P-1331/2023-14 · Općinski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1331/2023-14

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, Ante Starčevića 40 protiv tuženice Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku PR iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri d.o.o., Zagreb, utvrđenja ništetnosti i isplate, 21. travnja 2026.,

r i j e š i o j e

I. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, po ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103624100 sklopljenom s istom 17. srpnja 2007.

2. Tuženica je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu, prvenstveno istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, navodeći da je odredbom članka 16. predmetnog ugovora o kreditu, za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, a da su sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom, istovjetni. Stoga da je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci. U odnosu na navode tužitelja u pogledu mjesne nadležnosti tuženica ističe da sud nije ovlašten u ovom stadiju postupka donijeti odluke o nepoštenosti neke ugovorne odredbe, jer ispitivanje (ne) poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije saslušanje stranaka. Nadalje da udaljenost tuženikova prebivališta od nadležnog suda u [adresa] ne može cijeniti kao značajna ravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i to osim iz razloga što tužitelja zastupa odvjetnik, već ujedno i tuženik u slučaju potrebe za osobnom prisutnosti na ročištu može biti saslušan zamolbenim putem pred sudom svog prebivališta. Nadalje, ako iz bilo kojeg razloga se ima smatrati da je odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena, pa time i ništetna, što se u potpunosti osporava kao neosnovano stajalište, opet bi za suđenje u ovoj pravnoj stvari bio nadležan sud u Rijeci i to sukladno odredbama članka 46. i 48. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. dalje ZPP.).

3. Odredbom članka 20. stavka 1. ZPP-a propisano je da se sud može u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

4. Parnične stranke su sklopile ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103624100 sklopljenom s istom 17. srpnja 2007., kojim se tuženica kao kreditor obvezala tužiteljici kao korisniku kredita isplatiti iznos od 35.000,00 CHF, kao gotovinski kredit uz hipoteku. Tužitelj kao potrošač, zahtjeva od tuženice kao trgovca, da joj isplati preplaćeni iznos kredita jer ugovor smatra nepoštenim odnosno ništetnim u dijelu odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu koje utvrđenje također zahtjeva u tužbi. Tako smatra nepoštenom odnosno ništetnom i odredbu ugovora kojom je za slučaj spora određena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

5. Na ročištu od 23. veljače 2026. saslušan je tužitelja čemu se tuženica nije protivila, niti je predlagala da se sasluša i njezin zakonski zastupnik.

6. Tužitelj u svom iskazu navodi da smatra da bi se ovaj postupak trebao nastaviti kod ovog suda jer je u Pagu i zaključio predmetni ugovor, a kako ima obrt za proizvodnju sira to bi mi oduzelo puno vremena i novca i na takav način bi mi propala sezona vezano za njegov obrt. Vozač je osobnog vozila.

7. S obzirom na navode tužitelja da je člankom 12. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora/tuženika i da je ta ugovorna odredba na temelju članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZZP) i članka 50. stavak 1. istog Zakona nepoštena i ništetna, za istaknuti je da u odnosu na pitanje mjesne nadležnosti suda u takvom sporu, treba reći da kada se radi o ništetnoj odredbi, da je ugovorna odredba kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost suda sjedišta tuženika, u ovom slučaju, istovjetna odredbi iz članka 48. stavak 1. ZPP koja bi se na nadležnost u takvom sporu primjenjivala i da to stranke nisu posebno ugovorile, pa je za zaključiti da je u slučaju kada je u ugovor bez pregovaranja unesena odredba o mjesnoj nadležnosti suda sjedišta trgovca, a tužbu podnosi potrošač – prorogacijska klauzula odraz zakonske odredbe iz članka 48. stavak 1. ZPP.11. U konkretnom slučaju, među strankama je dakle ugovoreno upravo ono što bi se na pitanje nadležnosti primjenjivalo na temelju odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, pa bi i kod ocjene nepoštene odredbe o mjesnoj nadležnosti, dakle kada se ista ne bi primijenila, sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, nadležan bio isti sud čija je nadležnost prorogirana sporazumom stranaka, jer niti jedna postupovna odredba ZZP o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja.

8. Naime, u tom pravcu treba imati u vidu da se ne bi radilo niti o sporu iz članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09 i dr.)- na koju se također poziva tužitelj jer se ista odnosi na sporove o ništetnosti ugovora i o posljedicama ništetnosti Ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju – a što ovdje nije slučaj.

9. Isto tako, treba imati u vidu da Uredba (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. godine o (sudskoj) nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str.1.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57., dalje: Uredba Bruxelles I.bis) ne uređuje mjesnu nadležnost u nacionalnim predmetima bez prekograničnog elementa.

10. Ujedno, Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, kao ni Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.), a niti Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.), ne sadrže odredbe kojima se uređuje mjesna nadležnost za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) u sudu mjesta prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja.

11. Odredbom članka 70. stavka 1. ZPP propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.

12. Odredbom članka 46. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan.

13. Odredbom članka 48. stavak 1. ZPP propisano je da je za suđenje protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima registrirano sjedište, a tuženikovo sjedište je u Zagrebu.

14. Odredbom članka 59. ZPP propisano je da bi za suđenje protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, nadležan (izberivo), pored suda općemjesne nadležnosti, bio sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

15. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjivanje nadležnosti vrši na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate, sukladno odredbi članka 15. stavak 2. ZPP.

16. Slijedom navedenog, do situacije da potrošač tuži na području svojeg prebivališta može dakle doći tek incidentalno, u situacijama kada trgovac ima sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište – što ovdje nije slučaj, ili kada poslovna jedinica, odnosno podružnica trgovca, ima sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište. Međutim tužitelji ne navodi u tužbi da bi predmetni ugovor bio zaključen u poslovnoj jedinci tuženice koja bi bila registrirana kao podružnica tuženika u sudskom registru.

17. Sukladno navedenom ovaj sud se oglasio mjesno nenadležnim (članak 20. stavak 1. ZPP-a). Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci (članak 21. stavak 1. u vezi s člankom 282. stavak 2. ZPP-a).

U Pagu 21. travnja 2026.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e- komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e- komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju pp

2. Tuženiku pp