Pst-189/2013-1 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pst-189/13

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika pod 1 Ž. G., pod 2 V. G., pod 3 M. G. i pod 4 K. G., svi iz S., svi zastupani po pun. D. K. odvj. u S., protiv tuženika-protužitelja Š. L. iz K., L., D., zastupan po pun. M. B. odvj. u S., radi donošenja oduke koja zamjenjuje ugovor o najmu stana i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 05. rujna 2014.god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja-protutuženika pod 1 – pod 4 M. V. odvj. u S. i zamj. pun. tuženika- protutužitelja I. K. odvj. u S., dana 19. rujna 2014.godine,

r i j e š i o j e :

I Odbija se povlačenje tužbe od strane tužitelja-protutuženika pod 2 V. G., pod 3 M.

G. i pod 4 K. G..

II Odbija se preinaka tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na oznaku najmoprimca u uvodnom dijelu Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) i točku I Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) na način da iste glase;

„Tužitelj Ž. G. iz S., OIB: .. kao najmoprimac s jedne strane i tuženik Š. L. iz K., L.- kao najmodavac s druge strane, sklapaju Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom).

Najmodavac daje, a najmoprimac prima u najam stan u S., površine 77,20 m2, položen na drugom katu, sa južne strane nekretnine označene kao čest.zgr. 3904, upisana u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., koji stan će koristiti zajedno sa članovima obiteljskog domaćinstva V. G. iz S., OIB: …M. G. iz S., OIB: …i K. G. iz S., OIB: …“.

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„-Tužitelji Ž. G. iz S., V. G. iz S., M. G. iz S., , i K. G. iz S., kao najmoprimci i tuženik Š. L. iz K., O. D., L. kao najmodavac, sklapaju sljedeći:

UGOVOR O NAJMU STANA

(SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM)

I

Najmodavac daje, a najmoprimci primaju u najam stan u S., površine 77,20 m2, položen na drugom katu, sa južne strane nekretnine označene kao čest.zgr. 3904, upisane u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S..

II

Stan se sastoji od: tri sobe sa pripadajućim sporednim prostorijama.

III

Prema izračunu koji je izrađen u skladu s Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje visine zaštićene najamnine (NN 40/97) i Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje visine zaštićene najamnine (NN 117/05) najmoprimcima je utvrđena zaštićena najamnina u iznosu od mjesečno 201,77 kn. Sastavni dio ovog Ugovora je Izračun zaštićene najamnine, izrađen od G. S., Službe za imovinsko- pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima, Odsjek za poslove stanovanja od 17. 09. 2010 godine.

IV

Najamnina se plaća mjesečno i to najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec uplatom putem pošte na kućnu adresu najmodavca.

V

Najmoprimci su dužni uz najamninu plaćati i ostale troškove koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i to: komunalnu naknadu, čistoću i vodnu naknadu putem naloga za plaćanje, a troškove struje za stubišnu rasvjetu, dizala, utrošak vode i sl. Stambenoj zgradi – upravitelju u skladu sa zakonom i međuvlasničkim ugovorom.

VI

Najmoprimci imaju pravo u zgradi koristiti zajedničke dijelove, uređaje i prostorije kao i zemljište koje pripada zgradi.

VII

Najmodavac daje u najam najmoprimcima stan koji je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se stan nalazi na dan sklapanja ovog ugovora.

VIII

Najmodavac će snositi pripadajući suvlasnički dio troška za radove na održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji se sukladno Uredbi o održavanju zgrada (NN 64/97), financiraju iz sredstava zajedničke pričuve, a skladnu s usvojenim programom održavanja zgrade. Najmoprimci snose troškove održavanja stana, te se obvezuju održavati stan u uporabljivom stanju.

IX

Najmoprimci mogu koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove, uređaje i prostorije u zgradi i zemljište koje služi za uporabu zgrade u skladu s njihovom namjenom. Najmoprimac je dužan pri korištenju stana postupiti pažljivo i čuvati stan i zgradu od kvara i oštećenja. Najmoprimci ne mogu dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati putnicima ili turistima bez dopuštenja najmodavca.

X

Ako najmodavac nakon sklapanja ovog ugovora utvrdi: da najmoprimac u stanu - dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost, da je najmoprimac stekao u vlasništvo useljivu kuću ili stan, najmoprimac gubi pravo na zaštićenu najamninu. U slučaju iz st. 1. alineja 1 i 2 ove točke, najmoprimac je dužan plaćati najmodavcu najamninu koju će isti slobodno ugovoriti, te o tome sačiniti pisani ugovor.

XI

Najmodavac ima pravo pregledati stan i druge prostorije koje najmoprimci koriste na osnovi ovog ugovora i to dva puta godišnje, a u slučaju oštećenja ili radi sprječavanja nastanka štete i unutar tih rokova.

XII

Ovaj ugovor se sklapa na neodređeno vrijeme.

XIII

Najmoprimci su dužni koristiti se stanom, zajedničkim dijelovima stana i uređajima u zgradi i zemljištem koje služi za uporabu zgrade, na način da ih čuvaju od oštećenja. Najmoprimci ne smiju obavljati preinake u stanu, zajedničkim prostorijama i na uređajima iz st. 1 ove točke bez prethodne suglasnosti najmodavca.

