Revt-329/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 329/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja R. - i. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnici Đ. D. - G., odvjetnici iz K., protiv ovršenika G. d.o.o. iz Z., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-92/10-3 od 10. veljače 2010., kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-2395/08 od 18. lipnja 2008., u sjednici od 3. veljače 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija ovrhovoditelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem „uvažena je“ žalba ovršenika i preinačeno prvostupanjsko rješenje tako što je odbijen prijedlog za promjenu predmeta ovrhe od 30. svibnja 2008. kao neosnovan.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku obzirom „odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa trgovačkih sudova". Prijedlog ovrhovoditelja je da se drugostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se odbije žalba ovršenika i prvostupanjsko rješenje potvrdi.

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ-a) propisano je da je revizija u ovršnom postupku dopuštena samo u slučaju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP-a), dakle samo po dopuštenju drugostupanjskog suda kada ocijeni da je to od važnosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovršnog prava i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZID ZPP-a iz 2008.) izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a iz novele ZPP-a iz 2003., uvođenjem izvanredne revizije, one koja se može podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Načelno, takva izvanredna revizija dopuštena je i u ovome ovršnom postupku, a sve polazeći od ZID ZPP-a iz 2008., koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), i to odredbe čl. 52. st. 4. toga Zakona - koja izvanrednu reviziju ograničuje samo na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, a sve budući je podnijeta protiv odluke donesene nakon 1. listopada 2008.

Međutim, njezina dopuštenost vezana je i uz udovoljenje pretpostavci iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, po kojima je podnositelj izvanredne revizije dužan određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio - ali i izložiti određene razloge zbog kojih smatra da je upravo to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident je reviziju i podnio pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i u reviziji je naznačio pravno pitanje:

„da li se prijedlog za nastavak ovrhe na novom predmetu ovrhe i rješenje o nastavku ovrhe na novom predmetu ovrhe može temeljiti na rješenju o ovrsi koje je doneseno u istom predmetu, a po kojem se ovrha nije mogla provesti.“,

i pritom je naznačio da je to pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana obzirom da je osporeno rješenje temeljeno na shvaćanju da se prijedlog za nastavak ovrhe na novom predmetu ovrhe i rješenje o nastavku ovrhe na novom predmetu ovrhe ne može temeljiti na rješenju o ovrsi koje je doneseno u istom predmetu, dok je o istom pitanju isti drugostupanjski sud u odluci posl. br. Pž-4224/09 od 11. siječnja 2009. zauzeo drugačije pravno shvaćanje, a drugačije pravno shvaćanje je zauzeo i Trgovački sud u Varaždinu u svojoj odluci posl. br. Ovrv 1134/03 od 9. kolovoza 2007.

Podnesenu reviziju valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na koje bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i (ovdje odlučno, obzirom da se revident poziva na različitu sudsku praksu glede koje je pitanje postavio - koju bi po njemu trebalo ujednačavati) za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno u istaknutome smislu, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda - iz donesenih i u reviziji konkretiziranih sudskih odluka, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je zaista „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“),

- da (s prethodno navedenim u svezi) iz sadržaja istaknutih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo osnovom uopćene tvrdnje da postoji pravno pitanje te pravno shvaćanje drugog suda koje je u proturječju s shvaćanjem iz osporene odluke, onim koje se sugerira preispitati: to proturječje (kada se revizija temelji na tvrdnji o različitoj i nesigurnoj ili neujednačenoj sudskoj praksi, odnosno o različitom tumačenju određenih zakonskih odredaba - kao ovdje) doista mora i postojati.

U ovome slučaju, time što je konstatirao da reviziju podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a i zbog navedenog pitanja, ovrhovoditelj nije postupio prema navedenim odredbama i prema izloženom (njihovom) tumačenju.

Naime, po ovrhovoditelju podnesena revizija sadrži pitanje kojemu se u dijelu može dati značaj pravnog pitanja - ali ne sadrži i navedene razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: razloge - iz kojih bi proizlazilo da je u odlukama na koje se revident pozvao izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti ili proturječju s shvaćanjem na kojemu je temeljeno osporeno rješenje i da bi upravo stoga ta shvaćanja trebalo usaglasiti i (time) ispuniti svrhu izvanredne revizije.

Konkretno, a u odnosu na prethodno navedeno, po ovrhovoditelju postavljeno pitanje polazi od sadržaja drugih sudskih odluka (konkretno: odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-4224/09 od 11. siječnja 2009. i odluke Trgovačkog suda u Varaždinu posl. br. Ovrv 1134/03 od 9. kolovoza 2007.), ali u kojima nije izraženo pravno shvaćanje kakvo je izraženo u osporenoj odluci: da rješenje o ovrsi, doneseno na temelju ovršne (a ne vjerodostojne) isprave, u ovršnom postupku - u kojemu vrijedi načelo strogog formalnog legaliteta prema kojemu se postupak ima voditi, nema značaj nove ovršne isprave - takve da bi se i na temelju nje mogla zahtijevati ovrha na drugom predmetu ovrhe.

Valja pritom imati na umu da je odluka Trgovačkog suda u Varaždinu posl. br. Ovrv 1134/03 od 9. kolovoza 2007. donesena u predmetu u kojemu je ovrha predložena i rješenjem o ovrsi određena (kako to proizlazi iz oznake predmeta) na temelju vjerodostojne isprave - a ne (kao ovdje) na temelju ovršne isprave (tako da ima drugi sadržaj i shvaćanje iz nje ne može se usaglašavati s shvaćanjem iz osporenog rješenja), a iz sadržaja odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-4224/09 od 11. siječnja 2009., na koju se odluku revident (također) poziva, za zaključiti je da je u predmetu u kojemu je donesena predloženo (samo) da se postupak ovrhe (već određene) nastavi na novom predmetu ovrhe - ali ne na način da bi se već doneseno rješenje imalo prihvatiti s značajem ovršne isprave.

Slijedom navedenog ovdje se ne može prihvatiti:

- da je drugostupanjski sud osporeno rješenje utemeljio na pravnom shvaćanju koje je u protivnosti ili u proturječju s shvaćanjem iz drugih odluka na koje se ovrhovoditelj pozvao - i da bi trebalo otklanjati tu protivnost ili proturječje i tako ispuniti svrhu izvanredne revizije,

- da je (u svezi s iznijetim) pitanje koje je revident u reviziji naznačio važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana,

- da revizija ovrhovoditelja ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost.

Revizijski sud pritom ukazuje:

- da osporeno rješenje može preispitivati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga revident obrazlaže, pa sukladno tome u konkretnom slučaju ne može u svezi tog pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno je li pravno shvaćanje iz osporenog rješenja pravilno u odnosu na drugu već postojeću sudsku praksu,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti razloge zbog kojih revident smatra da bi ono što ističe u reviziji imalo biti važno u već istaknutom smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji i traženju sudske prakse koja bi odgovarala shvaćanju revidenta izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga je reviziju ovrhovoditelja valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a).

Zagreb, 3. veljače 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.