II Kž-206/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 206/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. A.I. zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. srpnja 1994. br. K-20/94, u sjednici održanoj 13. srpnja 1994.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje, te se protiv opt. A.I. produljuje pritvor temeljen na zakonskoj osnovi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 343. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. A.I. ranije temeljen na zakonskoj osnovi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je taj optuženik oslobođen od optužbe da bi počinio krivično djelo iz čl. 79. st. 1. KZRH, ali je ujedno osuđen zbog krivičnog djela iz čl. 85. st. 1. KZRH, te mu je, uzimanjem kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca izrečene presudom Općinskog suda u Splitu br. K-685/92 od 8. prosinca 1992. godine zbog krivičnog djela iz čl. 193. st. 2. KZRH,izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se nad optuženikom odredi, odnosno produlji pritvor.

Žalba je osnovana.

Pravilno državni odvjetnik u žalbi ističe da zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju zakonskog temelja za daljnje trajanje pritvora iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, nije osnovan.

Naime, sud prvog stupnja smatra da, budući je optuženik sada oslobođen od optužbe da bi počinio krivično djelo iz čl. 79. st. 1. KZRH, dok je djelo iz čl. 85. st. 1. KZRH za koje je oglašen krivim počinjeno još 1992. godine, više ne postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela.

Međutim, pravilno se u žalbi državnog odvjetnika ističe da se u pogledu okolnosti vezanih za ocjenu osnovanosti pritvora ništa bitno nije izmijenilo donošenjem nepravomoćne presude kojom je optuženik oslobođen od optužbe za jedno od krivičnih djela koja su bila predmetom postupka. Naime, bez obzira na takovu nepravomoćnu odluku suda, i dalje proizlazi zaključak da je optuženik pri izvršenju krivičnog djela bludnih radnji na štetu Č.M., za koje je oglašen krivim, pokazao izrazitu upornost i naglašenu kriminalnu volju, pa kada se uzme u obzir da je on do sada u više navrata osuđivan, pa i zbog istovrsnih krivičnih djela, i to na duže zatvorske kazne, očigledno proizlazi da i dalje postoje takove osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da bi optuženik na slobodi mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Pritvor koji je ovim rješenjem produljen moći će trajati do pravomoćnosti presude, ali najdulje dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u presudi suda prvog stupnja.

Kako po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, postoje zakonski razlozi za daljnje zadržavanje optuženika u pritvoru, trebalo je žalbu državnog odvjetnika uvažiti i na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. srpnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)