Rev-x-1071/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1071/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz D., kojeg zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog … Z., kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu G. i p. u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-174/10 od 11. ožujka 2010., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-438/08 od 4. lipnja 2009. u sjednici održanoj 30. studenog 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-438/08 od 4. lipnja 2009. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku s osnova nematerijalne štete isplatiti iznos 36.500,00 kn i to na ime duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti 6.000,00 kn, na ime pretrpljenih fizičkih bolova 5.500,00 kn, na ime pretrpljenog straha 5.000,00 kn, te duševnih bolova zbog naruženosti 20.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi od 15% koja teče od 4. lipnja 2009. pa do konačne isplate, dok je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 13.943,33 kn (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-174/10 od 11. ožujka 2010. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke. Nadalje pod toč. II. izreke tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a sve zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn. Kako vrijednost predmeta spora u ovom predmetu ne prelazi 100.000,00 kn revizija nije dopuštena prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja spomenute zakonske odredbe proizlazi da revizija treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije.

U ovom predmetu riječ je o zahtjevu tužitelja na isplatu iznosa 36.500,00 kn na ime naknade nematerijalne štete koju trpi kao posljedice povrjeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila ... na J. cesti u predjelu D. p., koju je prouzročilo vozilo inozemnih registarskih oznaka.

Predmetna revizija je podnesena zbog slijedećeg pravnog pitanja: da li se krši odredba čl. 4. te čl. 260. st. 1. ZPP te da li je onemogućena stranka u raspravljanju što je sankcionirano čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP ako je stranka imala prigovore na pisano vještačenje te predložila da se vještaci usmeno saslušaju, a sud nije te prigovore dostavio vještacima niti ih pozvao na raspravu radi usmenog saslušavanja.

Smatra da je drugostupanjski sud svoju odluku temeljio na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je u odluci poslovni broj Rev 1614/05 zauzeo stajalište da je stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom kad njezini prigovori na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku niti je on o njima saslušan na glavnoj raspravi, te odluci poslovni broj Rev 3073/90 u kojoj je zauzeo stajalište da je propuštanjem od vještaka zatražiti da se na traženje stranke izjasni o određenoj odlučnoj okolnosti u svezi njegovom nalazom i mišljenjem sud je toj stranci onemogućio raspravljanje pred sudom. Isto tako smatra da je shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno pravnim shvaćanjima drugih drugostupanjskih sudova izražen u presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-125/98.

Međutim, nižestupanjski sud je vezano za postavljeno pravno pitanje temeljio svoju odluku na zaključku da propuštanje prvostupanjskog suda da u cijelosti postupi prema odredbi čl. 260. ZPP i usmeno sasluša vještaka, nije utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke pa takvim postupanjem prvostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 260. ZPP, a da time nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je tuženiku tijekom cijelog postupka pred prvostupanjskim sudom omogućeno raspravljanje pred sudom. Ovo i zbog utvrđenja nižestupanjskog suda da tijekom postupka tuženik nije iznosio konkretne prigovore pa takvi prigovori nisu doveli u pitanje stručnost i vjerodostojnost obrazloženog pisanog mišljenja vještaka.

Prema tome u konkretnom slučaju odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na postavljeno pitanje pošto pobijana odluka nije protivna dosadašnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovakvim pravnim situacijama. Prema tome, imajući na umu sve navedeno, predmetna drugostupanjska presuda nije utemeljena na shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, pa se u konkretnom slučaju postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona u smislu čl. 382. st. 2.

Dakle, nije ispunjena pretpostavka u smislu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenost predmetne revizije, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. studenog 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.