XIV

Na prava i obveze ugovornih strana koje nisu određene ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova. Prava i obveze ovog ugovora nastaju danom njegovog sklapanja.

XV

Eventualnim sklapanjem ugovora o kupnji stana između najmoprimaca i najmodavca prestaje u cijelosti važenje ovog ugovora.

NAJMODAVAC:

NAJMOPRIMCI

Š. L. Ž. G.

V. G.

M. G.

K. G.

-Prava i obveze iz ovog Ugovora nastaju danom pravomoćnosti ove presude.

-Ova presuda u cijelosti nadomješta Ugovor o najmu stana, te je po pravomoćnosti iste tužitelj dužan po jedan primjerak dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave i nadležnoj Poreznoj upravi.

-Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima-protutuženicima pod 1 – pod 4 troškove parničnog postupka“.

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi;

„-Dužni su tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4, solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete i svih koristi koji su ostvarili za vrijeme posjedovanja predmetnog stana u periodu od 16. srpnja 2008 g., do 28. veljače 2014 g., isplatiti tuženiku- protutužitelju ukupan iznos od 167.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. kolovoza 2008 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. rujna 2008 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. listopada 2008 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. studenog 2008 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. prosinca 2008 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. siječnja 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. veljače 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. ožujka 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. travnja 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. svibnja 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. lipnja 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. srpnja 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. kolovoza 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. rujna 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. listopada 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. studenog 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. prosinca 2009 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. siječnja 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. veljače 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. ožujka 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. travnja 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. svibnja 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. lipnja 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. srpnja 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. kolovoza 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. rujna 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. listopada 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. studenog 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. prosinca 2010 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. siječnja 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. veljače 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. ožujka 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. travnja 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. svibnja 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. lipnja 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. srpnja 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. kolovoza 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. rujna 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. listopada 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. studenog 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. prosinca 2011 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. siječnja 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. veljače 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. ožujka 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. travnja 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. svibnja 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. lipnja 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. srpnja 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. kolovoza 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. rujna 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. listopada 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. studenog 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. prosinca 2012 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. siječnja 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. veljače 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. ožujka 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. travnja 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. svibnja 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. lipnja 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. srpnja 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. kolovoza 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. rujna 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. listopada 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. studenog 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. prosinca 2013 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. siječnja 2014 g., pa do isplate,

-na iznos od 2.500,00 kn počev od 15. veljače 2014 g., pa do isplate,

s tim da zakonske zatezne kamate na pojedinačne navedene iznose teku od dospijeća pa do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodila tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

-Dužni su tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku –protutužitelju parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja (po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena) na predmetni iznos teče od dana presuđenja, pa sve do isplate“.

III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 i pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G. iz S., su dana 22. prosinca 2010 god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika- protutužitelja, u kojoj navode da je pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G. nositelj stanarskog prava na stanu koji se nalazi u S., u kući označenoj kao čest.zgr. 3904, upisanoj u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., anagrafske oznake …, položenog na drugom katu zgrade sa južne strane, ukupne površine 77,20 m2, koji se sastoji od tri sobe sa pripadajućim sporednim prostorijama.

Navode da pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G. koristi naprijed navedeni stan na temelju sklopljenog Ugovora o korištenju stana od 08. studenog 1967 god., sklopljenog između pravnog prednika tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G. i Poduzeća za izgradnju S.-S., kao organizacije za gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, zastupanog po R. B., kojim je utvrđeno da je pravni prednik tužitelja- protutuženika pod 1 nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u zgradi, u… na drugom katu davaoca stana na korištenja S. A.. Predmetnim ugovorom utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u zgradi, na drugom katu davaoca stana na korištenja S. A..

U opisanom stanu stanuje pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 Z. G., zajedno sa članovima svoga obiteljskog domaćinstva, tužiteljem pod 1 Ž. G., sinom tužiteljicom pod 2 V. G. nevjestom, te tužiteljem pod 3 M. G., unukom i tužiteljicom pod 4 K. G., unukom.

Nadalje navode da je tuženik-protutužitelj vlasnik opisanog stana, a sve temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. srpnja 2008 god., između mal. L. Š. i A. Z.. A. Z. je stekao u vlasništvo predmetni stan temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2007 god., dok je M. S. postao vlasnikom predmetnog stana temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti S. A..

Ističu da su se obratili tuženiku-protutužitelju pismenom, uputivši ga njegovom punomoćniku, a u privitku kojeg dopisa je upućen i Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, koji ugovor je potpisan od strane tužitelja-protutuženika, te je na adresu punomoćnika poštanskom uputnicom doznačen iznos zaštićenog najma za listopad 2010 god., (uplaćena na ime punomoćnika tuženika-protutužitelja), kao i Izračun zaštićene najamnine od strane grada S. i Ugovor o korištenju stana od 09. studenog 1967 god., a u kojem pismenu je tužitelj-protutuženik zatražio potpis ugovora o najmu od strane tuženika-protutužitelja kao najmodavca, te dostavu potpisanog ugovora tužitelju-protutuženiku. Punomoćnik tuženika- protutužitelja se je oglasio pismenom od 25. listopada 2010 god., da više nije punomoćnik tuženika-protutužitelja. Stoga je predmetno pismeno dostavljeno izravno tuženiku- protutužitelju na kućnu adresu uz povratnicu, koje pismeno isti nije zaprimio, a na kojoj poštanskoj kuverti stoji naznaka obaviješten. Budući da iznos od 201,77 kn uplaćen na ime zaštićene najamnine nije vraćen uz vraćeno pismeno od 25. listopada 2010 god., pretpostavlja se da je punomoćnik tuženika-protutužitelja isti iznos predao tuženiku-protutužitelju.

