Gž-2822/2016-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Bra ć e Radi ć 2

Broj: 13 Gž-2822/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Zlatku Lodeti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., MINISTARSTVO, OIB:…, zastupane po ODO u P-P., Stalnoj službi u P., protiv tuženika P. S., OIB:…, iz P., zastupanog po punomo ć niku I. M., odvjetniku iz U., radi isplate, povodom žalbe tužiteljice protiv presude Op ć inskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu od 29. rujna 2016. br. Povrv-49/16-12, dana 1. prosinca 2016.

p r e s u d i o j e :

Djelomi č no se prihva ć a žalba tužiteljice, te se djelomi č no preina č ava presuda Op ć inskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu br. Povrv-49/16- 12 od 29. rujna 2016., u dijelu odbijaju ć eg dijela, stavak I. izreke , koji se odnosi na odbijaju ć e iznose od po 114,66 kn mjese č no , koji dospijevaju, i to prvi 15. sije č nja 2010., a daljnji u neprekinutom mjese č nom slijedu i to u dane: 15. velja č e, 18. ožujka, 15. travnja, 30. svibnja, 15. lipnja, 16. srpnja, 15. kolovoza, 15. rujna, 16. listopada, 15. studenog, 16. prosinca (sve 2010.); 15. sije č nja, 15. velja č e, 18. ožujka, 4. travnja, 15. svibnja, 15. lipnja, 16. srpnja, 15. kolovoza, 12. rujna, 16. listopada, 15. studenog, 16. prosinca (sve 2011.); 15. sije č nja, 15. velja č e, 15. ožujka, 15. travnja, 15. svibnja, 15. lipnja, 15. srpnja, 15. kolovoza, 15. rujna, 15. listopada, 15. studenog, 15. prosinca (sve 2012.), te se u tom dijelu održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz P., br. Ovrv-1019/15 od 24. prosinca 2014. (za ukupan glavni č ni iznos od 4.127,76 kn i za zakonsku zateznu kamatu po stopama odre đ enim u dosu đ uju ć em dijelu prvostupanjske presude, na ovom presudom dosu đ ene glavni č ne iznose od njihova dospije ć a do isplate).

U preostalom dijelu odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvr đ uje prvostupanjska presuda (za razdoblje od 6. studenog 1992. do 16. prosinca 2009., koje je pobliže odre đ eno izrekom tog dijela (stavak I.) prvostupanjske presude, sve uz zakonsku zateznu kamatu).

U nepobijanom dosu đ uju ć em dijelu, stavak II. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Preina č ava se odluka o troškovima postupka, st. III. izreke, time da se odre đ uje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, stavak I. izreke, djelomi č no je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz P., br. Ovrv-1019/15 od 24. prosinca 2015. i to za iznos od 16.263,34 kn s naslova glavnice, uz zakonsku zateznu kamatu na pojedine dijelove tog iznosa, koji dospijevaju u razdoblju od 6. studenog 1992. pa nadalje, u neprekinutom mjese č nom slijedu, do zaklju č no 15. prosinca 2012., time da je stopa zakonske zatezne kamate, dosu đ ene na dospijevaju ć e iznose precizirana izrekom prvostupanjskog rješenja (u skladu s Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, odnosno odredbom č l. 29. st. 2 ZOO-a).

Dosu đ uju ć im dijelom, stavak II. izreke, održan je na snazi navedeni javnobilježni č ki platni nalog i to za glavni č ni iznos od 4.464,58 kn, uz zakonsku zateznu kamatu na pojedine dijelove tog iznosa, od njihova dospije ć a, a koji dospijevaju u neprekinutom mjese č nom slijedu, po č evši od sije č nja 2013. do 15. rujna 2015. i koji od po č etnog iznosa pa do onog koji dospijeva u studenom 2014. iznose 114,66 kn mjese č no, a od prosinca 2014. do rujna 2015. po 182,74 kn mjese č no, time da dospijevaju u dane precizirane tim dijelom izreke prvostupanjske presude, a zakonska zatezna kamata odre đ ena je sukladno sadržaju odredbe č l. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN.53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99; 88/01; 35/05; 41/08; 125/11; 78/15 – dalje ZOO), prema zakonskoj konkretizaciji te kamate u odre đ enom razdoblju.

Stavkom III. izreke naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku parni č ni trošak u iznosu od 1.393,70 kn u roku od 15 dana.

Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u odbijaju ć em dijelu (stavak I. izreke) i u odluci o troškovima postupka (stavak III. izreke), iz svih zakonskih žalbenih razloga (propisanih č l. 353. st. 1 Zakona o parni č nom postupku - NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pro č iš ć eni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH - dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužiteljice, preina č i odbijaju ć i dio prvostupanjske presude (stavak I. izreke) i odluku o troškovima postupka (stavak III. izreke), time da i u preostalom dijelu održi na snazi javnobilježni č ki platni nalog, te da tuženika obveže na naknadu parni č nog troška tužiteljici, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno su đ enje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužiteljice je djelomi č no osnovana.

