I Kž-701/2003-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ane Garačić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 10. listopada 2002. godine broj K-110/01, u sjednici održanoj 10. prosinca 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika D. M., Č. P., odvjetnika iz Z.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-701/2003-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 63. KZ optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to optuženiku D. N. od 25. ožujka 2001. godine do 11. listopada 2002. godine, optuženiku M. M. od 31. listopada 2001. godine do 11. listopada 2002. godine, te optuženiku D. M. od 8. studenog 2001. godine, pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-701/03-8
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ane Garačić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 10. listopada 2002. godine broj K-110/01, u sjednici održanoj 10. prosinca 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika D. M., Č. P., odvjetnika iz Z.,
r i j e š i o j e:
I. Djelomično se prihvaćaju žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. M., a povodom tih žalbi te žalbi optuženika D. N. i D. M. i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.
II. Uslijed odluke pod I. u ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. M., te u cijelosti žalbe optuženika D. N. i D. M. su bespredmetne.
Obrazloženje
Županijski sud u Splitu, presudom od 10. listopada 2002. godine broj K-110/01 proglasio je krivima optuženike D. N., M. M. i D. M. zbog kaznenih djela protiv imovine, optuženika D. M. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ, a optuženike D. N. i M. M. zbog kaznenog djela pomaganja u kaznenom djelu razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi čl. 38. KZ i na temelju čl. 218. st. 2. KZ optuženik D. M. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, a na temelju čl. 218. st. 2. u svezi čl. 38. KZ i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d. KZ optuženik D. N. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a optuženik M. M. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Na temelju čl. 63. KZ optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to optuženiku D. N. od 25. ožujka 2001. godine do 11. listopada 2002. godine, optuženiku M. M. od 31. listopada 2001. godine do 11. listopada 2002. godine, te optuženiku D. M. od 8. studenog 2001. godine, pa nadalje.
Na temelju čl. 82. KZ od optuženika D. N., M. M. i D. M. oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 4,063.000,00 kn.
Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženici su obvezani na platež troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu i to optuženik D. N. u iznosu od 3.000,00 kn, a optuženici M. M. i D. M. u iznosu od po 5.000,00 kn. Protiv te presude žali se državni odvjetnik iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda u odnosu na optuženika M. M. ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u odnosu na optuženike D. M. i D. N. preinači u odluci o kazni i imovinskopravnom zahtjevu i da se izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju, te donese odluka o imovinskopravnom zahtjevu u odnosu na sve optuženike.
Optuženik D. N. žali se po branitelju T. V., odvjetniku iz S., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži da se na sjednicu vijeća pozove branitelj.
Optuženik M. M. podnio je žalbu po braniteljima J. F., odvjetniku iz S., i A. N., odvjetniku iz Z., (dva podneska), iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno opreza radi da se optuženiku izrekne blaža kazna. Predlaže da se branitelje izvijesti o sjednici vijeća.
Iz svih žalbenih osnova žali se i optuženik D. M. po branitelju Č. P., odvjetniku iz Z., i predlaže da se pobijana presuda ukine odnosno podredno da se optuženiku izrekne blaža zatvorska kazna. Zahtijeva da branitelj bude obaviješten u sjednici vijeća.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 17. rujna 2003. godine broj KŽ-DO-1357/03 predložio je da se žalba državnog odvjetnika u odnosu na prijedlog da se presuda u dijelu koji se odnosi na optuženika M. M. ukine, a preinači u dijelu odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika M., Č. P., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti branitelja optuženika N. i M., odvjetnika T. V.. i J. F. iz S., te A. N., odvjetnika iz Z., koji nisu pristupili, a dostava poziva je bila uredno iskazana, te optuženika D. M. koji ima branitelja i nalazi se u pritvoru, a vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njegova nazočnost bila svrhovita.
Žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. M. su djelomično osnovane, dok su u ostalom dijelu bespredmetne, kao i žalbe optuženika D. N. i D. M. u cijelosti.