Nadalje navode da tuženik-protutužitelj do dana današnjeg nije potpisao predočene Ugovore o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pa je tužitelj-protutuženik sukladno Izračunu mjesečne zaštićene najamnine SDŽ, G. S. S. za imovinsko pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima, odsjek za poslovni prostor i poslove stanovanja od 17. rujna 2010 god., izvršio uplatu najamnine u iznosu od 201,77 kn, na adresu punomoćnika tuženika-protutužitelja za listopad 2010 god., te istog izvijestio o izvršenoj uplati o čemu svjedoči gore naznačeno pismeno, a budući da je isti putem pismena iskazao da više nije punomoćnik tuženika-protutužitelja, a tuženik-protutužitelj ne zaprima pismena o čemu svjedoči naznačena kuverta na kojoj je naznačeno obaviješten, navode da će u buduće izvršavati uplatu zaštićene najamnine na sudski depozit.

Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom čl. 33. st. 3. Zakona o najmu stanova sa zaštićenom najamninom, tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 i pravni prednik tužitelja- protutuženika pod 1 pok. Z. G. iz S., predložili su sudu da donese odluku pobliže navedenu u toč. I izreke presude.

Podneskom od 04. listopada 2012 god., tužitelj-protutuženik pod 1 Ž. G. je izvijestio sud da je kao sin jednini zakonski nasljednik prvotno označenog tužitelja pok. Z. G. iz S.

U odgovoru na tužbu od 14. ožujka 2013 god., tuženik-protutužitelj navodi da je dana 06. travnja 2010 god., pred ovim sudom ustao tužbom protiv prvotno označnog tužitelja pok. Z. G. (pravnog prednika tužitelja-protutuženika pod 1 na čijem navodnom stambenom pravu tužitelji-protutuženici temelje tužbu i tužbeni zahtjev), zahtijevajući da se istom naloži da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, preda predmetni stan tuženiku-protutužitelju u materijalni i zakoniti posjed, slobodan od svih stvari i osoba.

Ovaj sud je presudom zbog ogluhe posl. br. P 1-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., naložio prvotno označenom tužitelju pok. Z. G., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uvesti tuženika-protutužitelja u materijalni i zakoniti posjed predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, a koji je položen na drugom katu južne strane zgrade anagrafske oznake …u S. sagrađene na čest.zgr. 3904, upisane u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., koji stan se sastoji od tri sobe sa pripadajućim sporednim prostorijama, ukupne površine 77,20 m2.

Prvotno označeni tužitelj pok. Z. G. je kao tuženik u tom predmetu, preminuo dana 22. prosinca 2010 god., (tijekom žalbenog roka protiv navedene Presude zbog ogluhe), stoga je rješenjem ovog suda posl.- br. P1-1820/10 od 10. studenog 2011 god., utvrđeno da je dana 22. prosinca 2010 god., po sili zakona nastupio prekid postupka, te je pozvan tuženik-protutužitelj pod 1 Ž. G. kao nasljednik da preuzme prekinuti postupak. Tuženik-protutužitelj pod 1 Ž. G. je protiv navedene presude zbog ogluhe i rješenja ovog suda, podnio žalbu, no iste su odbijene kao neosnovane.

Sukladno navedenom, presudom Županijskog suda u Splitu posl. b. Gžmal-662/2012 od 13. srpnja 2012 god., potvrđena je presuda zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., dok je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžmal- 662/2012-2 od 13. srpnja 2012 god., potvrđeno rješenje ovog suda posl. br. P1-1820/10 od dana 10. studenog 2011 godine.

Tuženik-protutužitelj nadalje navodi da je dana 27. rujna 2012 god., a na temelju naprijed navedenih ovršnih isprava, podnio ovom sudu prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, kojem prijedlogu je udovoljeno rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-5926/12 od 19. listopada 2012 godine.

Svrsishodnim drži istaknuti kako se dostava navedenog rješenja o ovrsi tužitelju- protutuženiku pod 1 Ž. G., nije mogla izvršiti na adresi u S., uslijed čega je istome postavljen privremeni zastupnik u osobi odvj. N. J.. Navedena okolnost upućuje na zaključak kako tužitelji-protutuženici pod 1-pod 4 ne borave u predmetnom stanu, a što samu tužbu čini apsurdnom.