Obrazlažu ć i presudu prvostupanjski sud navodi da je R. H., kao ovrhovoditeljica, putem nadležnog javnog bilježnika zatražila donošenje rješenja o ovrsi radi namirenja svojih potraživanja s naslova naknade za korištenje državnog stana po tuženiku, za razdoblje od 1. listopada 1992. do 31. srpnja 2015., odnosno u ukupnom iznosu od 20.727,92 kn, konkretiziraju ć i visinu pojedinih mjese č nih iznosa i po č etak tijeka zakonske zatezne kamate na dospijevaju ć e iznose, kao i stopu zakonske zatezne kamate, što je nadležni javni bilježnik prihvatio, te donio rješenje o ovrsi kojim je ovršeniku naložio izvršiti predmetnu isplatu, a u protivnom, odredio je provedbu ovrhe na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini ovršenika (rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz P. br. Ovrv-1019/15 od 24. prosinca 2015.).

Temeljem ovršenikovog (tuženikovog) prigovora prvostupanjski sud je stavio izvan snage navedeno javnobilježni č ko rješenje o ovrsi, te je proveo parni č ni postupak (kao povodom prigovora protiv platnog naloga).

Prvostupanjski sud je analizom sadržaja č injeni č ne i materijalnopravne osnove predmetnog odnosa, koja proizlazi iz obrazloženih strana č kih pozicija u ovom sporu, zaklju č io da se u konkretnom slu č aju radi o višegodišnjem korištenju stana u vlasništvu tužiteljice, koji je tuženik koristio temeljem valjane pravne osnove, koja je prestala, jer je stan pripadao bivšoj JNA, a tuženik je bio njen pripadnik i ovlašteni korisnik stana, a sada je predmetni stan u vlasništvu tužiteljice, a tuženiku je prestala pravna osnova za korištenje tog stana.

Tužiteljica je ishodila pravomo ć nu sudsku presudu prvostupanjskog suda br. P-64/97 od 27. ožujka 1998., kojom je tuženiku naloženo iseliti iz predmetnog stana i isti predati slobodan od osoba i stvari tužiteljici, č emu se tuženik nije pokorio.

Predmet tužbenog zahtjeva je isplata naknade u visini najamnine za vrijeme bespravnog korištenja predmetnog stana po tuženiku (tuženik je u me đ uvremenu iselio iz tog stana), a prvostupanjski sud je prihvatio utemeljenost tužiteljeva zahtjeva za isplatu naknade, kao i zatraženu visinu s naslova isplate za tuženikovo neovlašteno korištenje tog stana, u zatraženoj visini (u visini tržne cijene) te najamnine, time da je, za ve ć i dio tužiteljeva potraživanja odbio tužbeni zahtjev prihva ć aju ć i prigovor zastare potraživanja, ocijenivši da se u konkretnom slu č aju radi o zastarnom roku od tri godine, reguliranom odredbom č l. 229. ZOO-a. Primjenom tog kriterija prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljeva tražbina zastarjela u odnosu na vremensko razdoblje od listopada 1992. do prosinca 2012., obzirom da je tužiteljica podnijela ovršni prijedlog 22. prosinca 2015., radi č ega je ukinuo platni nalog, te odbio tužbeni zahtjev za isplatu zatražene naknade u navedenom periodu, u ukupnom zbroju glavni č nih iznosa od 16.263,34 kn, uz zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjese č ne iznose od njihova dospije ć a do isplate, a održao je na snazi platni nalog, te je tuženiku naložio isplatu ukupnog iznosa od 4.464,58 kn, uz zakonsku zateznu kamatu na dosu đ ene mjese č ne iznose od njihova dospije ć a, prvog 15. sije č nja 2013., te nadalje, svih koji dospijevaju u neprekinutom mjese č nom slijedu svakog 15-og u mjesecu, do zaklju č no 15. rujna 2015.

