Rev-980/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 980/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz T., zastupane po punomoćniku A. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Z., zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš- 256/13 od 13. studenoga 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-41/09 od 3. prosinca 2012., u sjednici održanoj 4. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-256/13 od 13. studenoga 2014. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 246.520,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 09. travnja, 2008. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do konačne isplate, po stopi u visini eskontne stope koju određuje Hrvatska narodna banka koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, kao i nadoknadi troškove parničnog postupka u visini od 88.008,45 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 03. prosinca, 2012. godine pa do konačne isplate, po stopi u visini eskontne stope koju određuje Hrvatska narodna banka koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (preko dosuđenog iznosa od 246.520,00 kuna, do iznosa od 288.120,00 kuna, dakle za iznos od 41.600,00 kuna) tužiteljica se odbija.” Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se žalba tužiteljice, a usvaja žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog suda u Sinju broj 2-41/09 od 3. prosinca 2012. godine i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati sljedeće iznose kako slijedi:

- za pretrpljene bolove 22.000,00 kuna,

- za pretrpljeni strah 20.000,00 kuna,

- za duševne boli zbog smanjenja opće životne radne sposobnosti 580.000,00 kuna,

- za naruženje 7.000,00 kuna,

- za tuđu pomoć i njegu 300,00 kuna,

sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2008. godine na iznos od 629.300,00 kuna, sa zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate kao i naknaditi trošak ovog parničnog postupka, sve uroku od 15 dana.

II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 102.575,00 kuna.”

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu štete tužiteljica je izjavila reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže preinačenje pobijane presude i usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka i troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete te imovinske štete s osnove troškova tuđe njege i pomoći zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila ... u T., u kojoj je prednik tužiteljice, sada pokojni D. P., zadobio ozljede sa smrtnom posljedicom.

U provedenom postupku utvrđeno je da je pred tim sudom pod poslovnim brojem P- 42/09 vođen postupak u kojem je tužiteljici i ostalim slijednicima pokojnog D. P. dosuđena neimovinska šteta zbog duševnih bolova izazvanih zbog smrti bliske osobe i to sina odnosno brata, u kojem postupku je utvrđena suodgovornost prednika tužitelja u visini od 20 %. Nadalje je utvrđeno da bi ozljede koje je D. P. zadobio prouzrokovale invaliditet navedenog oko 65 %, da je strah jačeg intenziteta trajao 7 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 60 dana, da je trpio bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 60 dana, da mu je trebala tuđa pomoć i njega kada je napustio bolničko liječenje - 3 sata dnevno 30 dana i 2 sata dnevno 60 dana, da bi zaostalo naruženje srednjeg stupnja, te da je D. P. preminuo ...

Prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 1/08, 35/05 i 41/08 - dalje ZOO) utvrđuje da tužiteljici, kao nasljednici pok. D. P., jer je za života istog podnesen zahtjev za naknadu štete, zbog povrede prava osobnosti D. P. pripada neimovinska šteta od 305.000,00 kn, odnosno uračunavajući suodgovornost pokojnog D. 244.000,00 kn, koliko joj i dosuđuje, sa zateznim kamatama od podnošenja pisanog zahtjeva (9. travnja 2008.) te joj s osnove tuđe pomoći i njege utvrđuje da bi primjerena naknada bila 3.150,00 kuna, te uz odbitak suodgovornosti od 20 %, dosuđuje joj 2.520,00 kn.

Drugostupanjski sud, po izjavljenoj žalbi tuženika, preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da tužiteljica nema pravo na naknadu predmetne štete s obzirom da je istoj „već isplaćena pravična novčana naknada zbog smrti bliske osobe (čl. 201. st. 1. ZOO), te s obzirom na činjenicu da je od štetnog događaja od smrti prednika tužitelja protekao kratak vremenski period i da se liječenje u tom periodu ne može smatrati konačnim”.

Tužiteljica u podnesenoj reviziji pogrešnim smatra navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda, te se poziva na odluku ovog suda poslovni broj Rev-2374/10 od 27. ožujka 2012., prema kojoj odluci da naknada štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe ne isključuje unaprijed navedeno pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe. Pojašnjava da je kao majka pokojnog D. preuzela postupak za naknadu štete za ozljede koje je njezin sin zadobio u štetnom događaju, da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da su zadobivene ozljede u štetnom događaju po svojoj vrsti i težini dovele do povrede prava osobnosti pokojnog sina. Stoga, pravilnim smatra stajalište prvostupanjskog suda da povrede koji je prednik tužiteljice zadobio opravdavaju dosuđenje pravične naknade štete a u skladu sa mišljenjem vještaka - medicinskog fakulteta u Z. i da joj sud trebao dosuditi iznos koji je utvrđen prvostupanjskom presudom.