Međutim, ono što je neprijeporno u konkretnom slučaju jest činjenica da su tužbeni zahtjev istaknut u parnici pred ovim sudom pod posl. br. P1-1820/10 (koja je pravomoćno okončana kako je naprijed navedeno) i tužbeni zahtjev koji predstavlja predmet ove parnice, sadržajno kontradiktorni i uzajamno inkompatibilni, stoga pravomoćnost presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., predstavlja zapreku vođenju ove parnice. Sukladno navedenom, ističe prigovor „res iudicata“, te predlaže tužbu odbaciti bez daljnjeg raspravljanja, sukladno odredbi čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Nadalje navodi da je odredbom čl. 33. st. 2. Zakona o najmu stanova, propisano da je najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona, dok je odredbom st. 3. istog članka, propisano da je najmoprimac ovlašten tražiti od suda donošenje presude koje će zamijenit takav ugovor, i to u roku od tri mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca (uz ogluhu najmodavca) ili odbijanja zaključenja ugovora. Uvažavajući stav judikature izražen na zajedničkim sastancima Vrhovnog suda RH i Županijskih sudova kako se ipak ne radi o prekluzivnom, već od instruktivnom roku, ističe kako se okolnost da rokovi iz čl. 33. st. 2 i 3. Zakona o najmu stanova, nisu prekluzivnog karaktera, ne bi smjela tumačiti na način da pitanje roka gubi svaku važnost i da ne postoji vremensko ograničenje za najmoprimca do kada on može koristiti mogućnost/obvezu podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana. Posebno ističe kako je Zakon o najmu stanova stupio na snagu 1996 god., dok je predmetni zahtjev o sklapanju ugovora o najmu podnesen u studenom 2010 god., a predmetna tužba dana 22. prosinca 2010 godine. Opisani vremenski odmak se ne može smatrati razumnim, niti pravdati instruktivnom prirodom rokova iz čl. 33. st. 2 i 3 Zakona o najmu stanova.

Osim toga, tuženik-protutužitelj osporava da bi pravni prednik tužitelja-protuuženika pod 1 pok. Z. G. na bilo koji način stekao stanarsko pravno na predmetnom stanu (već bi riječ mogla eventualno biti o pravu korištenja), a sve budući isti stan nije predstavljao društveno vlasništvo obzirom da je bio izuzet od nacionalizacije, što proizlazi i iz povijesnog zemljišno- knjižnog izvatka koji dostavlja u privitku. Stoga pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 temeljem ugovora o korištenju stana priloženog uz tužbu nije mogao steći stanarsko pravo, imajući u vidu odredbu čl. 3. Zakona o stambenim odnosima, posljedično i aktivnu legitimaciju tužitelja. Štoviše pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 je za vrijeme trajanja navodnog stanarskog prava bio suvlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 771/4 upisane u Z.U. 11278, K.O. S., a koja okolnost anulira mogućnost egzistiranja stanarskog prava na koje se pozivaju tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4.

Međutim, sve kada bi se i prihvatila teza da je prednik tužitelja-protutuženika pod 1 stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, to se naznačivanje četvero tužitelja kao aktivno legitimiranih stranaka iskazuje pogrešnim, obzirom da ne mogu svi biti titularni prava na koje se pozivaju, a što na dodatan način ukazuje na neosnovanost/promašenost tužbe i samog zahtjeva.

Na raspravnom ročištu održanom dana 10. travnja 2013 god., tužitelji –protutuženici pod 1 – pod 4 su učinili nespornim da je donesena presuda zbog ogluhe ovog suda na koju se poziva tuženik-protutužitelj, ali ističu da se je ista odnosila na pravnog prednika tuženika- protutužitelja pod 1 pok. Z. G., a protiv kojega je pokrenut i ovršni postupak na kojega se poziva tuženik-protutužitelj. Ističu da je tuženik-protutužitelj tijekom ovršnog postupka bez donesenog rješenja o nasljeđivanju, označio kao ovršenika njegovog sina - tužitelja– protutuženika pod 1 Ž. G., kao zakonskog nasljednika, a čime smatraju da je takav način raspolaganja identitetom ovršenika protivan zakonu, te su od ovog suda zatražili da ih uputi na utvrđenje nedopustivosti ovrhe.

Na istom raspravnom ročištu tuženik-protutužitelj navodi da nije točno da bi tužitelj- protutuženik pod 1 Ž. G. bio legitimiran tek u ovršnom postupku, a obzirom da je isti u parničnom postupku vođenom pod posl. br. P1-1820/10 bio legitimiran kao tuženik već u otvorenom žalbenom roku protiv prvostupanjske presude, te je upravo tužitelj-protutuženik pod 1 podnio žalbu protiv presude pod navedenim posl. brojem.

Tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 na istom ročištu ističu da se je pokrenuta ovrha odnosila na pravnog prednika tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G., a podredno na tužitelja-protutuženika pod 1 Ž. G., dok se ne odnosi na ostale članove domaćinstva, a koji su sukladno zakonu stekli status zaštićenih najmoprimaca, pa je iz tog osnova predmetna ovrha neovršiva.

