II Kž-214/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 214/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Žarka Dundovića kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opr. D. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona odlučujući o žalbi opt. I. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2011. broj Kv-I-278/11 (K-185/10), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 4. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. I. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda Zagrebu od 20. travnja 2011. broj Kv-I- 278/11 (K-185/10), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. I. Đ. iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. I. Đ. po branitelju B. V., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se ukine pritvor i omogući obrana sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da protiv opt. I. Đ. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a.

Osnovana sumnja da je opt. I. Đ. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret

čime je ispunjena opća

proizlazi iz pravomoćne optužnice i spisa kaznenog predmeta, zakonska pretpostavka iz čl. 102. st. 1. ZKP-a za primjenu mjere pritvora.

II Kž 214/11-4

Nadalje, optuženik je već jedanput osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ-a na novčanu kaznu, te jedanput zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a na kaznu zatvora od dvije godine, pa je očito da ove osude nisu ostvarile svrhu specijalne prevencije, jer je optuženik sada osnovano sumnjiv zbog istovrsnog kaznenog djela, počinjenog k tome uz međusobnu povezanost i organiziranost s više suoptuženika. Ako se navedeno poveže sa okolnosti da je optuženik prema vlastitom kazivanju nezaposlen i bez redovitih prihoda, te da konzumira opojnu drogu marihuanu, a da je predmet kaznenog djela opojna droga marihuana količine 379.2 grama, tada je očito da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje opravdane bojazni da bi on boravkom na slobodi mogao počiniti nova ista ili istovrsna kaznena djela. Slijedom navedenog, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, osnovano je i zakonito prvostupanjski sud produljio pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a, kao jedinu nužnu i prikladnu mjeru za otklanjanje iteracijske opasnosti.

Protivno žalbenim navodima optuženika, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da dosadašnjim boravkom optuženika u pritvoru nije ugroženo načelo razmjernosti. Naime, pri ocjeni eventualne povrede navedenog načela osim vremena provedenog u pritvoru, valja voditi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koju se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora, pa sagledavajući sve navedeno, načelo razmjernosti za sada nije ugroženo. Neovisno o tome, tijekom postupka će se svakako voditi računa o potrebi posebno žurnog postupanja sukladno odredbi čl. 101. st. 4. ZKP-a.

Optuženik u žalbi ističe kako je njegovo učešće u realizaciji inkriminiranog kaznenog djela minorno. Međutim, iako i prema ocjeni ovog suda uloga ovog optuženika u počinjenju kaznenog djela nije bila dominantna, navedena okolnost, kraj svih drugih razloga koji su doveli do određivanja a potom i produljenja pritvora, ne utječe na daljnju egzistenciju ove mjere. Iz istih razloga žalbeni navodi optuženika da je iskreno iznio obranu na početku kaznenog postupka, da je mlađe životne dobi kao i da ima podršku obitelji i zaručnice, nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Budući je žalba optuženika neosnovana, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 04. svibnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.