Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of ownership proof and procedural errors not shown.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment ordering the delivery of real estate. The appellants argued for a retrial based on alleged procedural violations and incorrect application of property law, claiming the lower courts failed to provide reasons for their decisions. The court rejected these claims because the appellants did not specify which facts were unclear, the lower courts provided valid reasons, and the appellants failed to prove their ownership of the disputed properties.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2.; Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima čl. 37.: A revision is unfounded if the appellant fails to concretely identify procedural defects and if the lower court's decision is based on clear reasons, while the appellant also bears the burden of proving ownership rights.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-235/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.D. i T.D. oba iz M. kbr. …, kojeg zastupa M.P.T., odvjetnica iz Z., protiv tuženika S.P. iz M. kbr. … i M.S. iz M. kbr. … po nasljednicima Lj.S. iz M. kbr. … i I.S. iz M. kbr. …, koje zastupa V.K., odvjetnik iz Z., radi predaje u posjed nekretnina, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-3653/94 od 21. lipnja 1994., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru br. P-262/92 od 5. svibnja 1993., u sjednici održanoj dana 29. rujna 1999.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim su zatražili da se tuženicima naloži da tužiteljima predaju u posjed dio nekretnina i to S.P. dio k.č. br. 1661/2 u površini od 385 čhv i tuženicima Lj.S. i I.S. dio k.č. br. 1661/1 u površini od 310 čhv sve upisano u k.o. M. i solidarno naknade troškove postupka.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavili su tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da se presude preinače i prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti ili da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Revidenti neosnovano ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) kad navode da u pobijanoj presudi nisu dati razlozi o odlučnim činjenicama. Ovo zato, jer revidenti konkretno ne navode koje su
odlučne činjenice u pitanju, u čemu se sastoje nejasnoće i proturječnosti, te zato jer po nalaženju ovog suda u pobijanoj presudi navedeni su jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je presuda utemeljena, pa presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.
Nedostavljanjem dokaza stranci ne onemogućava se stranku da raspravlja pred sudom, pa revidenti neosnovano ističu i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP.
U postupku je utvrđeno, da su prednici tuženika od prednika tužitelja stekli pravo vlasništva spornih nekretnina kupnjom.
Dakle, tužitelji nisu dokazali da imaju pravo vlasništva na spornim nekretninama, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92) i niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužitelja odbili.
Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 29. rujna 1999.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.