U podnesku od 28. veljače 2014 god., tuženik-protutužitelj navodi da tužitelji- protutuženici pod 1 - pod 4 nisu stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova, ex lege mogli steći status zaštićenog najmoprimca, budući sukladno odredbi čl. 30. st. 2 Zakona o najmu stanova, nositelj stanarskog prava koji je to pravo stekao po propisima Zakona o stambenim odnosima, danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, ex lege stječe pravni položaj najmoprimca, a ne pravni položaj zaštićenog najmoprimca. Prava i obveze zaštićenog najmoprimca stječu se tek zaključenjem ugovora o najmu stana ili ishođenjem presude koja zamjenjuje taj ugovor, a nositelj stanarskog prava se sve do tog trena nalazi u isključivo pravnom položaju najmoprimca.

Nadalje, na više zajedničkih sjednica Vrhovnog suda RH i Županijskih sudova, većina je prihvatila mišljenje da na strani bivšeg stanara, uz to što je ex lege stekao prava i obveze najmoprimca, postoji obveza sklapanja ugovora o najmu s vlasnikom stana. Koncepcija Zakona o najmu stanova se zasniva na ugovornoj osnovi, i Zakon nigdje ne predviđa mogućnost korištenja stanom ako osoba koja ima pravni položaj najmoprimca i vlasnik stana ne urede svoje odnose ugovorom o najmu. Rok od 6 mjeseci iz čl. 33 st. 2, odnosno daljnji rok od 3 mjeseca i čl. 33. st. 3 Zakona o najmu stanova, u kojem je najmoprimac dužan podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana, odnosno podnijeti tužbu radi donošenja presude koja će zamijeniti taj ugovor, nisu prekluzivni rokovi, već ih treba cijeniti kao razumne rokove uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja. Dakle, tolerira se prekoračenje tih rokova u razumnom trajanju ovisno o razlozima prekoračenja. Međutim, prekoračenje rokova u trajanju od 14 godina, nikako se ne može smatrati razumnim trajanjem.

Nastavno na navedeno, onaj najmoprimac (bivši nositelj stanarskog prava) koji bez opravdanih razloga u razumnom roku ne zaključi s vlasnikom ugovor o najmu stana, odnosno ne podnese tužbu radi donošenja presude koja će zamijeniti taj ugovor, stan koristi bez valjane pravne osnove, i u tom slučaju vlasnik ima pravo tužbom tražiti iseljenje najmoprimca (bivšeg nositelja stanarskog prava), jer je najmoprimac izgubio pravo na zaključenje ugovora o najmu stana uz ugovaranje zaštićene najamnine.

Tuženik-protutužitelj ponovno ističe da je pred ovim sudom ishodio pravomoćnu presudu radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., te pravomoćno rješenje o ovrsi radi predaje nekretnine u posjed – doneseno na temelju navedene presude.

Nadalje ističe da ima pravni interese potraživati od tužitelja-protutuženika pod 1 – pod 4 kao nepoštenih posjednika, naknadu svih šteta i koristi koje su isti imali koristeći stvar u njegovom vlasništvu bez ikakvog osnova i prava na posjed (čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Takva naknada štete, odnosno nepripadajuća korist nepoštenog posjednika se očituje u neplaćanju prosječne tržišne najamnine/onemogućavanja tuženika- protutužitelja uprihoditi iznos prosječene mjesečne najamnine za stan istih obilježja, površine i iste lokacije kao što je predmetni stan, i to od dana kada je stekao vlasništvo istog stana, pa sve do predaje u posjed predmetnog stana.

Navodi kako predmnijeva da je riječ o iznosu od 2.500,00 kn mjesečno, a kako među strankama nije sporna činjenica da je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana temeljem ugovora o kupoprodaji od 16. srpnja 2008 god., sklopljenog sa prodavateljem Z. A., te kako među strankama nije sporno da upravo tužitelji-protutuženici pod 1 - pod 4 koriste predmetni stan, to je za period od stjecanja prava vlasništva predmetnog stana 16. srpnja 2008.god., pa do 28. veljače 2014.god., istaknuo protutužbeni zahtjev, te predložio sudu da donese odluku kojom će tužitelje-protutuženike solidarno obvezati na isplatu iznosa od ukupno 167.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od 2.500,00 kn, teče od 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, počev od 15. kolovoza 2008 godine.

Na raspravnom ročištu održanom dana 04. travnja 2014 god., tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 navode da je predmet ovrhe u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Ovr-5926/12, presuda zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10, a koja je donijeta u postupku u kojem se nije raspravljalo o ovoj pravnoj stvari, dok je predmetna tužba podnesena, ne kao razlog eventualne prepreke ovrsi, već znatno prije. Nesporno je nadalje da tužitelji-protutuženici pod 1 –pod 4, samim Zakonom imaju status koji se traži ovom tužbom, pa stoga ne stoji tvrdnja tuženika-protutužitelja da se radi o presuđenoj stvari. Pri tom posebno ističu činjenicu da je tuženik–protutužitelj stekao predmetnu nekretninu za vrijednost oko 10.000,00 EUR-a.

Tužitelji-protutuženici pod 1-pod 4 su na raspravnom ročištu održanom dana 13. travnja 2014 god., u odnosu na istaknuti protutužbeni zahtjev istaknuli prigovor zastare potraživanja.

Na istom raspravnom ročištu, tuženik-protutužitelj ističe da nema govora da bi u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, a sve imajući u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa tako i praksu viših sudova koja je dostavljena u predmetni spis.

