Supreme Court allows claim for reasonable time trial violation awarding 15,300 kuna compensation to plaintiff.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia granted the plaintiff's request for protection of the right to a trial within a reasonable time, awarding 15,300 kuna in compensation. The court found that a civil property dispute initiated in 1994 took over nine years to resolve due to significant judicial inactivity and delays by the lower court. Consequently, the court ruled that the prolonged proceedings violated the constitutional right to a trial within a reasonable time and ordered the state to pay the awarded sum.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 2. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: The Supreme Court established that a civil proceeding lasting over nine years, characterized by significant periods of inactivity and failure to concentrate the main hearing, constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time, entitling the party to state compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 496/07-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja D. J. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 20. studenog 2006. godine, dana 27. rujna 2007.,
r i j e š i o j e:
I. Predlagatelju D. J. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 15.300,00 (petnaesttisućatristo) kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I izreke ovog rješenja u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 20. studenog 2006. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05, 16/07 - u daljnjem tekstu: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u žalbenom postupku koji se vodio kod Županijskog suda u Zadru pod posl.br. Gž-2791/05, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz njegovog zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-529/94 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 26.lipnja 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):
- da je predlagatelj podnio 17. siječnja 1994. Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženice M. D. iz Z., radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini;
- da je u razdoblju do 6. studenog 1997. sud raspravljao i o protutužbi radi utvrđenja prava suvlasništva koju je tuženica podnijela na ročištu održanom 11. rujna 1995., održao je devet ročišta te u dva navrata saslušao stranke i proveo saslušanje jednog svjedoka;
- da je 1. prosinca 1995. sud donio presudu posl. br. P-529/94 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev predlagatelja i djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženice;
-da je, povodom žalbe tuženice-protutužiteljice spis 18. studenog 1996. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je 1. srpnja 1997. spis remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o prijedlogu tuženice za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe;
- da je, nakon što je Općinski sud 25. rujna 1997. donio rješenje kojim je tuženicu oslobodio plaćanja sudskih pristojbi u predmetnom postupku, spis 3. listopada 1997. ponovno otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem posl. br. Gž-6114/97-2 od 9. veljače 1999. ukinuo pobijanu presudu u dijelu pod stavkom I. i IV. izreke te u tom dijelu vratio predmet Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje;
- da je, nakon toga, na ročištu održanom 2. lipnja 2000. predlagatelj naveo da ostaje kod tužbe, a tuženica-protutužiteljica da ostaje kod odgovora na tužbu te kod protutužbenog zahtjeva u onom dijelu u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda;
- da je na ročištu održanom 14. prosinca 2000. u predmetnu parnicu na mjesto pok. tuženice-protutužiteljice stupio njezin nasljednik Z. S. M. koji je predložio provođenje građevinskog vještačenja;
- da je rješenjem od 17. siječnja 2001. sud pozvao predlagatelja da u spis dostavi z.k. izvadak te kopiju katastarskog plana za predmetnu nekretninu te je podneskom od 20. travnja 2001. tuženik-protutužitelj postupio u skladu s navedenim rješenjem;
- da je 3. prosinca 2001. proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka;
- da je podneskom od 4. lipnja 2002. predlagatelj požurio zakazivanje rasprave;
- da je 9. listopada 2002. vještak dostavio u spis svoj nalaz i mišljenje;
- da je na ročištu održanom 4. travnja 2003. predlagatelj iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, te je određeno da će se na iduće ročište pozvati vještak radi dopunskog saslušanja;
- da je ročište zakazano za 12. rujna 2003. odgođeno na zahtjev punomoćnika tuženika-protutužitelja jer je stranci otkazao punomoć a ročište zakazano za 18. veljače 2004. odgođeno je zbog nepristupanja vještaka koji je ispričao svoj nedolazak na ročište;
