Rev-1086/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1086/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Duga Resa, koju zastupa Zajednički javni pravobranitelj općine Karlovac, protiv tuženika J.L. i N.L. iz D.R., . . . ., sada nepoznatog boravišta, koje zastupa punomoćnik R.D. kao staratelj za poseban slučaj, radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 27. travnja 1993. br. Gž-383/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 16. veljače 1993. br. P-1649/92, u sjednici održanoj dana 21. travnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja usvojen je otkaz stanarskog prava i naloženo tuženicima da stan u D.R., . . . . pobliže opisan u izreci te presude predaju u posjed tužiteljici i naknade parnični trošak u iznosu od 30.000 HRD. Rješenjem je odbijen prijedlog staratelja tuženika za prekid postupka.

. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i odluku suda drugog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavili su reviziju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku te čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku te pogrešne primjene materijalnog prava. Revident cijeni bez osnova zaključak suda o neprihvaćanju prijedloga za prekid postupka temeljem odredbe čl. 213. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku pri čemu se u biti tvrdi kako se nije moglo zbog nedostatka kontakata dokazati da se tuženi nalaze na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske, a upravo zbog toga da je i boravište tuženika ostalo nepoznato. Zbog toga pak što je boravište tuženika ostalo nepoznato da se "zasigurno nalaze na privremeno okupiranom području odnosno području tzv. SR Jugoslavije". Da je sud prije nego je postavljen staratelj za poseban slučaj trebao utvrditi prirodu prepreke koja objektivno spriječava stranku da sudjeluje u postupku a potom odlučiti o postavljanju staratelja za poseban slučaj. Navodi također, a imajući u vidu prirodu spora, da sudjelovanje u postupku staratelja za poseban slučaj ne može zamijeniti pravog tuženika pa da u postupku ne postoji "procesna ravnoteža između parničnih stranaka". Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske u izjašnjenju br. Gt-I-1940/93 od 18. lipnja 1993. predložio je odbijanje revizije.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) jer nema nedostataka koji bi onemogućavali ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijanih presuda. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu prema odredbi čl. 386. ZPP revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa odredbom čl. 213. ZPP. Naime, ovu bitnu povredu sud ostvaruje kada ne odredi prekid postupka, ako se stranke nalaze na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.) odsječeno od suda. Tuženicima je u za to nadležnom postupku određen staratelj za poseban slučaj upravo zato što su nepoznata boravišta, a prava i dužnosti staratelja zbog istog razloga ne prestaju do donošenja konačnog rješenja o prestanku (čl. 220. Zakona o braku i porodičnim odnosima). Takvo rješenje nije donijeto. U tijeku postupka nije dokazano boravište tuženika, pa to znači da je i navedena odredba pravilno primijenjena, tj. da nije bilo grešaka u pravilnom zastupanju interesa stranaka.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom da su sudovi pravilno primijenili odgovarajuću odredbu materijalnog prava (arg. iz odredbe čl. 356. ZPP).

Prema odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci.

Činjenice utvrđene u toku redovitog postupka - revizijski ih je sud dužan respektirati s obzirom da se revizija, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pokazuju da su se ostvarile sve potrebne pretpostavke za nastanak otkaznog razloga iz navedenog osnova. S druge strane, iste te činjenice ne upućuju na postojanje bilo koje od zakonom predviđene zapreke (čl. 99. st. 2., čl. 100. i 101. ZSO) za nastanak istog otkaznog razloga.

S obzirom na navedeno, a kako istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni, reviziju je valjalo odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 21. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.