Podneskom od 05. rujna 2014 god., tužitelji-protutuženici pod 1-pod 4 su preinačili tužbu na način opisan u izreci rješenja, dok su na raspravnom ročištu održanom dana 05. rujna 2014 god., tužitelji pod 2, pod 3 i pod 4 izjavili da povlače tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Na istom raspravnom ročištu, tuženik-protutužitelj je izjavio da se protivi povlačenju od strane tuženika pod 2, pod 3 i pod 4, a isto tako i preinaci tužbe pisanim podneskom 05. rujna 2014 godine.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o korištenju stana br. 4424 od 08. studenog 1967 god., potvrde o uplati poštanske uputnice od 13. listopada 2010 god., omota preporučene poštanske pošiljke od 05. studenog 2010 god., omota preporučene pošiljke SDŽ G. S. od 22. rujna 2010 god., obavijesti G. S., Služba za imovinsko-pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima odsjek za poslovni prostor i poslove stanovanja od 17. rujna 2010 god., izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 17. rujna 2010 god., G. S., Služba za imovinsko-pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima, potvrde o primitku pošiljke od 05. studenog 2010 god., zahtjev tužitelja-protutuženika pod 1-pod 4 sa potvrdom o primitku pošiljke od 05. studenog 2010 god., nacrta ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 29. rujna 2010 god., povratnice-obavijesti o prijamu/uručenju od 15. listopada 2010 god., zahtjeva tužitelja-protutuženika pod 1-pod 4 od 13. listopada 2010 god., povijesnog izvatka iz zemljišne knjige br.

S.I.3773 od 01. ožujka 2010 god., obavijesti PU Sektor upravnih inspekcijskih i poslova civilne zaštite od 10. lipnja 2010 god., pet uvjerenja o prebivalištu PU Splitsko-dalmatinska od 08. lipnja 2010 god., obavijesti pun. tuženika- protutužitelja od 25. listopada 2010 god., Smrtnog lista ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Matični ured od 16. veljače 2012 god., prijedloga za ovrhu zaprimljenog kod ovog suda pod posl. br. Ovr-5926/12 dana 27. rujna 2012 god., rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-5926/12 od 19. listopada 2012 god., rješenja ovog suda posl. br.

Ovr-5926/12 od 07. veljače 2013 god., povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest.zgr. 3904 br. S.I. 9055/10 od 30. ožujka 2010 god., rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-Ovr- 1414/13 od 12. rujna 2013 god., rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžp-1232/13 od 31. listopada 2013 god., presudu Vrhovnog suda br. Rev-36/09-2 od 15. veljače 2012 god., br. Rev-1080/08-2 od 19. listopada 2011 god., i br. Rev-1158/10-2 od 31. kolovoza 2011 god., potvrde o prebivalištu od 07. svibnja 2010 god., obavijest Porezne uprave, područni ured- Ispostava S. od 15. travnja 2014 god., pravnog stajališta sadržanog u odluci Vrhovnog suda RH br.

Rev-1500/89 od 10. siječnja 1990 god., presude ovog suda posl. br. I P-2275/05 od 23. ožujka 2010 god., presude Županijskog suda u Split br. Gžo-38/11 od 14. rujna 2011 god., te se spisa predmeta ovog suda posl. br. P1-1820/10, Ovr-4744/13 (ex Ovr-5926/12 i O-739/11).

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o najmu stanova (N.N. br 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06), propisuje u odredbi čl. 8, da zaštićenu najamninu plaćaju, između ostalih i korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovog Zakona.

U odredbi čl. 30 st. 1 i st. 2 Zakona o najmu stanova, propisano je da danom stupanja na snagu ovog Zakona, prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog zakona, a te osobe danom stupanja na snagu ovoga zakona, stječu prava i obveze najmoprimca.

Nadalje je u odredbi čl. 31 st. 1 Zakona o najmu stanova, propisano da vlasnik stana i osoba iz čl. 30 koja ispunjava uvjete najmoprimca, sklapaju sukladno odredbama ovog zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

U odredbama čl. 33 st. 2 i st. 3 Zakona o najmu stanova, propisano je da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana, najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona, a ukoliko vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca, ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana, najmoprimac će tražiti od suda donošenja presude koja će zamijeniti taj ugovor.

Konačno, u odredbi čl. 37 st. 1, Zakona o najmu stanova, propisano je da se osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (N.N. br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), upisuju u ugovor o najmu stana.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. P1-1820/10 u postupku u pravnoj stvari tužitelja Š. L. iz K., L., (tuženik-protutužitelj u predmetnom sporu), protiv tuženika pok. Z. G. iz S., (prvotno označeni tužitelj i pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 u predmetnom sporu), radi iseljenja, utvrđeno je da je presudom zbog ogluhe posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., prvotno označeni tužitelj i pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1, obvezan da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvede tuženika-protutužitelja u materijalni i zakoniti posjed predmetnog stana položenog na drugom katu južne strane zgrade, anagrafske oznake…, sagrađene na čest.zgr. 3904, upisane u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., koji se sastoji od tri sobe sa pripadajućim sporednim prostorijama, ukupne površine 77,20 m2., slobodnog od osoba i stvari.