- rješenjem od 19. veljače 2004. sud je pozvao tuženika-protutužitelja da imenuje punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj;
- da je na ročištu održanom 14. lipnja 2004., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika- protutužitelja koji je ispričao svoj nedolazak, sud donio rješenje kojim je odredio da se neće provoditi dokaz dopunskim saslušanjem vještaka te da će se tuženiku-protutužitelju postaviti punomoćnik za primanje pismena, nakon čega je rješenjem od 22. srpnja 2004. tuženiku- protutužitelju postavljen zastupnik za primanje pismena;
- da je na ročištu održanom 17. rujna 2004. predlagatelj predao podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev te je tuženik-protutužitelj tražio rok radi očitovanja na isti;
- da je na ročištu održanom 18. studenog 2004., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika- protutužitelja, zaključena glavna rasprava, a koja je preotvorena na ročištu održanom dana 8. prosinca 2004. na kojemu je određeno da će se na iduće ročište pozvati vještak;
- da je ročište zakazano za 21. siječnja 2005. odgođeno zbog nepristupanja vještaka koji je ispričao svoj nedolazak;
- da je na ročištu održanom 17. veljače 2005., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika- protutužitelja, vještaku određen rok od 15 dana za dopunu nalaza;
- da je 2. ožujka 2005. vještak dostavio u spis očitovanje na primjedbe predlagatelja na nalaz;
- da je na ročištu održanom 4. ožujka 2005. strankama dostavljen nalaz i mišljenje vještaka te je ročište odgođeno radi očitovanja stranaka na isti;
- da je na ročištu održanom 21. ožujka 2005. zaključena glavna rasprava, a ista je preotvorena na ročištu održanom 7. travnja 2005.;
- da je na ročištu održanom 15. travnja 2005. predlagatelj predao u spis usklađeni tužbeni zahtjev te je zaključena glavna rasprava, a 27. travnja 2005. objavljena je presuda posl.br.P- 15300/99;
- da su stranke podnijele 23. svibnja 2005. žalbe protiv presude te je spis 27. lipnja 2005. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o podnesenim žalbama;
- da je presudom posl.br.Gž-2791/05-2 od 6. veljače 2007. Županijski sud u Zagrebu odbio žalbe stranaka kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu;
- da je predlagatelj, po svom punomoćniku, drugostupanjsku presudu primio 12.travnja
Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja.
Međutim, tužitelj je u parničnom predmetu kod Općinskog suda u Zagrebu podnio tužbu još 17. siječnja 1994., pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. srpnja 1997. - „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 12. travnja 2007., kada je predlagatelj, po svom punomoćniku, primio pravomoćnu odluku, što ukupno iznosi devet godina, pet mjeseci i šest dana.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav), posebno imajući u vidu dulja razdoblja neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu koji je, nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. veljače 1999., prvo ročište održao tek 2. lipnja 2000. Osim toga je, nakon ročišta održanog 14. prosinca 2000. do slijedećeg ročišta održanog 3. prosinca 2001., kada je proveden očevid na licu mjesta, protekla gotovo jedna godina, da bi, nakon toga, novo ročište bilo provedeno tek 4. travnja 2003., dakle još jednom nakon više od jedne godine, a nakon tog ročišta ponovno je proteklo više od jedne godine do ročišta održanog 14.lipnja 2004. Sve navedeno, po mišljenju ovog višeg suda, ukazuje na to da Općinski sud u Zagrebu postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka te koncentracije glavne rasprave.
Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji radi se o složenijem sporu u kojem je bilo potrebno utvrditi prava stranaka na nekretninama, u tijeku kojeg je prvotno tužena preminula, pa je bilo potrebno provoditi opsežan dokazni postupak pribavljanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. D. te provođenjem očevida, kao i građevinskog vještačenja te ispitivanjem prikupljenog dokaznog materijala. Međutim, opisana složenost problema u ovoj situaciji ne opravdava duljinu trajanja postupka preko devet godina u pravno relevantnom razdoblju, a više od trinaest godina od podnošenja tužbe sudu.
Imajući, stoga, u vidu ukupno trajanje postupka te neučinkovito postupanje suda, ovaj sud utvrđuje da je osnovan predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Prema ocjeni ovog suda, ništa ne upućuje na to da bi sam predlagatelj svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka.
Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu trajanje sudskog postupka, postupanje nadležnog suda te vrstu i prirodu konkretnog spora, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. rujna 2007.
SUTKINJA:
Katarina Buljan, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.