I Kž-140/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-140/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 40. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 23. svibnja 1996. godine, br. K-19/94-28, u sjednici održanoj 18. siječnja 2000. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. A. Š., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja te se izriče da je opt. A. Š. djelom zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo teške tjelesne povrede iz čl. 99. st. 1. u vezi s čl. 33. st. 1. KZ-a.

II. Na temelju odredbe čl. 339. toč. 6. ZKP/93

protiv opt. A. Š. (osobni podaci kao u izreci prvostupanjske presude)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi: dana 8. rujna 1993. godine oko 5,30 sati u P., a prethodno tukavši svoju suprugu Š. K. pokraj autobusnog stajališta u ul., koja je tom prilikom glasno zvala u pomoć i na čiji poziv su joj došli pomoći njezin otac i majka S. P. i M., te brat S. Z., dovikivao istima da će ih sve ubiti, a zatim nakon svađe i sukoba u cilju da teško tjelesno povrijedi S. P. i Z., osobnim automobilom marke "Fiat UNO" reg. oznake … započeo vožnju u smjeru P., te skrenuo s kolnika u desno i vozio travnatim pojasom prema S. P. i Z. koji su se da izbjegnu udar automobilom, sklonili u garažni ulaz ispred kbr. 18, nakon čega su nastavili kretanje duž ograde kuće prema svojoj kući, dok je opt. Š. A. okrenuvši se automobilom kod autobusnog stajališta, prošao kraj njih, vozeći se u smjeru Čakovca, da bi se ponovno okrenuo u visini kbr. 12 i krenuo vozeći u smjeru P., te ponovno skrenuo u desno van kolnika na travu kraj ceste i u njihovom smjeru, koji su, da bi izbjegli udar automobilom skočili i to S. Z. na ciglenu ogradu kuće br. , a S. P. na betonsku ogradu kuće br. 16, dok je automobil brzinom od oko 35 km/h prednjom desnom stranom snažno udario u ogradu, a zatim S. P. i Z. nastavili kretanje uz ogradu kuće, do svog dvorišta i sklonili se u svoju kuću,

dakle, da bi s umišljajem započeo, ali nije dovršio da druge teško tjelesno povrijedi,

pa da bi time počinio kaznena djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom povredom u pokušaju opisano i kažnjivo po čl. 91. st. 1. u vezi s čl. 33. st. 1. KZ.

Na temelju odredbe čl. 91. st. 1. ZKP/93 troškovi kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/93 padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. A. Š. proglašenje krivim zbog dva kaznena djela iz čl. 40. st. 1. KZRH u vezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, koja su činjenično opisana u njezinoj izreci. Za svako kazneno djelo utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca, pa mu je na temelju odredbe čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 90. st. 1. ZKP/93 osuđen je na naknadu troškova kaznenog postupka oštećenima u iznosu od 3.135,00 kn.

Protiv te presude pravodobno je podnio žalbu optuženik po svom branitelju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući na temelju odredbe čl. 360. st. 1. i 2. ZKP/93, u pisanom podnesku od 30. travnja 1997. godine, br. KTŽ-364/97 predložio je da se žalba optuženika odbije.

Povodom žalbe optuženika ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, je po službenoj dužnosti utvrdio da je nastupila apsolutna zastara za kazneno gonjenje u pogledu kaznenih djela teške tjelesne povrede. Kako se, prema odredbi čl. 339. toč. 6. ZKP/93 kazneno gonjenje ne može poduzeti zbog kaznenog djela za koje je nastupila zastara, trebalo je na temelju odredbe čl. 399. ZKP/93 optužbu odbiti, kako je to riješeno u izreci ove presude.

Naime, 1. siječnja 1998. godine stupio je na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine", br. 110/97), koji je odredbom čl. 99. st. 1. za kazneno djelo teške tjelesne ozljede propisao kaznu zatvora od 3 mjeseca do 3 godine, dok je raniji kazneni zakon KZRH, za to djelo propisao kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina.

Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KZ propisano da se, u slučaju, ako se nakon počinjenja kaznenog djela zakon izmijeni, obvezno treba primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja, a novi zakon je nedvojbeno blaži, u ovom predmetu primijenjen je novi Kazneni zakon prema kojem je u skladu s odredbom čl. 99. st. 1. KZ-a, s obzirom na izneseno nastupila apsolutna zastara.

S obzirom da je optužba odbijena, troškovi kaznenog postupka iz čl. 87. st. 1. toč. 1. do 5. ZKP/93 na temelju čl. 91. st. 1. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

Na temelju svega naprijed navedenog, u skladu s odredbom čl. 390. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Raso v.r.

Milan Gudelj v.r.