Presudom Županijskog suda u Splitu donijetom u postupku u pravnoj stvari tužitelja Š. L. iz K., L., (tuženik-protutužitelj u predmetnom sporu), protiv sada tuženika Ž. G. (tužitelja- protutuženika pod 1 u predmetnom sporu), odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda zbog ogluhe ovog suda posl. b r. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010 godine.

Nadalje je pregledom spisa predmeta ovršnog odjela ovog suda posl. br. Ovr-4744/13 (ex Ovr-5926/12) utvrđeno da je ovrhovoditelj Š. L. iz K., L., (tuženik-protutužitelj u predmetnom sporu), dana 27. rujna 2012 god., podnio ovom sudu ovršni prijedlog protiv ovršenika Ž. G. iz S., (tužitelja-protutuženika pod 1 u predmetnom sporu), a radi donošenja rješenja o iseljenju ovršenika iz predmetnog stana i predaji predmetnog stana slobodnog od osoba i stvari u materijalni i zakoniti posjed ovrhovoditelju, te da je ovaj sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-5926/12 od 19. listopada 2012 god., kojim je odredio predloženu ovrhu. Rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-5926/12 od 10. lipnja 2013 god., prihvaćena je žalba ovršenika kao osnovana, te je preinačeno rješenje o ovrsi ovog suda od 19. listopada 2012 god., pod poslovnim brojem Ovr-5929/12 i ovršni zahtjev odbijen.

Međutim, nakon toga je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Govr-1414/13 od 12. rujna 2013 god., prihvaćena žalba ovrhovoditelja, te je ukinuto rješenje ovog suda posl. br. Ovr-5926/12 od 10. lipnja 2013 god., i održano na snazi rješenje o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-5926/12 od 19. listopada 2012 godine.

Potom su i rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-1232/13 od 31. listopada 2013 god., odbijene žalbe ovršenika kao neosnovane i potvrđeno rješenje o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-5926/12 od 19. listopada 2012 godine.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da se tuženik-protutužitelj tijekom postupka osnovano poziva na pravomoćnu presudu zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010. god., a kojom je prvotno označeni tužitelj i pravni prednik tužitelja- protutuženika pod 1 pok. Z. G., obvezan da uvede tuženika-protutužitelja u materijalni i zakoniti posjed predmetnog stana položenog na drugom katu južne strane zgrade, anagrafske oznake…, sagrađene na čest.zgr. 3904, upisane u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., koji se sastoji od tri sobe sa pripadajućim sporednim prostorijama, ukupne površine 77,20 m2., i to slobodnog od osoba i stvari.

Naime, tuženik –protutužitelj osnovano ističe da su njegov tužbeni zahtjev radi iseljenja koji je istaknut u parnici vođenoj pred ovim sudom pod posl. br. P1-1820/10 koja je pravomoćno okončana i tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika pod 1 – pod 4 koji predstavlja predmet ove parnice, sadržajno kontradiktorni i uzajamno inkompatibilni.

Ovo stoga što je donošenjem pravomoćne presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1- 1820/10 od 20. kolovoza 2010. god., a kojom je prvotno označeni tužitelj i pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G., obvezan da uvede tuženika-protutužitelja u materijalni i zakoniti posjed predmetnog stana slobodnog od osoba i stvari, prestalo pravo pravnog prednika tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G. kao bivšeg nositelja stanarskog prava, na sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, a time i pravo na korištenje predmetnog stana za stanovanje. Tužitelji–protutuženici pod 1 – pod 4 svoje pravo na sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, a time i pravo na korištenje predmetnog stana za stanovanje, crpe iz prava pravnog prednika tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G., pa je tako donošenjem pravomoćne presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010. god., prestalo i njihovo pravo na sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, a time i pravo na korištenje predmetnog stana za stanovanje.

Donošenjem pravomoćne presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010. god., prestalo je pravo tužitelja –protutuženika pod 1 – pod 4 na sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, a time i pravo tužitelja – protutuženika pod 1 – pod 4 na korištenje predmetnog stana za stanovanje, a sve neovisno o spornom pitanju da li je pravomoćna presuda zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010. god., donijeta u odnosu na pravnog prednika tužitelja –protutuženika pod 1 pok. Z. G. ili u odnosu na tužitelja –protutuženika pod 1 Ž. G., te neovisno o tome što se radi o procesnoj, a ne meritornoj odluci ovog suda. U svakom slučaju se pravomoćna presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P1-1820/10 od 20. kolovoza 2010. god., odnosi i na tužitelje- protutuženike pod 2-pod 4 kao članove kućanstva, a sve neovisno o tome što isti u tom postupku nisu bili označeni kao tuženici, jer je istom presudom legitimirani tuženik u tom sporu obvezan predati predmetni stan u posjed tužitelju (tuženiku-protutužitelju u predmetnom sporu) slobodan od osoba i stvari, dakle, slobodan i od članova kućanstva.

Osim toga, a kada se imaju u vidu odredbe čl. 31.st. 1 i čl. 37 st. 1 Zakona o najmu stanova, tuženik-protutužitelj tijekom postupka osnovano istoče i to da se naznačavanje četvero tužitelja kao aktivno legitimiranih stranaka, iskazuje pogrešnim, a obzirom da ne mogu svi biti titularni prava na sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana.

