Legislator Case Law & Legislation
Revr-456/2009-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on collective agreement validity, ruling non-signatories cannot claim benefits from expired agreements.

Case Number Revr-456/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected a claim for unpaid holiday and Christmas bonuses. The plaintiff, a union member, argued for payment based on an expired collective agreement, while the defendant contended that the new 2002 agreement superseded the old one. The court held that while the new agreement does not bind non-signatories, the principle of equal treatment under labor law prevents the employer from paying better terms to union members than to non-members, yet the specific claim failed because the old agreement's terms had expired and the new one governed the relationship.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP; čl. 139. st. 2. KU iz 1999.; čl. 195. ZR; čl. 2. ZR: A collective agreement ceases to apply upon the conclusion of a new one, but the employer must ensure equal treatment for all employees regardless of union membership status.

Keywords

AI generated
collective agreement expiration labor law equal treatment union member discrimination holiday bonus claim supreme court appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP
Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl.
čl. 139. st. 2. KU iz 1999.
Iz odredbe čl. 139. st. 2. KU iz 1999. proizlazi da su stranke tog ugovora suglasne da će se sve njegove odredbe primjenjivati nakon proteka vremena na koji je sklopljen sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.
čl. 195. ZR
čl. 2. ZR
Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja… članstva ili ne članstva u sindikatu i dr.).
čl. 393. ZPP
Obzirom da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a revizija nije podnesena u vezi nekog postupovno pravnog pitanja, ovaj sud je odbio reviziju kao neosnovanu primjenom čl. 393. ZPP.
čl. 155. st. 1. ZPP
Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Cited Case Law

AI generated
U-III-1458/2008

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 456/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć. iz Z., kojega zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. iz Z., …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-718/09 od 24. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2598/07 od 30. lipnja 2008., u sjednici održanoj 23. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-718/09 od 24. ožujka 2009. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2598/07 od 30. lipnja 2008. kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos 4.200,00 kn netto sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude i uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 610,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači obje nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev te traži trošak postupka uključivši i trošak revizije.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 4.200,00 kn, koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji mu je tuženik isplatio primjenjujući Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu d.d. koji je sklopljen 23. svibnja 2002. (u daljnjem tekstu: KU iz 2002.) i iznosa koji bi mu bili isplaćeni, kao naknada za Uskrs 2004. i 2005. te regres za godišnji odmor za 2005. i 2006., da je naknada bila isplaćena temeljem odredaba Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. od 22. prosinca 1999. (u daljnjem tekstu: KU iz 1999.), i to kroz institut produžene primjene pravnih pravila sadržanih u tom Kolektivnom ugovoru, a primjenom čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR).

Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj radnik tuženika i član Nezavisnog sindikata radnika HEP-a koji je uz druge sindikate sklopio s tuženikom 22. prosinca 1999. KU iz 1999., a koji se počeo primjenjivati 1. siječnja 2000. Tuženik je KU iz 1999. otkazao, no presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-17/04 od 31. ožujka 2004. taj otkaz je poništen tako da se slijedom čl. 139. KU iz 1999. odredbe tog Kolektivnog ugovora primjenjuju sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Između tuženika i Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a (HES) je 23. svibnja 2002. sklopljen Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu d.d. (u daljnjem tekstu: KU iz 2002.) koji nisu potpisala ostala tri sindikata koja djeluju u okviru tuženika, među ostalim i Nezavisni sindikat radnika HEP-a čiji član je tužitelj. Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Odredbom čl. 205. ZR propisano je:

„Ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.“

Iz odredbe čl. 139. st. 2. KU iz 1999. proizlazi da su stranke tog ugovora suglasne da će se sve njegove odredbe primjenjivati nakon proteka vremena na koji je sklopljen sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Obzirom da je 23. svibnja 2002. sklopljen Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu d.d. (u daljnjem tekstu: KU iz 2002.) to je pravilno pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je prestala primjena ranije sklopljenog Kolektivnog ugovora (KU iz 1999.), jer nakon sklapanja novog kolektivnog ugovora tuženika više ne obvezuje ranije sklopljeni kolektivni ugovor.

Za donošenje odluke u ovom predmetu nije odlučna činjenica što Nezavisni sindikat radnika HEP-a čiji je član tužitelj nije potpisao KU iz 2002. Navedeno stajalište u skladu je s onim Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci tog suda poslovni broj U-III- 1458/2008 od 30. lipnja 2009. U toj odluci Ustavni sud između ostalog ističe „da valja razlikovati obvezatnost kolektivnog ugovora od njegove primjene. U slučaju kad kolektivni ugovor ne sklope svi sindikati aktivni na nekom području (ne)obvezatnost kolektivnog ugovora se očituje u tome da za osobe koje nisu sklopile kolektivni ugovor, ne važi obveza socijalnog mira – te se osobe nisu dužne pridržavati postupka mirenja, odnosno drugog načina mirnog rješavanja kolektivnih sporova ukoliko je isti propisan. Dakle, osobe koje nisu vezane kolektivnim ugovorom, mogu poduzeti štrajk ili drugi oblik industrijske akcije i mimo obveznog mirenja propisanog čl. 203. ZR.

S druge strane primjena kolektivnog ugovora na (sve) radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja… članstva ili ne članstva u sindikatu i dr.). Drugim riječima, na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka, radnik, koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora, može ostvarivati prava, koja je poslodavac obvezan osigurati članovima sindikata s kojim je sklopio (novi) kolektivni ugovor, pri čemu treba imati u vidu da se pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR.“

Kako je tuženik isplatio naknadu iz osnova naknade za Uskrs za 2004. i 2005., te naknadu za regres za godišnji odmor za 2005. i 2006. temeljem KU iz 2002., to ne duguje tužitelju utuženi iznos.

Obzirom da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a revizija nije podnesena u vezi nekog postupovno pravnog pitanja, ovaj sud je odbio reviziju kao neosnovanu primjenom čl. 393. ZPP.

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 23. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.