Razmatrajući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, po službenoj dužnosti, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, je našao da je povrijeđena odredba čl. 368. toč. 5. ZKP budući iz izreke pobijane presude proizlazi da se od optuženika D. N., M. M. i D. M. oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 4,063.000,00 kn. Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom ne može se izreći solidarno, na što bi upućivala izreka iz pobijane presude, jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 82. KZ, kojim je propisano da će se imovinska korist, koja je ostvarena kaznenim djelom, oduzeti od počinitelja, ali iz tog propisa ne proizlazi da bi obveza plaćanja novčanog iznosa koji odgovara postignutoj imovinskoj koristi, ako oduzimanje imovinske koristi od počinitelja nije moguće, bila solidarna, u slučaju ako je bilo više počinitelja jednog kaznenog djela, izvršenjem kojeg je postignuta imovinska korist. Ako je u počinjenju kaznenog djela sudjelovalo više počinitelja, imovinska korist će se oduzeti samo od onih počinitelja kojima je korist pribavljena, a ako je korist pribavljena svima oduzet će se od svih, ali prema visini za svakog pojedinačno, a ukoliko se ne može utvrditi da bi netko ostvario više, a netko manje, onda će počinitelji plaćati korist koju su zajedno postigli, u jednakim dijelovima.
U konkretnom slučaju nije utvrđeno tko je počinjenjem djela ostvario koliku korist, osim što iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da optuženik D. N. nije tražio posebnu naknadu, niti je pak istu i dobio, što je i u proturječju sa izrekom presude, čime je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, koju nadalje ovaj sud nalazi i u navodu da se oduzeta imovinska korist dosuđuje oštećenoj obitelji Z. na ime imovinskopravnog zahtjeva, iako o njemu uopće nije odlučeno, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.
Potrebno je reći da mjera oduzimanja imovinske koristi ima supsidijarni karakter u odnosu na imovinskopravni zahtjev o čemu će prvostupanjski sud voditi računa u ponovljenom postupku, kao i da, ako oduzimanje novca nije moguće, sud će počinitelje obvezati na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu.
Nadalje, opravdano državni odvjetnik ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 7. ZKP budući nije riješen predmet optužbe u odnosu na kazneno djelo iz čl. 333. KZ, s obzirom da je državni odvjetnik za odnosno kazneno djelo, u odnosu na sve optuženike, odustao od daljnjeg kaznenog progona.
Državni odvjetnik je optužnicu, u odnosu na optuženika N. u cijelosti, a u odnosu na ostale optuženike djelomično izmijenio, ali nakon završetka dokaznog postupka, što je protivno čl. 341. st. 1. ZKP pa će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud voditi računa o tome, budući se presuda može odnositi samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici, ali samo do završetka dokaznog postupka.
Nakon izmjene optužnice optuženik će se očitovati o njezinoj osnovanosti sukladno odredbi čl. 320. st. 4. ZKP. (čl. 341. st. 4. ZKP)
Osnovane su žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP koji izreku pobijane presude u odnosu na tog optuženika nalaze nerazumljivom. Naime, izreka presude mora biti jasna i nedvosmislena, opis radnje izvršenja takav da ne izaziva nikakve dileme niti sumnje i da sadrži sve ono što je neophodno, a u konkretnom slučaju ne sadrži ni najosnovnije radnje, činjenice i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela za koje je prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika M.. To čak niti kada se sagleda cijeli činjenični opis, za sve optuženike i za koji je potrebno napomenuti da je neuobičajen i protivan odredbi čl. 359. u svezi čl. 355. ZKP, na što opravdano upire državni odvjetnik u žalbi.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti sve navedene povrede na koje je ukazano ovom odlukom, pazeći pri tome koju optužnicu će uzeti kao osnovu za raspravljanje, provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge po prijedlozima stranaka, kao i one za koje po službenoj dužnosti odluči da ih je neophodno provesti, a sve u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, jer već opstojnost bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP pravilnost činjeničnog stanja, utvrđenog pobijanom presudom, dovodi u pitanje. Nakon toga će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će i obrazložiti u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku.
Iz navedenih razloga, po službenoj dužnosti, te djelomičnim prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika i optuženika M., na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci, uslijed čega su u ostalom dijelu navedene žalbe bespredmetne, te u cijelosti žalbe optuženika N. i M..
U Zagrebu, 10. prosinca 2003. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.