Rev-2932/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2932/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.P. iz Z., .. ., zastupane po dr. D.U., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I.A. iz S.I.Z., .. . i T.A. iz S.I.Z., . ., obje zastupane po T.M., odvjetniku iz S.I.Z., radi poništenja sudske nagodbe i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. travnja 1995. godine br. X Gž-1262/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini od 8. lipnja 1994. godine br. P-53/92-28, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice P.M. iz Z., S. br. … koji glase:

"Poništava se sudska nagodba sklopljena na zapisnik od 22.04. 1991. godine u izvanparničnom postupku predlagatelja A. ing. D. i protustranaka nasljednice pok. F.S. te darovni ugovor od 14. 10. 1991. godine između I tuženoga A. ing. D. kao darovatelja i II tužene A.T. kao obdarenice sve u vezi nekretnina upisanih u zk. ul. br. 2238 k.o. H. koje se sastoje od kčbr. 3842/25 oranica B. u površini od 435 čhv, pak su tuženi dužni dozvoliti da se navedene nekretnine prenesu sa imena II tužene A.T. na ime tužiteljice P.M. a ujedno su tuženi dužni naknaditi tužiteljici parnični trošak sve solidarno u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Tužena A.T. i A.I. dužne su tužiteljici P.M. isplatiti iznos od 160.950,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude sve u roku od 15 dana solidarno i pod prijetnjom izvršenja.

Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade parnični trošak."

Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 6.954,50 kn."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana drugostupanjska presuda ukinuta.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, na koju se u reviziji opisno ukazuje tvrdnjom da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu iz čl. 375. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

U smislu odredbe iz čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud nije dužan ocjenjivati sve žalbene navode, već samo one koji su od odlučnog značaja, a takove navode u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je ocijenio.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Svoj zahtjev za poništenje predmetne sudske nagodbe tužiteljica temelji na tvrdnji da je ranije tuženik D.A. koji je u nagodbi jedna ugovorna strana, a druga strana je tužiteljica zastupana po staratelju za poseban slučaj, podacima koje je dao Centru za socijalni rad i imenovanom staratelju iste doveo u zabludu. Proizlazi dakle, da tužiteljica poništava nagodbu zbog bitne zablude kao mane volje i razloga pobijanja ugovora.

Pobijana nagodba sklopljena je isključivo radi namirenja potraživanja D.A. prema tužiteljici kao jedinoj nasljednici pok. S.F., utvrđenog pravomoćnom presudom kojom je tužiteljica obvezana isplatiti D.A. određene svote sa zakonskim zateznim kamatama na ime troškova uzdržavanja i troškova pogreba S.F. koje je on snosio, te naknaditi troškove parničnog postupka.

Pravomoćnost iste presude isključuje mogućnost raspravljanja o njezinoj pravilnosti u ovoj parnici jer su stranke, a i sud, vezane sadržajem pravomoćne presude, tako da se njezin sadržaj treba smatrati istinitim. Stoga pitanje osnovanosti visine navedenog potraživanja ne može biti predmet raspravljanja u ovoj parnici, već je to tužiteljica mogla tražiti samo u postupku ponavljanja postupka u kojem je navedena presuda donesena. Stoga su pravno neodlučni revizijski navodi kojima se potraživanje utvrđeno rečenom presudom osporava.

Kada je potraživanje tuženika utvrđeno pravomoćnom presudom donesenom u parnici u kojoj je tužiteljicu zastupao staratelj za poseban slučaj kojeg je postavio Centar za socijalni rad, a isti staratelj zastupao je tužiteljicu i u postupku u kojem je sklopljena pobijana sudska nagodba, onda nije jasno u odnosu na koje odlučne okolnosti zbog kojih je sklopljena nagodba staratelj bio doveden u zabludu.

U svezi s tim treba reći da i u slučaju postojanja bitne zablude ugovornoj strani koja se na nju poziva ne pripada pravo u svakom slučaju tražiti poništenje ugovora. Sukladno odredbi iz čl. 61. st. 2. ZOO to pravo joj pripada tek ako je pri sklapanju ugovora postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

Revizijski navodi kojima se osporava utvrđenje sudova da D.A. nije znao za adresu tužiteljice nisu od odlučnog značaja jer se radi o činjeničnom utvrđenju koje ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, a osim toga ta činjenica i nije od odlučnog značaja za ocjenu pitanja relativne ništavosti, odnosno pobojnosti, predmetne nagodbe.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 4. lipnja 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.