Slijedom svega navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika pod 1–pod 4, radi donošenja oduke koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, te donijeta odluka kao u toč. I izreke presude.

U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja, radi isplate iz osnova naknade štete na ime izgubljene dobiti u visini prosječne tržišne najamnine za predmetni stan tijekom spornog razdoblja, valja primijetiti da tuženik-protutužitelj tijekom postupka ističe kako se dostava navedenog rješenja o ovrsi tužitelju-protutuženiku pod 1 Ž. G., nije mogla izvršiti na adresi u S., uslijed čega je istome u ovršnom postupku postavljen privremeni zastupnik, te da navedena okolnost upućuje na zaključak kako tužitelji-protutuženici pod 1- pod 4 ne borave u predmetnom stanu, a što samu tužbu čini apsurdnom. Tuženik-protutužitelj ističe i to da je pravni prednik tužitelja-protutuženika pod 1 pok. Z. G. za vrijeme trajanja navodnog stanarskog prava, bio suvlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 771/4 upisane u Z.U. 11278, K.O. S., a koja okolnost anulira mogućnost egzistiranja stanarskog prava na koje se pozivaju tužitelji-protutuženici pod 1-pod 4. Međutim, i pored toga u podnesku od 28. veljače 2014. god., tuženik-protutužitelj navodi kako među strankama nije sporno da upravo tužitelji-protutuženici pod 1 - pod 4 koriste predmetni stan.

Tuženik-protutužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje niti jednog dokaza na okolnost da su upravo tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 tijekom spornog razdoblje koristili predmetni stan za stanovanje, a niti je predložio izvođenje ijednog dokaza na okolnost da je predmetni stan kupio upravo u namjeri da ga izdaje trećim osobama u najam i na taj način ostvaruje dobit u visini tržišne najamnine za predmetni stan, odnosno na okolnost da bi redovitim tijekom stvari u slučaju da je kao vlasnik bio i u posjedu predmetnog stana, tijekom spornog razdoblja ostvarivao dobit u visini tržišne najamnine za predmetni stan. Radi naprijed navedenog, odbijen je kao neosnovan i protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja radi isplate iz osnova naknade štete na ime izgubljene dobiti u visini prosječne tržišne najamnine za predmetni stan tijekom spornog razdoblja, te donijeta odluka kao u toč. II izreke presude.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbama čl. 190 st. 1 i st. 2, da tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu (st. 1). Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (st. 2).

U odredbama čl. 193 st.1 i st.,2 ZPP-a, propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (st. 1). Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje (st. 2).

Kako je već navedeno, tužitelji-protutuženici pod 1-pod 4 su podneskom od 05. rujna 2014 god., preinačili tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na oznaku najmoprimca u uvodnom dijelu Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) i točku I Ugovora o najmu stana ( sa zaštićenom najamninom) na način da iste glase:

„Tužitelj Ž. G. iz S., OIB: … kao najmoprimac s jedne strane i tuženik Š. L. iz K., L. kao najmodavac s druge strane, sklapaju Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom).

Najmodavac daje, a najmoprimac prima u najam stan u S., površine 77,20 m2, položen na drugom katu, sa južne strane nekretnine označene kao čest.zgr. 3904, upisana u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., koji stan će koristiti zajedno sa članovima obiteljskog domaćinstva V. G. iz S., OIB:…, M. G. iz S., OIB: … i K. G. iz S., OIB: …“.

Osim toga, na raspravnom ročištu održanom dana 05. rujna 2014 god., tužitelji pod 2, pod 3 i pod 4 su izjavili da povlače tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Međutim, na istom raspravnom ročištu, tuženik-protutužitelj je izjavio da se protivi povlačenju od strane tuženika pod 2, pod 3 i pod 4, a isto tako i preinaci tužbe pisanim podneskom 05. rujna 2014 godine.

Radi navedenog, a obzirom da se je tuženik-protutužitelj usprotivio povlačenju tužbe od strane tužitelja –protutuženika pod 2, pod 3 i pod 4 , valjalo je donijeti odluku o odbijanju povlačenja tužbe od strane tužitelja-protutuženika pod 2, pod 3 i pod 4, te donijeti odluku kao u toč.I izreke rješenja.

Slijedom svega navedenog, a cijeneći da je tužbeni zahtjev tužitelja –protutuženika pod 1-pod 4 neosnovan, i to neovisno o preinaci tužbe pisanim podneskom tužitelja – protutuženika pod 1-pod 4 od 05.rujna 2014.god., ovaj sud ne nalazi da bi dopuštenje preinake tužbe u konkretnom slučaju bilo svrsishodno za konačno razrješenje spornih odnosa među strankama, pa je valjalo odbiti i preinaku tužbe pisanim podneskom od 05.rujna 2014.god., te donijeti odluku kao u toč. II izreke rješenja.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 i 155 ZPP-a. Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to zatražene izdatke za sudske pristojbe, i zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Obzirom da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, te obzirom na podjednak uspjeh stranaka u parnici, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 19.rujna 2014.godine

S U D A C

Živomir Topić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja-protutuženika pod 1-pod 4

- pun. tuženika-protutužitelja