I Kž-1234/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1234/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. P.V. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. i 2. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi osudjenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Puli od 3. prosinca 1992. Kv-290/92 i K-53/89, u sjednici održanoj 20. siječnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba os. P.V., ukida se rješenje prvostepenog suda i predmet upućuje na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je podnio os. P.V..

Protiv tog rješenja uložio je žalbu osudjenik, putem svog branitelja D.D., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se ono preinači na način da se uvaži zahtjev osudjenika i dozvoli ponavljanje krivičnog postupka.

Izjašnjavajući se javni tužitelj Hrvatske predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Osnovano je stajalište suda prvog stupnja kada smatra da izjava os. B.Š. (suizvršitelja krivičnih djela sa os. P.V. i dr.) koja se nalazi u spisu a vlastoručno je napisana po B.Š. dana 2. siječnja 1991. godine, sama po sebi doista ne može biti prikladna da uzrokuje oslobodjenje od optužbe P.V. ili osudu po blažem krivičnom zakonu, prema tome nije osnov za ponavljanje krivičnog postupka.

I Kž 1234/92

Nije, medjutim, utemeljen zaključak prvostepenog suda, kojeg osporava žalitelj, kako je navedenu izjavu (B.Š. ) ovaj Vrhovni sud kao drugostepeni sud razmatrao i ocijenio na sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 1992. godine. Tu je izjavu na spomenutoj sjednici vijeća istina pročitao branitelj os. P.V., koji je sjednici prisustvovao i priložio je spisu. Uvidom u spis ovoga Vrhovnog suda kao drugostepenog u krivičnom predmetu protiv B.Š. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 132. i dr. KZRH, br. Kž-207/91 ipak se ne može zaključiti, pogotovo ne sa takovom sigurnošću kao što čini prvostepeni sud, da je vijeće ovoga suda u drugostepenom postupku ocjenjivalo izjavu B.Š., i to zato jer se u razlozima svoje odluke na tu izjavu uopće ne osvrće, a da ju je ocjenjivalo, imajući u vidu sadržaj izjave i njen značaj, u razlozima bi to svakako bilo spomenuto. Zato treba uzeti da izjava B.Š. u drugostepenom postupku nije razmatrana.

U takovoj procesnoj situaciji prvostepeni je sud, kada nije odbacio zahtjev osudjenika za ponavljanje krivičnog postupka temeljem čl. 407. st. 1. ZKP, trebao postupiti u skladu sa odredbom st. 2. čl. 407. ZKP i odrediti da se provede izvidjaj i izvide činjenice odnosno pribavi dokaz na kojeg se os. P.V. poziva u svom Zahtjevu. To znači trebalo je saslušati B.Š. kao svjedoka, naravno uz potrebna zakonska upozorenja posebno ona propisana u čl. 231. st. 2. ZKP, i tek nakon toga temeljem čl. 408. st. 1. ZKP odlučiti o zahtjevu.

Kako tako nije postupljeno valjalo je uvažiti žalbu osudjenika i ukinuti pobijano rješenje.

Prvostepeni će sud u ponovnom odlučivanju ocijeniti i odlučiti, a postupajući u skladu sa odlukom ovog drugostepenog suda, a nakon što bude saslušan B.Š. kao svjedok odnosno nakon provedenih izvidjaja, da li je taj iskaz (a ne pismena izjava), kao i eventualno i drugi dokazi koji će se u izvidnom postupku pribaviti, sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladan da uzrokuje oslobodjenje osudjenika ili njegovu osudu po blažem krivičnom zakonu (čl. 401. st. 4. ZKP). Drugim riječima, nakon što se pribavi dokaz na koji se osudjenik poziva, kao i eventualno nakon što se izvidjaj dopuni, sud prvog stupnja će postupajući u skladu sa odredbama čl. 407. st. 3. i 408. st. 1. ZKP, donijeti meritornu odluku tj. da li će zahtjev osudjenika za ponavljanje krivičnog postupka uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će taj zahtjev odbiti.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 397. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. siječnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)