Gzp-257/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 257/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja K. i. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagatelja od 18. veljače 2009., dana 5. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku se odbacuje.

Obrazloženje

Predlagatelj je dana 18. veljače 2009. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09-dalje:ZS) u kojem je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2489/99 pokrenut prijedlogom Republike Hrvatske protiv predlagatelja radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige, a koji se povodom žalbe vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžovr- 159/09.

Zahtjev je nedopušten.

Naime, u ovom slučaju predlagatelj je podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2489/99, a koji se povodom žalbe vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžovr-159/09.

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, u konkretnom slučaju, ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje, obzirom da je predmetni zahtjev podnesen zbog duljine trajanja postupka koji se vodi povodom prijedloga za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

To znači da kada je riječ o postupcima u građanskim stvarima, mora se raditi o nekom pravu materijalnopravne prirode koje je zaštićeno pravnim poretkom, a što se shodno odnosi i na obveze, dok je pak u ovom slučaju riječ o postupku u kojem se meritorno ne odlučuje o pravima i obvezama predlagatelja.

Naposljetku, navedena odredba oslanja se na čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je preuzeta na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02 - dalje: Konvencija), koja Konvencija u čl. 6. st. 1. također jamči pravo na suđenje u razumnom roku.

Slijedom iznesenog, kako nisu ostvarene pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. veljače 2010.

SUDAC:

Željko Glušić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.