Revt-205/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 205/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., zastupanog po punomoćniku mr. B. V., odvjetniku iz S., protiv tuženika J. d.d. S., zastupanog po punomoćnici D. C. B., odvjetnici iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-589/06-7 od 19. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-698/03 od 23. lipnja 2005., u sjednici održanoj 1. rujna 2010.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od USD 77.100,- plativo u protuvrijednosti u kunama na dan plaćanja i sa kamatom koja na devizna sredstva teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, pa sve do isplate, u visini koju banka u Splitu plaća na devizna sredstva po viđenju, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 15.799,00 kn sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostupanjskim sudom, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i troškove revizije, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se tuženiku naknade troškovi odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju na temelju odredbe čl. 392.a ZPP revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Također nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 77.100 USD s osnova manje isplaćene plaće, a za koji tužitelj smatra da mu pripada na temelju ugovora o radu sklopljenog s tuženikom. Tužitelj je tvrdio da je stekao zvanje kapetana duge plovidbe 14. svibnja 1993., ali da unatoč tome nije plovio u tom svojstvu, jer ga je tuženik namjerno onemogućavao u napredovanju i plovidbi u svojstvu časnika, te mu na taj način uskratio pravo na zaradu koju potražuje u parnici.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom 1. srpnja 1985. zasnovao radni odnos u svojstvu trećeg časnika palube, te da mu je taj radni odnos prestao sporazumnim raskidom s tuženikom 15. veljače 1992.;

- da tužitelj ponovno zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme s tuženikom za radno mjesto trećeg časnika palube za razdoblje od 27. rujna 1994. do 1. travnja 1996., kada dolazi do zaključenja ugovora o radu s tuženikom na poslovima radnog mjesta referenta opće službe.

Kako je tužitelj s tuženikom bio u ugovornom odnosu za obavljanje poslova trećeg časnika palube u periodu od veljače 1992. do svibnja 1993., zatim u periodu od 1993. do veljače 1994., kao i u periodu od 28. travnja 1994. do 1. travnja 1996., valjano su sudovi zaključili da mu u naprijed navedenim periodima ne pripada naknada plaće prvog časnika palube, s obzirom da za takvo radno mjesto tužitelj nije niti zasnovao radni odnos. Stručne kvalifikacije tužitelja nisu same po sebi dovoljne za isplatu plaće tužitelju u visini odgovarajućoj toj kvalifikaciji ili bolje plaćenom radnom mjestu, jer je tužitelju plaća ugovorena za određeno radno mjesto na kojem je radio.

Također su sudovi osnovano zaključili da tijekom postupka tužitelj nije dokazao pretpostavke za tuženikovu odštetnu odgovornost po pravilima obveznog prava (čl. 109. Zakona o radu), pa i po toj osnovi su pravilno odbili tužbeni zahtjev.

Navodi revizije da tuženik tužitelju nije isplaćivao niti plaću trećeg časnika palube su irelevantni za rješenje spora u ovom predmetu s obzirom da se tiču razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg revizijski sud ne ispituje drugostupanjsku presudu (čl. 385. ZPP).

S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 1. rujna 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.