Odluku o trošku, kojom je tužiteljicu obvezao na naknadu dijela parni č nog troška tuženiku, prvostupanjski sud je utemeljio na obra č unu troškova svake stranke u postupku, te na utvr đ enom omjeru uspjeha stranaka u sporu (tužiteljice u omjeru od 21,54% i tuženika u omjeru od 78,46%), nakon č ega je izvršio prijeboj strankama obra č unatih troškova, te priznatih, u omjeru uspjeha u sporu, te tuženiku dosudio razliku od 1.393,70 kn. Tužiteljica žalbom formalno pobija odbijaju ć i dio prvostupanjske presude, stavak I. izreke, u cijelosti, iako žalbu obrazlaže isticanjem svojeg materijalnopravnog stajališta prema kojem se tužbeni zahtjev odnosi na povrat ste č enog bez osnove, u kojem odnosu treba primijeniti op ć i zastarni rok od 5 godina iz č l. 225. ZOO-a, te slijedom toga traži preinaku prvostupanjske presude na na č in da joj se dosudi zatražena naknada za mjese č na potraživanja koja nisu zastarjela po kriteriju primjene zastarnog roka od 5 godina, te traži da joj se dosudi pripadaju ć a zakonska zatezna kamata, kao i naknada troškova postupka (odnosno predlaže ukidanje odbijaju ć eg dijela prvostupanjske presude, time da se predmet vrati istom sudu na ponovno su đ enje).

Ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, analizom sadržaja predmetnog odnosa, pravilno zaklju č io da postoji tuženikova obveza u spornom periodu pla ć ati naknadu tužiteljici, ali prvostupanjski sud pogrešno kategorizira tu obvezu kao isplatu najamnine, jer iz sadržaja provedenih dokaza jasno proizlazi, što prvostupanjski sud i izri č ito navodi u obrazloženju presude (str. 7, zadnji stavak i str. 8 prvi stavak), da je tužiteljica protiv tuženika ishodila pravomo ć nu sudsku presudu (prvostupanjskog suda, Op ć inskog suda u Pazinu, br. P-64/97-6 od 27. ožujka 1998.) za iseljenje tuženika iz predmetnog stana (presuda je postala pravomo ć na donošenjem drugostupanjske presude Županijskog suda u Puli, br. Gž-1037/99-2 od 24. svibnja 1999.), što nesumnjivo zna č i da je ta presuda utemeljena na utvr đ enju bespravnog tuženikovog korištenja predmetnog stana kojim raspolaže tužiteljica.

Prema tome, osnovano tužiteljica u žalbi navodi da predmetni odnos treba tretirati po pravilima stjecanja bez osnove, utemeljenom na odredbi č l. 1111. st. 1 i 2 ZOO-a, obzirom da je tuženik nastavio koristiti predmetni stan i nakon što mu je pravomo ć nom sudskom odlukom naloženo iseljenje iz tog stana, pri č emu, u smislu č l. 1115. ZOO-a tužiteljica ima pravo na povrat ste č enog bez osnove, a ste č eno odgovara visini tržišne cijene zakupnine za taj stan, uz što postoji obveza na isplatu zakonske zatezne kamate na dužni iznos. Budu ć i da za predmetnu materijalnopravnu situaciju nije predvi đ en posebni rok zastare potraživanja u primjeni je petogodišnji, op ć i zastarni rok, propisan odredbom č l. 225. ZOO-a.

Radi navedenoga, ovaj sud je prihva ć anjem žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te utvrdivši da zastara tužitelji č inih potraživanja nije nastupila za one iznose koji su dospjeli unutar petogodišnjeg zastarnog roka od podnošenja ovršnog prijedloga (koji je inicijalni prijedlog ovog postupka), tj. zastara nije nastupila za sva potraživanja koja su dospjela od 15. sije č nja 2010. pa nadalje, a kako su nepobijanim dosu đ uju ć im dijelom pravomo ć no dosu đ ena potraživanja nastala od sije č nja 2013. pa nadalje (ona koja su nastala u neprekinutom slijedu od sije č nja 2013. do 15. rujna 2015.), to je ovaj sud preinakom prvostupanjske presude dosudio tužiteljici i naknadu s navedenog osnova, na teret tuženika, za razdoblje cijele 2010. i 2011., odnosno odlu č io je kao u izreci ove presude, primjenom odredbe č l. 373. st. 1 to č . 2 i 3 ZPP-a.

U preostalom dijelu ovaj sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, primjenom odredbe č l. 368. ZPP-a, jer nema dvojbe da je u preostalom dijelu tužitelji č ino potraživanje obuhva ć eno zastarom, što kona č no tužiteljica niti ne osporava u žalbi (u tom dijelu njezina je žalba potpuno neargumentirana).

Preinakom prvostupanjske presude izmijenjeni su omjeri uspjeha stranaka u sporu, tako da je tužiteljica kona č no uspjela u sporu u omjeru od 41,45%, a tuženik u omjeru od 58,55%. Budu ć i da je tužiteljica, kao aktivna strana u postupku, imala ve ć e troškove, to je ovaj sud, primjenom odredbe č l. 166. st. 2 u vezi č l. 154. st. 2 ZPP-a, odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U nepobijanom dosu đ uju ć em dijelu, stavak II. izreke, navedena presuda ostala je neizmijenjena.

U Varaždinu 1. prosinca 2016.

S U D A C :

Zlatko Lodeta,v.r.