivu suda (rješenje od 2. travnja 2003.), kao i dokazne prijedloge (tako i prijedlog za izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja). Napose valja istaknuti da tužitelj nije postupio sukladno nalogu suda što ga je zaprimio 1. ožujka 2004. i u roku od 15 dana dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje, već je to učinio tek 25. ožujka 2004., da bi tek tada obavijestio sud o sporu s već odabranim vještakom, iako je to mogao učiniti čim je zaprimio rješenje o provođenju navedenog vještačenja. Naposljetku, valja navesti i to da je tužitelj tijekom postupka uređivao tužbeni zahtjev. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem financijskog vještačenja, te dodatnim saslušanjem vještaka.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01

- ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 7.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. siječnja 2010.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.