Rev-167/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-167/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz T., i A. C. iz R., zastupanih po Z. M. odvjetnici u V., protiv tuženog F. C. iz R., zastupanog po K. Z. odvjetniku u O., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 15. rujna 1999. br. Gž- 580/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 17. studenog 1998. br. P- 111/97, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presude Županijskog suda u Karlovcu od 15. rujna 1999. broj Gž – 560/99 i Općinskog suda u Ogulinu od 17. studenog 1998. broj P – 111/97 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje:

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Ogulinu od 17. studenog 1998. br. P- 111/97 utvrđeno je vlasništvo tužitelja D.C. na nekretnini upisanoj u posjedovni list 687 k.o. Z., čest. br. 4508, livada C. od 54 a i 36 m², te tužiteljice A.C. na ½ nekretnine upisane u posjedovni list 687 k.o. Z., čest. br. 5168, kuća dvor i voćnjak od 9 a i 18 m² i cijeloj nekretnini kat. čest. br. 4792 oranica S. od 3 a i 37 m2, a tuženik presuđen izdati tužiteljima ispravu za zemljišnoknjižni i katastarski upis navedenih nekretnina na ime tužitelja.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 15. rujna 1999. br. Gž- 580/99 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je uložio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno đenje.

su

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama, kao i u proturječnostima razloga nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza. Smatra da iz činjenice što je tuženik u posjedu svih spornih nekretnina, bez obzira što su ih tužitelji stekli valjanim darovnim ugovorima od roditelja, proizlazi tuženikovo pravo vlasništva temeljem njegova upisa u katastar. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u neprimjeni odredbe čl. 33. Zakona o vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 9/92 i 77/92), kojom je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe upisom u javnu knjigu. Kako zemljišne knjige za kat. opć. Z. ne postoje, smatra da upis u katastarsku evidenciju zemljišta i posjednika predstavlja dovoljan modus za stjecanje vlasništva upisom u javnu knjigu.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljem tekstu: ZPP), dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju sve revizijske razloge predlažući odbijanje revizije kao neosnovane. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženika je osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 10. ZPP-a, na kojeg sud primjenom odredbe članka 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Ostvareni su revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident, kao i pogrešne primjene materijalnog prava, na koje revizijski sud, primjenom odredbe članka 386. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

Predmetom spora je vlasništvo stranaka na nekretninama koje su im darovali roditelji. U postupku je utvrđeno da su sinu D. darovali k.č. br. 4980, 4964, 4965 i livadu C. za koju nije naveden broj. Kćeri A. darovali su ½ kuće, dvorišta i voćnjaka, koja se u katastru vodi kao čest. br. 5168 i nekretninu zvanu S. koja se u katastru vodi kao čest. br. 4792. Tuženiku – sinu F., darovali su preostale svoje nekretnine. Utvrđeno je također da je tuženik, pored nekretnina koje je stekao darovnim ugovorom, prenio u katastru na sebe i dio nekretnina koje su roditelji darovali tužiteljima i to livadu C. za koju je saznao da nosi oznaku kat. čest. br. 4508, te ½ kuće, dvorišta i voćnjaka – kat. čest. br. 5168 i cijelu nekretninu zvanu S. – kat. čest. br. 4792, koje su pripale njegovoj sestri, ovdje tužiteljici A.C. Također je utvrđeno da su darovni ugovori zaključeni 17. prosinca 1985., da su na njima ovjereni potpisi darovatelja istoga dana.

