Gzp-250/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 250/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja D. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 18. veljače 2009., dana 16. lipnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju D. K. iz Z., u iznosu od 15.500,00 (petnaesttisućapetsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 18. veljače 2009. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje: ZS) u kojem je naveo da mu je ustavno pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-2782/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3377/03 i spisa Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2782/07, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2009. te telefonskom provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- postupak je pokrenut pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 13. listopada 1993. tužbom tužitelja D. K. (u ovom postupku predlagatelj) protiv tuženika Republike Hrvatske, radi naknade štete,

- do 6. studenog 1997. izvršeno je spajanje predmetne parnice sa parnicom koja se vodila povodom tužbe tužitelja D. K. protiv tuženika B. R. radi naknade štete proizašle iz istog štetnog događaja, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem i saslušanjem stranaka i svjedoka te je donesena presuda protiv koje su tuženici podijeli žalbe,

- podneskom od 19. srpnja 1999. tužitelj je predložio rekonstrukciju spisa, a koja je određena rješenjem predsjednika Općinskog suda u Zagrebu od 14. rujna 1999.,

- ročište zakazano za 22. studeni 1999. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za II-tuženika, a na ročištu održanom 7. prosinca 1999. provedena je rekonstrukcija spisa,

- radi donošenja odluke o žalbama tuženika spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 15. prosinca 1999., a koji je dopisom od 23. svibnja 2000. vratio predmet prvostupanjskom sudu da ocjeni ima li mjesta prekidu postupka u odnosu na I- tuženika Republiku Hrvatsku, u smislu čl. 184a u vezi s čl. 212 toč. 6 Zakona o parničnom postupku,

- rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5233/93 od 13. lipnja 2000. godine utvrđen je prekid postupka u odnosu na I-tuženika Republiku Hrvatsku,

- popratnim izvješćem od 20. rujna 2000. spis je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, radi odlučivanja o žalbi II- tuženika B. R.,

- rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8453/00 od 3. lipnja 2003. godine ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika B. R. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- podneskom od 9. listopada 2003. tužitelj je predložio nastavak postupka u odnosu na I-tuženika, a podneskom od 28. prosinca 2004. tužitelj ponavlja prijedlog za nastavljanje postupka u odnosu na I-tuženika Republiku Hrvatsku,

- ročište zakazano za 8. lipnja 2005. odgođeno je zbog službene spriječenosti suca, a na ročištu održanom 20. rujna 2005. utvrđen je nastavak postupka u odnosu na I-tuženika Republiku Hrvatsku, te je odlučeno da će se spis dostaviti Županijskom sudu u Zagrebu, radi odlučivanja o žalbi I-tuženika Republike Hrvatske protiv presude od 13. prosinca 1995.,

- 28. rujna 2005. spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Gžn-3166/05 od 10. siječnja 2006. ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5233/93 od 13. prosinca 1995. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika Republike Hrvatsku te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- podneskom od 22. veljače 2006. tužitelj se očitovao na drugostupanjsku odluku,

- 23. kolovoza 2006. zatražen je od kaznenog odjela istog suda priklop kaznenog spisa vezanog za predmetni štetni događaj,

- na ročištu održanom 27. studenoga 2006. saslušan je tužitelj, a na ročištu održanom 30. siječnja 2007. saslušan je II-tuženik te je zaključena glavna rasprava, a presuda je objavljena dana 13. veljače 2007.,

- protiv navedene presude II-tuženik je podnio žalbu 25. svibnja 2007., 18. svibnja 2007. I-tuženik, a 27. lipnja 2007. tužitelj je podnio odgovor na žalbu,

- popratnim izvješćem od 26. rujna 2007. spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom poslovni broj Gžn-2782/07 od 24. veljače 2009. potvrdio prvostupanjsku presudu,

- drugostupanjska odluka dostavljena je predlagatelju preko punomoćnika 15. travnja 2009.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, predmetni parnični postupak pokrenut je 13. listopada 1993. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče od 6. studenog 1997., odnosno nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 15. travnja 2009., kada je predlagatelj preko punomoćnika primio drugostupanjsku presudu kojom je postupak pravomoćno dovršen, što ukupno iznosi 11 godina, 5 mjeseci i 9 dana.

Analizirajući postupanje nadležnih sudova u pravno relevantnom razdoblju utvrđeno je da su u predmetnom parničnom postupku sudovi postupali izrazito neažurno i neučinkovito. Tako su uočena dva razdoblja neopravdane neaktivnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to od 6. studenog 1997. do 14. rujna 1999. (kada je određeno da će se provesti rekonstrukcija spisa) te od 9. listopada 2003. do 8. lipnja 2005., u kojim razdobljima sud nije poduzimao radnje u postupku. Duljini trajanja postupka doprinijela je neaktivnost Županijskog suda u Zagrebu pred kojim se postupak pod poslovnim brojem Gž-8453/00 vodio gotovo tri godine, a postupak pod poslovnim brojem Gžn-2782/07 se vodio godinu i šest mjeseci. Neučinkovitost sudova proizlazi iz činjenice da je o tužbenom zahtjevu predlagatelja pravomoćno odlučeno nakon više od petnaest godina.

Predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim držanjem u parnici nije doprinio duljini trajanja postupka, koji prema ocjeni ovog suda nema karakter složenog sudskog postupka.

Tome valja dodati da je riječ o postupku koji je od osobitog značaja za predlagatelja jer je predmet spora naknada nematerijalne štete koju je tužitelj još kao maloljetnik pretrpio kada mu je II-tuženik prostrijelio nogu vatrenim oružjem.

Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju (preko jedanaest godina), unatoč tome što je u međuvremenu predmetni postupak dovršen, istom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 15.500,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve okolnosti predmetnog slučaja uključujući i to da je postupak u pogledu kojeg je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku dovršen, a pri tome uvažavajući socijalne prilike i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. lipnja 2009.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.