Prije svega nužno je navesti da je stupanjem na snagu ZOO-a, 1. siječnja 2006., sukladno odredbi čl. 1163. tog zakona određeno da se odredbe tog (sada važećeg zakona) neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog zakona, što znači da se u ovom postupku primjenjuju odredbe sada važećeg Zakona o obveznim odnosima a ne ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima, na koji se pogrešno pozivao drugostupanjski sud u svojoj presudi (čl. 201. ZOO/91).

Prema odredbi čl. 1102. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. citirane odredbe, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i u trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji).

Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je i da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Prema odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO-a tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a). U ovom slučaju je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Osnovna pretpostavka za naknadu štete je nastanak (postojanje) štete, a kada je riječ o neimovinskoj šteti, kao u ovom slučaju zbog povrede prava osobnosti, trenutak nastanka štete odnosno štetnih posljedica ne treba se poklapati s nastankom štetnog događaja. Prema ustaljenoj sudskoj praksi završetak liječenja odnosno stabilizacija zdravstvenog stanja smatra se trenutkom nastanka štete jer se tada sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj svih okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade na ime povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. i čl. 1101. ZOO-a.

S obzirom da je oštećenik, prema neprijepornim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, za života podnio pisani zahtjev za naknadu štete, sukladno odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO-a, njegova tražbina zbog povrede prava osobnosti, trenutkom njegove smrti prešla je na njegovog nasljednika, u konkretnom slučaju na tužiteljicu.

Pitanje dospjelosti tražbine, s obzirom na kratko vremensko razdoblje od trenutka ozljeđivanja pa do trenutka smrti prednika tužiteljice, nije upitno, jer se ne može, s obzirom na vrstu i težinu ozljeda oštećenika govoriti da nije došlo do povrede prava osobnosti koja mu daje za pravo na naknadu neimovinske štete, već se u ovakvoj pravnoj situaciji može govoriti samo o visini primjerene naknade koja pripada tužiteljici, s obzirom na navedene okolnosti. Naknada štete zbog smrti bliske osobe i naknada štete s osnove povrede prava osobnosti oštećenika zasebne su štete pa jedna drugu ni u kom slučaju ne isključuju. Neimovinska šteta u oba navedena slučaja očituje se u povredi pravom zaštićenog osobnog integriteta u sferi duševnog zdravlja, bilo roditelja ili oštećenika osobno, pa zakonodavac, s obzirom na citirane odredbe, polazi od pretpostavke da je i naknada štete zbog smrti bliske osobe i naknada štete zbog povrede prava osobnosti u oštećenika događaji koji uzrokuju duševne bolove i povredu prava osobnosti. Kod pitanja smrti djeteta polazi se od presumpcije da navedene povrede tjelesnog integriteta djeteta, kao osobito bliske osobe roditelja, utječu na duševnu sferu roditelja. U situaciji kada oštećenik koji je direktno stradao u prometnoj nezgodi podnese zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i, izvjesno vrijeme nakon podnošenja zahtjeva premine od posljedica zadobivenih u prometnoj nezgodi, u takvoj situaciji njegov nasljednik, u ovom slučaju tužiteljica, u odnosu na podneseni zahtjev za naknadu štete stupa u njegovu pravnu poziciju. Tada on (roditelj) nezavisno od prava na naknadu vezano za smrt djeteta ima pravo i na naknadu koju bi njegovo dijete zbog povrede prava osobnosti imalo da nije podleglo ozljedama koje su u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, pa vrijeme od ozljeđivanja do smrti može utjecati jedino na visinu pravične novčane naknade ali ne i na samo pravo na naknadu.

Stoga odgovarajući na revizijske navode ovaj sud smatra da oštećeniku odnosno njegovom slijedniku - tužiteljici u svakom slučaju pripada pravo na pravičnu naknadu štete zbog povrede prava osobnosti neovisno o dužini vremenskog razdoblja od ozljeđivanja pa do trenutka preminuća kao posljedice ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, pri čemu potonja okolnost utječe tek na visinu naknade.

Iz navedenih razloga, zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda, vezano za pogrešnu primjenu materijalnog prava, nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude zbog čega je bilo nužno prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti drugostupanjsku presudu.

Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 4. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.