Utvrđenja sudova da stranke nisu stupile u posjed darovanih nekretnina za života roditelja, dakle do 1997. kad je umro otac T.C., jer žive i rade u R., proturječna su sadržaju izvedenih dokaza sadržanih u spisu predmeta.. Iskazi saslušanih stranaka i svjedoka, pa i odredbe darovnih ugovora da daroprimatelji stupaju u posjed darovanih nekretnina danom sačinjenja ugovora, kao i činjenica da je majka stranaka umrla ranije, a otac zadnje četiri godine života proveo u R. kod kćerke A., dovode do suprotnog zaključka. Svjedoci su iskazali da je tužitelj koristio livadu C. a tužiteljica nekretninu S. i ½ kuće, dvorišta i voćnjaka, da im je otac nakon zaključenja darovnih ugovora pokazao međe darovanih nekretnina, a i sam tuženik je u svom iskazu naveo da je tužitelj na livadi C. sjekao drva još 1985. godine. Stoga je utvrđenje prvostupanjskog suda, koje prihvaća i sud drugog stupnja, da stranke nisu stupile u posjed darovanih nekretnina, proturječno sadržaju izvedenih dokaza u spisu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a. Člankom 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92 i 77/92) propisano je da se pravo vlasništva na nekretninama stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Činjenica da su zemljišne knjige za katastarsku općinu Z. stavljene izvan snage, ne utječe na zakonom propisan način stjecanja vlasništva na nekretninama. Iako stranke izrijekom priznaju pravnu valjanost darovnih ugovora, njihova bi pravna valjanost bila upitna zbog utvrđenja nižestupanjskih sudova da stranke nisu stupile u posjed darovanih nekretnina, jer bi se u takvom slučaju radilo o darovanju bez prave predaje, za koju je pravnim pravilom par. 52. toč. 4. Zakona o javnom bilježništvu i pravnim pravilima paragrafa 943. bivšeg OGZ-a (Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – “Narodne novine” broj 73/91) bilo propisano sačinjenje takvog darovnog ugovora u obliku javnobilježničkog akta, a u vrijeme nepostojanja javnog bilježništva naša je judikatura za takav ugovor tražila ovjeru u formi sudskog zapisnika.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudova u pogledu stjecanja prava vlasništva nekretnina temeljem darovnih ugovora, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, jer samo onaj darovni ugovor – ukoliko nije uslijedila prava predaja – koji je sačinjen u formi sudskog zapisnika, predstavlja valjan pravni osnov stjecanja vlasništva. Kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi, kao u ovom slučaju, samo prava predaja stvari može nadomjestiti takav nedostatak.

Nije u pravu tuženik kad smatra da je vlasništvo spornih nekretnina stekao upisom u katastar. Katastar nije takva javna knjiga, upisom u koju bi se moglo steći vlasništvo na nekretninama, jer ne vodi evidenciju o vlasnicima, već služi za vođenje drugih podataka, kako to proizlazi iz odredbe Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta (“Narodne novine” br. 16/74, 10/78, 47/89, 51/89 i 19/90), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja darovnih ugovora 17. prosinca 1985. i upisa tuženika kao posjednika spornih nekretnina 30. prosinca 1985. Iz odredbe čl. 2. navedenog Zakona proizlazi da je katastar zemljišta evidencija o zemljištu namijenjenom gospodarskim, pravnim, upravnim, poreznim, statističkim i drugim potrebama organa, organizacija udruženog rada i drugih organizacija i građana, dok iz odredbe čl. 32. istog Zakona proizlazi da katastar zemljišta sadrži podatke o zemljištu – između ostalog – i u pogledu korisnika. Ni u slučaju nepostojanja zemljišnih knjiga ne može se upis korisnika u katastar smatrati dostatnim za stjecanje vlasništva na nekretninama. No, kad bi tako i bilo, upis tuženika kao korisnika kat. čest. broj 5168, kuća, dvor i voćnjak i čest. br. 4792 oranica S. temeljen je u pogledu tih čestica na pogrešnom rješenju Uprave za katastar i geodetske poslove Općine Ogulin od 30. prosinca 1985., jer se u obrazloženju tog rješenja navodi kao temelj promjene upisa darovni ugovor, a upravo iz darovnog ugovora proizlazi da su navedene čestice darovane tužiteljici A.C. a ne tuženiku, pa stoga nije bilo osnova za upis tuženika kao jedinog korisnika spornih nekretnina.

Što se tiče livade C. koju je darovnim ugovorom stekao tužitelj D.C., ali bez navođenja katastarske oznake, pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik iskoristio taj propust i u novi darovni ugovor od 30. rujna 1987., pored ostalih šest parcela, koje do tada roditelji nisu podijelili djeci, dodao i broj 4508, bez naznake naziva parcele C. iako je znao da je otac istu već darovao sinu D. prije 12 godina, pa su pravilna utvrđenja nižestupanjskih sudova da odredbe kasnijeg darovnog ugovora nemaju u pogledu te nekretnine pravnog učinka na zakonito stjecanje iste po tužitelju D.C. Ovo pogotovo zato što darovatelji K. i T.C. nisu u darovnom ugovoru od 30. rujna 1987. naveli da ranije darovanje opozivaju, niti su prihvatljivi razlozi koje iznosi tuženik, da je otac došao u sukob s tužiteljem, jer bi u takvom slučaju otac opozvao darovanje i ostalih nekretnina darovanih tužitelju, kako pravilno ocjenjuje drugostupanjski sud.

Slijedom iznijetog valjalo je primjenom odredbe članka 394. st. 1. i 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti obje nižestupanjske presude, te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud potpuno razjasniti pitanje posjedovanja darovanih nekretnina, utvrditi da li su i kada stranke stupile u posjed istih, na koji način su ga izvršavale, dakle, kojim posjedovnim činima su svoj posjed manifestirale. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrđenjem svih relevantnih činjenica, sud će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 18. travnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.