Rev-750/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 750/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. Č., II-tužitelja S. Č. i III-tužiteljice M. Č., svi iz L., svi zastupani po punomoćniku I. K., odvjetniku u I., protiv I-tuženika Ž. S., iz L., kojega zastupa punomoćnik mr. sc. M. R., odvjetnik u V. i II-tuženika J. L. iz L., kojega zastupa punomoćnica V. F., odvjetnica u I., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. ožujka 2004. godine broj Gž-341/04 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 6. lipnja 2003. godine broj P-273/96 u dijelu u kome je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. 1., 2., 3., 4. i 6. izreke), u sjednici održanoj dana 15. lipnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane revizije I-tuženika Ž. S. i II-tuženika J. L.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezani su tuženici solidarno platiti I-tužiteljici M. Č. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 160.000,00 kn, II-tužitelju S. Č. iznos od 180.000,00 kn, III-tužiteljici M. Č. iznos od 150.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 15% godišnje počevši od 6. lipnja 2003. godine do isplate. Istom presudom naloženo je tuženicima da plate svim tužiteljima na ime naknade materijalne štete iznos od 1.614,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u st. 4. izreke. Naloženo im je da solidarno plate trošak postupka tužiteljima u iznosu od 33.652,94 kn dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe I. i II-tuženika i potvrđena

č. 1., 2., 3., 4. i 6.

prvostupanjska presuda u dijelu u kome je prihvaćen tužbeni zahtjev (to izreke), dok je u nepobijanom odbijajućem dijelu (toč. 5. izreke) navedena presuda ostala neizmijenjena.

I-tuženik Ž. S. izjavio je reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud preinači obje nižestupanjske presude i tužiteljima dosudi manje naknade od onih koji su im dosuđene s naslova nematerijalne štete.

II-tuženik je izjavio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, pobijane odluke ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu odgovorili, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenim revizijama.

Revizije I-tuženika Ž. S. i II-tuženika J. L. su neosnovane.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete koju trpe zbog smrti supruga i oca. U revizijskoj fazi postupka sporna je visina dosuđene naknade nematerijalne štete, a II-tuženik J. L. osporava nižestupanjske presude u dijelu u kome je utvrđeno da ne postoji doprinos oštećenika nastanku štetnog događaja.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano II-tuženik J. L. ističe prigovor doprinosa tuženika nastupu štetnog događaja Tuženici su teško alkoholiziranog čovjeka izudarali snažno po raznim dijelovima tijela, nanijeli mu niz, po život opasnih povreda, a potom ga napustili i ostavili ležati u polju iako su mogli pretpostaviti da će zbog posljedica tih povreda i umrijeti, a što se i dogodilo. Činjenica je što pok. J. Č., a koji je kritične zgode bio u teško pijanom stanju (pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi 2,34 ‰) i nije mogao napasti dvojicu tuženika., a niti za njih predstavljati ozbiljnu prijetnju koja bi opravdavala fizički napad. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da pok. J. Č. i usprkos činjenici što je tijekom života bio kronični alkoholičar koji se liječio od alkohola te što je dana 31. ožujka 1993. godine bio pod utjecajem alkohola nije doprinio nastupu štetnog događaja ni u kom omjeru, te i po ocjeni ovog suda nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) koja odredba propisuje podijeljenu odgovornost u slučaju nastanka štete, već su pravilno obvezali tuženike da naknade tužiteljima cjelokupnu štetu koju su pretrpjeli u ovom štetnom događaju.

Revidenti prigovaraju i visini dosuđenog iznosa nematerijalne štete.

Odredbom čl. 201. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne boli. Prigovor glede visine određene naknade nije osnovan, jer su nižestupanjski sudovi donoseći odluku o visini naknade štete pravilno primijenili prethodno spomenutu zakonsku odredbu.

Nižestupanjski sudovi imali su u vidu sve okolnosti slučaja i to kako činjenicu da je pokojni suprug I-tužiteljice i otac II i III-tužitelja izgubio život u jednom nasilnom i tragičnom događaju, da ga je tako teško povrijeđenog u polju pronašao upravo njegov sin S. Č. koji je u to doba jedva navršio 18 godina, te činjenicu da su odnosi između pok. J. Č. i njegove supruge i djece i unatoč njegovom alkoholizmu bili skladni i da nije dolazilo u njihovoj obitelji do intervencije policije kako su to tvrdili tuženici. Imali su u vidu i činjenicu da su supruga i sin živjeli u zajednici sa ocem dok je kćerka II-tužiteljica M. Č. živjela i radila u Republici Njemačkoj, te da je nakon očeve nasilne smrti nastavila pomagati majku i brata.

Stoga su i po ocjeni ovog suda dosuđeni iznosi i to 160.000,00 M. Č., 180.000,00 kn S. Č. te 150.000,00 kn M. Č. pravična novčana naknada za duševne boli koje trpe zbog nasilne smrti supruga i oca J. Č.

Na revizijske navode I-tuženika Ž. S. se ističe da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili kako nije bilo uvjeta za sniženje naknade predviđenih odredbom čl. 191. ZOO prema kojoj odredbi, sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovornu osobu da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta, ako ona nije uzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorna osoba je slabog imovnog stanja te bi joj isplata potpune naknade dovela u oskudicu. Način na koji su dvojica tuženika povrijedili pok. J. Č. te ga potom bespomoćnog ostavili u polju, te okolnost da je šteta tužiteljima uzrokovana kaznenim djelom nanošenjem teške tjelesne povrede koju su I i II-tuženici nanijeli J. Č., a zbog kojeg kaznenog djela su isti pravomoćno i suđeni ukazuje na nepostojanje uvjeta za sniženje naknade predviđenih spomenutom odredbom. Stoga je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije imao dužnost posebno voditi računa o imovnom stanju tuženika kao odgovornih osoba za štetu.

Na revizijske navode se ističe da materijalne prilike štetnika, a niti gospodarske prilike kraja u kome žive tuženici zbog iznesenih razloga nisu od utjecaja na visinu dosuđene naknade u ovom konkretnom slučaju, kako su to pravilno utvrdili nižestupanjski sudovi. Na visinu naknade ne utječe ni činjenica što su tijekom postupka izmijenjeni kriteriji za visinu nematerijalne štete, jer da su tuženici pokazali dobru volju da naknade tužiteljima štetu koju su pretrpjeli smrću svoga supruga i oca ne bi bilo potrebe za vođenjem parničnog postupka niti bi izmjena kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete do koje je došlo tijekom parničnog postupka bila od utjecaja na njihovu obvezu da tužiteljima naknade štetu na koju imaju pravo po odredbi čl. 201. ZOO.

Pravilno je utvrđena i visina naknade materijalne štete te se iz iznesenih razloga nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga su odbijene revizije tuženika kao neosnovane primjenom odredbe čl. 393. ZPP- a.

U Zagrebu, 15. lipnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.